Priroda i njezine ljepote bili su oduvijek, a ostali i do danas, inspiracija brojnih umjetnika. Jedna od njih je i 46-godišnja akademska slikarica iz Starčeva Maja Poljak Petrović. Potječe iz obitelji Poljak sklone umjetničkom stvaralaštvu: njezin otac Nikola Poljak je amaterski slikar i glazbenik, baš kao i njezin pokojni stric Pera Poljak čije ime nosi umjetnička radionica pri starčevačkom Domu kulture.
Maja Poljak Petrović diplomirala je slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu u klasi profesora Gordana Nikolića 2004. godine. Samostalno izlaže od 2002., a izlagala je u Srbiji (Beograd, Pančevo, Zrenjanin, Starčevo, Dolovo, Kovin, Banatsko Novo Selo), Ujedinjenim Arapskim Emiratima (Dubai), Bahreinu (Bahrein), Njemačkoj (Berlin) te Španjolskoj (Cadaques). Sudjelovala je na velikom broju grupnih izložbi u Srbiji i inozemstvu. Dobitnica je i nekoliko nagrada za svoje radove, kako na inozemnim tako i na domaćim natječajima i salonima umjetnosti. Neke od njih su: nagrada za crtež na XII. Bijenalu studentskog crteža SiCG, Beograd (2003.) te Grand prix na 3. Međunarodnom bijenalu umjetnosti Artija u Kragujevcu i II. nagrada za sliku na 17. Likovnom salonu 30X30 u Zrenjaninu 2022. godine. Članica je ULUS-a od 2006. godine.
Crteži i slike
Poljak Petrović stvara u mediju crteža (ugljen, olovka, tuš, akvarel) i slike. Slike realizira u tehnici akrilika, ulja na platnu i kombiniranoj koristeći i neke organske materijale (suhe niti palminog lista, grančice, pijesak…) tako da radovi dobivaju trodimenzionalnost. Po pitanju motiva i tema najviše je, kako kaže, zanima ljepota koja slavi prirodu.
„Ljubav prema prirodi osnovni je pokretač moje umjetnosti. Odrasla sam u mjestu koje je okruženo prirodom, imamo rit u koji sam voljela odlaziti, crtala sam cvijeće, drveće, vinovu lozu. Mislim da se svaki umjetnik treba vezati za podneblje odakle je, jer to je ono autentično. I onda da to kroz svoj rad pronosi svijetom", kaže ona.
U njezinom radu posebno se ističe motiv čička kojega razvija još od studentskih dana. Taj motiv je i u fokusu njezinih izložaba koje je nedavno imala u Galeriji Doma kulture Studentski grad u Beogradu i zrenjaninskom Kulturnom centru.
„Moji profesori na studijama i nagrade koje sam dobivala prepoznali su čičak kao nešto autentično. Meni je cilj bio da uzmem jedan sasvim običan motiv, koji ljudi skinu i bace, te da mu dam na važnosti i prikažem ga na drugačiji način. Taj motiv sam uporno i istrajno razvijala od figuracije do apstrakcije. Uvećavajući ga i do 100 puta svela sam ga na formu kruga koja ima svoju simboliku savršenosti, vječnosti, univerzuma", pojašnjava Maja.
Utjecaji Bliskog istoka
Zanimljivo je da je Maja dobar dio života provela na Bliskom istoku, što je utjecalo i na njezin umjetnički izraz i karijeru. Naime, nakon studija, 2004. odlazi živjeti u Bahrein, gdje dolazi u doticaj s tamošnjom likovnom scenom ali i do tada nepoznatim tehnikama.
„Odlaskom u Bahrein došla sam u susret s novim podnebljem. Tamo sam upoznala njihove umjetnike, ali i nove tehnike koje kod nas nisu zastupljene i s kojima sam kasnije eksperimetirala", kaže ona.
U jednom trenutku upošljava se kao stjuardesa te prelazi živjeti u Abu Dhabi. I pored ovoga posla, bavila se umjetnošću te izlagala. Na sajmu World Art Dubai 2017 dobila je drugu nagradu u konkurenciji najboljeg regionalnog samostalnog izlagača.
„Posao stjuardese omogućio mi je da obiđem svijet i posjetim poznate muzeje i galerije. Spoj ta dva svijeta u kojima sam živjela, od banatske ravnice do pustinjskog okruženja, nastojim spojiti u jednu cjelinu. Sponatana kombinacija stilova od realističnog do akcijskog slkarstva i pointilizma omogućila mi je da dođem do vlastitog izraza", kaže ona.
U rodno Starčevo vratila se 2021. godine te se značajnije posvećuje svojem stvaralaštvu, u statusu slobodne umjetnice. Povratkom u Srbiju bilježi i živu izlagačku djelatnost. U planu joj je, kako kaže, završiti i neke druge cikluse radova vezanih za motive ljudi, arhitekture, starih zanata. Također, i da nastavi svoj rad prezentirati ljubiteljima umjetnosti.
Izvor: Hrvatska riječ (Davor Bašić Palković)