Promatrano u svjetskim razmjerama, religija pokreće veliku grupu ljudi na putovanja. U turizmologiji naziva se vjerskim (religioznim) turizmom. Najčešća vrsta vjerskog turizma je hodočašće, a izdvajaju se i putovanja zbog duhovnih ciljeva. Dva ključna elementa religioznog turizma su svetinje (obično mjesta gdje je neka određena relikvija dostupna posjetiteljima) i mjesta hodočašća (mjesta za koja se vjeruje da su se tu događala, događaju se ili će se dogoditi čuda).

Foto: Hrvatska riječ

Želja za putovanjem u sveta mjesta i obilazak sakralnih objekata nije prisutna samo kod vjernika/vjerski opredijeljenih, već i kod širih grupa posjetitelja (ateista) koji žele upoznati vjerske objekte kao kulturno-povijesne spomenike.
Vjerske svečanosti i manifestacije su atraktivna turistička vrijednost. Mogu biti povezane s određenim vjerskim blagdanom ili s mjestima određenim za obavljanje religijskih obreda, kao i događaja iz povijesti crkve obilježavanjem za crkvu značajnih datuma. Za vrijeme trajanja vjerskih blagdana često se organiziraju manifestacije s raznovrsnim programom, a mogu okupiti i desetke tisuća ljudi. Osim bogosluženja, organiziraju se i programi zabavnog i etnografskog sadržaja kao i vašari.
Posebna vrsta vjerskih običaja vezanih isključivo za pravoslavlje i pravoslavne vjerske običaje su slave. Iako su slave uglavnom proslave porodičnog karaktera, u turizmu imaju određeni značaj, napose ako se organiziraju kao manifestacija u čast slave dotičnog mjesta (npr. esnafske, gradske, općinske ili seoske slave s litijama). U ovisnosti od crkvenog kalendara, slave mogu biti i obilježavaju se kao mrsne i posne, te se prema tome određuje i gastronomska ponuda. Navedene slave u svom programu imaju takve sadržaje čiji su elementi interesantni kao oblik vjerskog i etnografskog prikazivanja tradicija i običaja. Kao takvi, mogu se iskoristiti u turističkoj ponudi.
Seoske vjerske, samostanske i crkvene svečanosti obuhvaćaju proslave dana svetaca zaštitnika naselja, samostana i crkava. U okviru ovih svečanosti, osim svečanog bogosluženja, organiziraju se i programi zabavnog i muzičko-scenskog karaktera zasnovani i prožeti tradicijom i običajima. Jedna od značajki kršćanskih crkvenih blagdana je i organiziranje vašara sa specifičnim sadržajima i također imaju karakter određene turističke ponude mjesta održavanja.
U vjersko-povijesne manifestacije spadaju one koje osim vjerskog i etnografskog karaktera imaju i povijesni značaj, obilježavajući važnije datume iz crkvene povijesti.

Političko-povijesne manifestacije

Političko-povijesne manifestacije se organiziraju s ciljem obilježavanja značajnijih datuma iz povijesti, i koje po svojim sudionicima imaju i politički i povijesni karakter, a u okviru programa nalaze se i raznovrsni umjetnički ili zabavni sadržaji. Kao najpoznatije mogu se izdvojiti sletovi, mitinzi, proslave državnih praznika, parade, te obilježavanje važnijih historijskih datuma, promocije političkih partija i memorijali – skupovi posvećeni značajnim datumima iz života znamenitih državnika ili vojskovođa.
Obilježavanje važnih povijesnih datuma obuhvaća i prigodne svečanosti s odgovarajućim programom, recitalima, političkim i historijskim govorima. Mogu se izdvojiti one koje su većeg ili šireg (međunarodnog) značaja (npr. obilježavanje godišnjica velikih povijesnih događaja ili bitaka iz I. i II. svjetskog rata na prostorima gdje su se one vodile) i one koje obilježavaju događaje iz prošlosti jednog naroda ili regije. Posebno su karakteristične političko-povijesne manifestacije u multietničkim sredinama, gdje se izdvajaju proslave povodom doseljavanja pojedinih etničkih grupa stanovnika. Također, tu spadaju i proslave obilježavanja godišnjica važnijih datuma za lokalnu sredinu iz različitih povijesnih epoha.

Etnografske manifestacije

Etnografske manifestacije predstavljaju prikaz narodnih običaja, vjerovanja, rituala, starih načina proizvodnje, privređivanja i življenja stanovništva nekog mjesta ili regije. Nastale su na osnovu sjećanja na nekadašnje rituale (npr. Poklade), te iz čovjekove potrebe podsjećanja i obilježavanja. Temelje se na tradiciji folklora, načinu života i privređivanja, često etnički heterogenog stanovništva i najstariji su element u razvoju turizma. Veća heterogenost znači i daje im veću privlačnost. Na taj način etnografsko bogatstvo i naslijeđe, osim kulturno-umjetničkog, znanstvenog i gospodarskog ima i turistički smisao i vrijednost. Atraktivnost ovih manifestacija predstavlja i uvjetuje dovoljnu vrijednost u turizmu za dolazak posjetitelja i turista, a dijele se na tri osnovne grupe: svečanosti povodom završetka pojedinih poljoprivrednih radova, smotre folklora i magijsko-religijske rituale.
Etnografske manifestacije svojim raznovrsnim programom, osim društveno-ekonomskog i kulturno-umjetničkog značaja, imaju i turističke efekte za mjesto održavanja. Takvi efekti se baziraju na antropogenom naslijeđu i samoj lokaciji održavanja koja obuhvaća i atraktivne prirodne motive. Kod etnografskih manifestacija zastupljeni su skoro svi elementi koji pokreću želju za posjetom turističkoj destinaciji kao što su želja za upoznavanjem novih kultura, civilizacija i prostora, razonoda, odmor, hobi i zadovoljstvo (a također i kod sudionika-izvođača programa, op. a.).

Zabavne manifestacije

Cilj im je da zabave publiku putem različitih scenskih izvođenja (predstave, igre, glazba, humor, gluma, itd.). Najčešće su povezane kako s prirodnim, tako i s antropogenim turističkim vrijednostima, odnosno nalazimo ih u sadržaju turističkih programa i kao takve imaju turističku osobenost. Manifestacije turističko-zabavnog karaktera su sve vrste priredbi koje imaju za cilj da se posjetitelji tijekom boravka u mjestu odmora – izabrane destinacije – zabave i razonode. Sadrže u sebi sve elemente programa svih oblika manifestacijskog turizma, a u toj kombinaciji zabava ima prioritetni karakter. Programi se organiziraju u tijesnoj vezi s antropogenim i prirodnim vrijednostima mjesta održavanja u želji što bogatijeg i sadržajnijeg programa turističkog boravka. Programi ovih manifestacija se često i svjesno kombiniraju: sportske s umjetničkim i zabavnim, povijesne i vjerske s umjetničkim i zabavnim i slično.
Zabavno-turističke manifestacije odvijaju se najčešće u ljetnom razdoblju i najzastupljeniji su oblik receptivne turističke ponude, sve u cilju njenog obogaćivanja i povećanja stupnja atraktivnosti. U ovu kategoriju spadaju i razne regate, balovi, karnevali, tzv. zabavna ljeta i slične manifestacije.

Turističko-propagandne (promotivne) manifestacije

U ovu vrstu manifestacija spadaju one koje u svom programu imaju segment isticanja turističke vrijednosti mjesta-destinacije s ciljem što bolje prezentacije turističke ponude i animiranja turista (turističke potrošnje). Na taj način su i oblik turističke propagande. Za turistička kretanja po značaju ističu se one manifestacije koje izravno organiziraju turističke organizacije i agencije (bilo mjesne, gradske, regionalne ili nacionalne) sa zadatkom i ciljem predstavljanja ponude one destinacije ili regije koje zastupaju.
Postoje četiri vrste manifestacija koje možemo smatrati kao elemente propagande:
- manifestacije na kojima se osim aktivnih računa i na ostale sudionike/posjetitelje, kao što su sajmovi, festivali sportska i umjetnička natjecanja;
- manifestacije na kojima su predstavnici masovnih medija (novinari, dopisnici), osim aktivnih sudionika, veoma važna i bitna kategorija posjetitelja za propagandnu poruku (npr. kongresi i konferencije);
- specijalizirane propagandne turističke priredbe na bazi izvornog folklora, tradicije i običaja, uglavnom revijalnog, rjeđe natjecateljskog karaktera i
- manifestacije koje imaju za cilj predstavljanje receptivnih turističkih prostora, regija i mjesta u emitivnim turističkim prostorima, regijama i mjestima.

Izvor: Hrvatska riječ (Atila Dunđerski)