Bogatstvo svatovske tradicije podunavskih Hrvata – Šokaca bilo je prikazano 22. studenoga 2014. godine, u Domu kulture u Sonti pod organizacijom Kulturno prosvjetne zajednice Hrvata „Šokadija“. U sklopu manifestacije „Šokci i baština“, ove godine s geslom Alaj lipo u svatove iti, članovi institucija kulture iz Monoštora, Berega, Sonte, Bača, Vajske i Plavne izveli su svadbene običaje karakteristične za njihova sela.

Na pozornici urešenoj u duhu manifestacije prvi su se pojavili pjevači domaćina i izveli svečanu pjesmu Šokadija, autorice Božane Vidaković iz Sonte, neslužbenu himnu podunavskih Šokaca.

Uzvanike i publiku potom je pozdravio predsjednik KPZH „Šokadija“ Zvonko Tadijan, a nakon njegovih pozdravnih riječi nazočnima se obratio i predsjednik Hrvatskoj nacionalno vijeća, dr. sc. Slaven Bačić naglasivši značaj manifestacije u tome što se ona održava jedanput godišnje i jer okuplja šokačke udruge, kako bi prikazale ono što su radile tijekom godine. Bačić je rekao i da je vrlo bitno da ovakve manifestacije budu impuls za još bolji rad udruženja te da će ih HNV podržati koliko god bude mogao.

Tematski blok Al je lipo u svatove iti otvorili su folkloraši Hrvatskog prosvjetnog društva „Silvije Strahimir Kranjčević“ iz Berega, prikazom običaja Kapara.

„To je naš lokalni običaj prošenja mlade i ugovaranja svadbe. Nastojali smo spojiti nespojivo pa ovo i nije potpuno izvorno. U scenskom prikazu zastupljeni su izvorni, ali i pomalo izmijenjeni, odnosno koreografirani elementi ovoga običaja i mislim da ga je publika dobro prihvatila“, kaže autor koreografije Željko Kolar.

Potom su domaćini izveli dio svatovskog običaja dolaska po mladu i njezinog ispraćaja iz roditeljske kuće. „Ne zna se točno koliko je ovaj običaj star. Pokušali smo ga rekonstruirati kroz priče kazivača i mislim da smo uspjeli. Sjećanja pojedinih kazivača, od kojih je dobar dio već upokojen, sezala su negdje do konca tridesetih, početka četrdesetih godina prošloga stoljeća. Na vrijeme smo to zabilježili, kasnije i uprizorili te će zauvijek ostati zapisano i snimljeno“, kaže voditelj „Šokadijinih“ folkloraša Mata Zec.

Članovi Hrvatskog kulturnog prosvjetnog društvo „Mostonga“ i Udruga građana „Tragovi Šokaca“ iz Bača, Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo „Dukat“ i Hrvatska kulturno prosvjetna udruga „Zora“ iz Vajske te Hrvatsko kulturno umjetničko prosvjetno društvo „Matoš“ iz Plavne, uz pratnju tamburaša iz Ravnog Sela, zajednički su izveli dio svadbenog običaja Oj svekrvo, steri bilo platno.

„U Baču i okolnim selima, bar kod nas Šokaca, svatovski običaji su isti, pa smo se dogovorili da naše udruge nastupe zajednički, kako ne bismo razvodnjavali program. Po mojim saznanjima, ovaj običaj je star najmanje dva stoljeća, a nažalost, u praksi već nestaje. Po meni, upravo ovakve manifestacije su prigoda da se i najstariji običaji otmu od zaborava, jer ono što je zapisano i snimljeno ostat će u amanet našim potomcima“, kaže predsjednica „Tragova Šokaca“ Stanka Čoban.

U okviru manifestacije raspisan je i literarni natječaj Za lipu rič. Za najljepšu do sada neobjavljenu pjesmu pisanu šokačkom ikavicom prosudbeno povjerenstvo je proglasilo Sunčev zrak Antuna Silađeva iz Sonte. Drugoplasirana je Zvizda vodilja Ane Žigić iz Beograda, a treće mjesto pripalo je Aniti Đipanov iz Monoštora, Početak u kraju. Slijede Još nas ima Josipa Dumendžića iz Bođana i Angelus Zlatka Gorjanca iz Sombora. Sukladno tradiciji, nagrade za tri prvoplasirane pjesme dodijelila je Novinsko izdavačka ustanova „Hrvatska riječ“, a za četvrto i petoplasiranu dodijelio je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Kulturno umjetničko društvo Hrvata „Bodrog“ iz Monoštora predstavio se dijelom običaja nazvanim Jesen stiže, lišće spada, na udaju misli cura mlada.

„Riječ je o običaju koji se izdvaja kod podunavskih Šokaca i postoji samo u Monoštoru. Pisanih tragova nema, pa ne možemo precizno utvrditi ni koliko je star. Pretpostavka je da je vezan za vrijeme dolaska Mađara i Nijemaca na ove prostore. Riječ je o donošenju crvene suknje i svilenog gukama pregača, koji na neki način predstavlja vjenčano ruho mlade. Ovo ruho svekar i svekrva šalju po djeveru i djeveruši pola sata prije dolaska svatova pa se mlada tada i odijeva. To je proces opraštanja mlade od roditeljskog doma, jer po dolasku svatova više nema osobnih razgovora“, kaže redateljica prikaza Marija Šeremešić.

Na kraju programa predstavnici svih udruga sudionica programa na pozornici su odigrali Veliko šokačko kolo. U programu je sudjelovao i tamburaški sastav „Đurđinske cure“, gajdaš Edi Tajm te pjevači Omladinskog kulturnog umjetničkog društva „Ivo Lola Ribar“ iz Sonte.

Pokrovitelji manifestacije bili su Hrvatsko nacionalno vijeće i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Tekst i fotografije: Ivan Andrašić (Hrvatska riječ)