S temom «Hrvatski bunjevački suvenir», za pet dana, koliko je trajao, treći po redu «Etno kamp» održan u Hrvatskoj čitaonici, pružio je priliku za druženje i upoznavanje djece koja, osim što dijele ljubav prema kreativnom manualnom radu, također uče o vlastitom podrijetlu i tradiciji.
Treći «Etno kamp» Hrvatske čitaonice organiziran je posljednjeg tjedna ovoga mjeseca, svečano je zatvoren u petak, a predsjednica Hrvatske čitaonice Bernadica Ivanković govori o cilju ovakve akcije:
«Hrvatska čitaonica je prepoznala potrebu roditelja da se ovdje bavimo djecom i preko ljetnog raspusta. Imali smo više različitih radionica u kojima su se djeca imala prilike upoznati sa suvenirom, što je on, čemu služi, zašto se kupuje i daruje. Sve je to bilo u cilju ne samo organiziranog bavljenja djecom, nego i jednog jačeg motiva. To je da sebi damo do znanja tko smo i što smo, da se dičimo jer imamo što pokazati i da kasnije, kada porastemo to možemo i svojoj djeci pokazati.» 
I ove je godine odabrana etno tema i za pet dana organizirane su razne radionice, djeca su posjetila Suvenirnicu u Središtu grada, a išla su i u Tavankut gdje su posjetila galeriju Kolonije naive u tehnici slame, rekla nam je Bernadica Ivanković.
Glavni razlog zašto djeca dolaze na ovaj kamp je druženje, kažu oni sami.
«Volim se družiti i to je ono što me privlači. Bojili smo boce, od žita smo pravili narukvice, a od vate jaganjce. Zabavno je i sviđa mi se», kaže Davorin Horvacki.
«Ovdje sam jer mi se sviđa praviti suvenire, a htjela sam i nešto naučiti. Od kukuruzovine smo pravili kutijice za nakit, Pipi Dugu Čarapu i broševe», dodaje Lucija Ivanković Radaković. 
Djeca se trebaju upoznati sa životom i na onaj «pravi», taktilni način, a ne samo preko računala, rekla je Lojzika Homolja koja je radila s djecom u «Etno kampu».
«Pomladak je teško učiti, jer oni žive u kompjutorskom svijetu i nemaju strpljenja. Svaka ruka i svaki čovjek može napraviti nešto vlastito i drugačije od svega ostalog. Ne vjerujem da na svijetu postoji netko tko je napravio jednaku stvar, a da mu je to netko drugi pokazao. Svatko ponešto novo dodaje, drugačije se napravi cvijet od slame ili lutka od kukuruzovine.»
Bernadica Ivanković je također istaknula zajednički rad sve djece i, unatoč razlici u godinama, nitko se nije posvađao niti je bilo nesuglasica. Svakodnevno su, uz ravnanje profesorice Mire Temunović dolazili i mladi tamburaši pa su mali sudionici mogli učiti i tradicionalne plesove.
Na završnoj priredbi koja je održana u petak, izloženi su radovi nastali na ovoj radionici, a dramska sekcija izvela je skeč koji su njezini članovi pripremali tijekom etno kampa.
Siniša Jurić
Tekst je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.
