Križevi u atarima, kraj cesta, na raskrižjima, odraz su vjere i pobožnosti naroda i podizali su ih pojedinci u znak zahvale Bogu. I dok se imena onih koji su ih podizali na nekima još daju iščitati, imena graditelja uglavnom su ostala nepoznata. Ali oni su i dalje prepoznatljiv motiv bačke ravnice, bunjevačkih salaša, šokačkih sela. Neki su se srušili i pod teretom vremena i nebrige, ali većina i dalje postoji. Postoji kao svjedodžba pobožnosti hrvatskog naroda, koji je i na ovakav način iskazivao svoju privrženost vjeri. Jedno od takvih mjesta je Monoštor.
Već na samom ulasku u selo je kapelica svetog Florijana. Kapelicu s kipom svetog Florijana je podigao Martin Uhfolcz 1932. godine, a kako se da iščitati na ploči obnovljen je 1978. i 2002. godine kada ga je obnovila Eva Forgić. Ostalo je zabilježeno da je Martin Uhfolcz bio predsjednik Dobrovoljne vatrogasne čete u Monoštoru, pa otuda i ne čudi što je dao podići baš kapelicu svetog Florijana, koji je, među ostalim, i zaštitnik vatrogasaca. Na križanju Dolske ulice i Ulice Ivana Gorana Kovačića postavljen je kip svetog Ivana podignut 1897. godine, ali je ime onoga tko je dao podići ovaj kip nepoznato. Jedan od križeva na koji nailazimo je Peltov križ, koji Monoštorci i danas tako zovu. Marija Šeremešić, autorica knjige Monoštor u povijesti kaže da je Peltov križ bio mjesto gdje je često dolazio Stipan Bešlin, rano preminuli hrvatski pjesnik. Ne zna se koje je godine podignut, ali s obzirom na to da je Bešlin rođen 1920. godine i da je tu dolazio kao dječak, križ je već postojao 20-tih godina prošlog stoljeća. Sljedeći križ na koji nailazimo je Čatalinčev, kažu ime je dobio po tome što je bio pored kuće Čatalinčevih. Stariji se sjećaju da je križ nekada bio bliže samom raskrižju, ali je pomaknut kada je 70-tih godina asfaltiran taj dio Monoštora. Kao i za Peltov križ, tako ni za Čatalinčev nema pouzdanih podataka o tome kada je podignut. Dalje nas put vodi do Zagrebačke ulice gdje također nailazimo na jedan od monoštorskih križeva. Ni za njega se ne zna tko ga je i kada podigao. Zato se sa sigurnošću zna da je križ ispred crkve svetog Petra i Pavla podigao 1928. godine Lojza Karajkov. Ispred crkve je i kip Presvetog Trojstva koji je 1859. godine podigla Magdalena Antreder. Na mjesto na kome je danas, premješten je nakon Drugog svjetskog rata. Na povrtaku, na izlasku iz sela, nailazimo na još jedan križ. Po stilu gradnje skoro identičan kao Peltov i križ u Zagrebačkoj ulici, te su vjerojatno u istom razdoblju i podignuti. Na putu između Sombora i Monoštora nekada je bilo nekoliko križeva, ali je danas ostao samo jedan. Stilom gradnje uklapa se u križeve koje su podizale bunjevačke obitelji na lenijama i svojim salašima u okolici Sombora. Na jedva vidljivom natpisu da se iščitati da je križ podignut 1928. godine i da ga je podigao Josip Francuz i žena mu Tonka, rođena Đanić. Ostali križevi između Sombora i Monoštora davno su nestali i više ništa ni ne podsjeća da su tu nekada postojali.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
