S lijeve strane puta Bođani – Plavna nalazi se križ od drveta, sa skromnim natpisom: „Ovaj krst podižu Mihajlov Mita i Jakić Ivan u spomen na sve salašane sa Morocke, te za sreću putnika i graditelja ovog puta“. Metalna pločica na kojoj se nalazi i jedan urez koji je očita pogrješka, pa je drugim urezom „preškraban“, dobrodušnom namjerom resi okolicu Bođana. Dio atara Morocka (gdje-gdje se navodi i kao Morocka pustara), na rubu kojega se ovaj, jedini preostali križ koji su podigli katolici u okolici Bođana nalazi, ostatak je područja koje je nekada obilovalo žiteljima. Rijetki ostaci salaša se i danas naziru između Bođana i Plavne – odaju ih lugovi bagrema između kojih je besprijekorno preorana zemlja. Križ je drveni. Stari, koji je na istom mjestu stajao do prije šest godina, zamijenjen je ovim novim. Novi je izradila obitelj Antuna Mateovića, također Bođanca. Dugo je stajao u dvorištu Mite Mihajlova, te ga je on konačno i postavio. Po informacijama do kojih se može doći, formalno ih je dala izraditi Mjesna zajednica Bođani.
Ostao samo jedan
Nije to uvijek bio jedini križ u okolici Bođana. Jedan, također drveni, s limenim korpusom, nalazio se pokraj izlaza iz Bođana, prema Plavni, nekoliko stotina metara od sela, ali na lijevoj strani puta. Njega više nema. Već desetljećima nema više ni križa na potezu Pako, koji je tu stajao također desetljećima. Dakle, od tri križa u okolici Bođana koji spadaju u sakralnu baštinu tamošnjih katoličkih vjernika, ostao je samo jedan. To što je posvećen sreći svih „putnika i graditelja puta“ posebno je značajna nakana. Željeti sreću svima koji rabe put opće je ljudska vrlina koja, s jedne strane pokazuje brigu za putnike, a s druge svijest da je putovanje pothvat koji u sebi sadrži rizik koji samo oni koji putuju znaju. Plemenitost ovakve nakane svrstava ovaj križ u spomen-križeve. Graditelji puta su također privilegirani ovom nakanom. Njima posvetitelji križa posebice zahvaljuju, pretpostavljamo također s razlogom. Sretan je, mogli bismo zaključiti, onaj koji, bilo kojom namjerom ponesen u jugozapadnu Bačku, prođe i putem na kojem putnike čeka ovako radosna želja.
Krajputaši u Vajskoj
Skoro da se podrazumijeva da ne bi bilo moguće objelodaniti ove podatke da nam ih nije priopćio uporni bođanski kroničar Josip Dumendžić Meštar, preko bođanskoga i vaištanskoga župnika Vinka Cvijina. Gospodin Dumendžić dodaje i opis stanja vaištanskih krajputaša. Po njegovom kazivanju, u starome dijelu Vajske postojao je drveni križ koji je obnovljen i blagoslovljen 1932., u vrijeme župnika Josipa Đurića. Tko ga je postavio i kada, nema podataka. Drugi križ se nalazio izvan sela, na „Daljskome drumu“. Treći križ, koji u svojoj kronici spominje župnik Đurić, nalazio se na Karavukovačkome drumu. Oba su bila od željeza, s korpusom, i o njima se brinuo župni Željezni križeva fond.
Izvor: Hrvatska riječ (Marko Tucakov)