Jedan od ciljeva ovog istraživanja bio je utvrditi jesu li i u kojoj mjeri latentne dimenzije nacionalnog identiteta i latentne dimenzije etnocentrizma značajni prediktori, na temelju kojih se može prognozirati davanje potpore hrvatskim nacionalnomanjinskim pravima, izražavanje političkog povjerenja u hrvatske institucije i „praćenje“ hrvatskih medija.
U drugom nastavku ćemo stoga predstaviti dio rezultata koji se odnose na strukturiranje nacionalnog identiteta, etnocentrizma i davanja potpore hrvatskim nacionalnomanjinskim pravima. Prvo smo proveli faktorsku analizu skale nacionalnog identiteta (koja ukazuje na odnos osobe prema vlastitoj naciji) i skale etnocentrizma (koja, osim osjećaja prema vlastitoj naciji, uključuje i odnos prema drugim nacionalnim skupinama).
Nacionalni identitet i etnocentrizam
Latentna dimenzija nacionalnog identiteta sadrži dvije subdimenzije: snažan osjećaj pripadnosti vlastitom narodu i potrebu za istraživanjem vlastitog nacionalnog identiteta koji su međusobno tako snažno povezani da formiraju jednodimenzionalni konstrukt nacionalnog identiteta.
Zbrojeni postotci slaganja i potpunog slaganja s tvrdnjama koje ova skala sadrži jasno artikulirani i snažan hrvatski nacionalni identitet izražava nešto malo više od 50% ispitanika hrvatske nacionalnomanjinske zajednice.
S druge strane, dimenzija etnocentrizma ukazuje na prisutnost potrebe za nacionalnom homogenizacijom (kohezijom), osjećaj određene vrste nacionalne superiornosti, snažan osjećaj lojalnosti, određene međunacionalne zatvorenosti i određenu vrstu nacionalne „egocentričnosti“. Međutim, ove odrednice etnocentrizma nisu tako snažno međusobno povezane, kao što su npr. odrednice nacionalnog identiteta, što znači da skala etnocentrizma nije tako homogena kao što je skala nacionalnog identiteta. (Ovo se posebno moglo vidjeti na temelju veličine koeficijenta homogenosti izraženog prosječnom korelacijom među česticama. Za skalu nacionalnog identiteta prosječna korelacija među česticama iznosi r=0.62, a za skalu etnocentrizma r=0.19).
Rezultati pokazuju da je kod oko 20% ispitanika prisutan sindrom etnocentrizma. Vidimo dakle razliku između manifestne prisutnosti nacionalnog identiteta i etnocentrizma. Ove su dvije dimenzije nacionalne svijesti međusobno umjereno povezane, što znači da ova dva konstrukta međusobno dijele oko 25% zajedničke varijance, ali i da se u socijalnopsihološkom smislu u pozadini ove dvije skale nalaze različite motivacije.
Davanje potpore hrvatskim nacionalnomanjinskim pravima
Faktorska analiza je ukazala na postojanje dvije latentne dimenzije potpore hrvatskim nacionalnomanjinskim pravima. Prva dimenzija ukazuje na prisutnost potpore hrvatskom obrazovnom sustavu, a druga ukazuje na potporu hrvatskoj političkoj participaciji i vezama s Hrvatskom. Premda su ove dvije dimenzije političko-psihološki konceptualno različite, one su ipak međusobno povezane (r=0.63). Postoji dakle značajna vjerojatnost da će ispitanici koji se zalažu za oživotvorenje hrvatskog obrazovnog sustava ujedno zahtijevati političku ravnopravnost u Srbiji i uspostavljanje kulturnih i političkih veza s Hrvatskom. Ipak, ovdje trebamo imati na umu kako se radi o različitim, premda međusobno povezanim, nacionalno-političkim konstruktima.
Oko 44% ispitanika daje potporu hrvatskom obrazovnom sustavu, a znatno više, oko 65%, daje potporu hrvatskoj političkoj participaciji odnosno zahtjevu za političku ravnopravnost u Srbiji i uspostavljanje veza s Hrvatskom.
* Zbog prirode istraživanja i njegovog prilagođavanja novinskom tekstu izostavili smo užestručne termine i pojednostavili opis rezultata
Istraživanje je provelo Hrvatsko akademsko društvo uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske i NIU Hrvatska riječ na uzorku Hrvata iz Vojvodine.
Izvor: Hrvatska riječ (dr. sc. Jasminka Dulić i dr. sc. Zlatko Šram)
