Monoštorskih Kraljica Bodroga bilo je svugdje. Pjevale su u etno kući, na mostu, u crkvama, dale su svoj prinos značajnim događajima, prijemima i proslavama, sudjelovale u emisiji Lijepom našomi imaju snimljena dva nosača zvuka. Njihov predsjednik Željko Šeremešić im je dogovorio i nastup na Božićnom balu lipicanaca – Tajna Bijele kočije u Državnoj ergeli Đakovo.
Foto: Facebook stranica Državna ergela Đakovo
„Stvarno svugdje nas je bilo, samo još nismo pivale u ergeli i na pisku“, kaže kroz smijeh Anita Đipanov-Marijanović neposredno prije nastupa.
Monoštorske Kraljice nastupile su na oba Božićna bala – onom od 17 i onom od 20 sati.
Šokački klik
Grad Sombor i Grad Đakovo prepoznali su zajednički interes i pripremili jedan projekt prekogranične suradnje. Hoće li u konačnici taj projekt dobiti i zeleno svjetlo još se ne zna, ali je veliki pomak i to što je projekt otvorio prostor za suradnju Đakova s hrvatskom zajednicom iz Sombora, a izbor je bio Monoštor.
Potvrđuje nam u razgovoru to i prvi čovjek Grada Đakova.
„Upoznali smo se s prijateljima iz monoštorskog KUDH-a, vidjeli smo što oni rade, bili smo njihovi gosti i procijenili smo da nam je značajna suradnja s Hrvatima u Vojvodini. Počeli smo suradnju i sa školom u Monoštoru, tako da će djeca iz Monoštora biti naši gosti u ožujku na Danima hrvatskog jezika. Mogu reći da smo se ‚kliknuli‘ s ekipom koja radi u Monoštoru i ta naša suradnja savršeno funkcionira“, kaže gradonačelnik Đakova Marin Mandarić.
Ostat će zabilježeno da su ovogodišnji Božićni bal otvorile upravo Kraljice Bodroga i to izvedbom hrvatske himne. U najsvečanijoj nošnji. Doduše, ne kompletnoj, jer pijesak u ergeli ipak nije za njihove papučice. Redali su se za njima gosti iz Mađarske, Slovenije, sudionici iz Hrvatske, ne pjevačkim već točkama u kojima su se pokazali i iskazali četveronožni rasni ljepotani kroz vrijeme i običaje.
Ergela ponos Đakovštine
Domaćini iz ergele u Đakovu, koja se službeno zove Državna ergela Đakovo, s ponosom će istaknuti da je to jedna od najstarijih ergela u Europi. A neslužbeno i više od toga, jer su otkrivene iskopine na području Ivandvora koje datiraju iz IV. stoljeća, što je desetak stoljeća i prije službenog osnutka ergele.
„Službeno, Državna ergela Đakovo osnovana je 1508. godine, a uzgoj lipicanaca na samoj ergeli traje 211 godina. Kao najznačajniji moment u našoj povijesti izdvojio bih kada su dovedene prve kobile i pastuh iz Lipica, zatim 1972. godinu kada nas je posjetila kraljica Elizabeta II. i 2016. godinu, kada su predstavnici engleskog dvora ponovno posjetili ergelu“, nabraja nam predusretljivi ravnatelj ergele Mirko Damjanović i još pojašnjava da dio Državne ergele Đakovo sada čini i ergela Lipik koja se praktički nalazi na tri lokacije – pastuharna u centru grada, Ivandvor gdje je matično stado i Lipik, što je oko 220 konja.
„Lipik nam je u ratu postradao i desetak godina naši konji bili su u zatočeništvu u Srbiji, ali napokon su prije 10-11 godina vraćeni u Lipik, ali jasno je da zbog toga ta ergela ne može imati broj konja kao u Đakovu, i u Lipiku je oko 75 konja. Međutim, imamo planove za proširenje ergele u Lipiku tako da će se i tamo povećavati broj lipicanaca“, kaže Damjanović.
A grla iz Državne ergele Đakovo ima diljem svijeta. Naš domaćin posebice ističe da je jedna od linija konja iz ove ergele u Južnoafričkoj Republici, ima ih na američkim kontinentima, pojedinačnih grla u Australiji…
„Držimo se čistih linija i rodova. Nije teško, a dokaz za to je 211 godina naše tradicije. Hrvatska definitivno spada među zemlje s najvećim brojem lipicanaca, a mislim tu na ergelu i na privatni uzgoj“, kaže ravnatelj ergele, koji je u Đakovštini poznat ne samo kao ravnatelj ergele već prije svega kao vrsni folkloraš i voditelj kulturno-umjetničkih društava.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. Vasiljević)
