Hrvati su stoljećima nastojali sačuvati svoj identitet u Zemunu. I u prošlom stoljeću osnivane su hrvatske udruge kao što su Tomislav, Rodoljub, Odjek koje su gašene, ali u ovo vrijeme ponovno osnovane. Danas Zajednica Hrvata u Zemunu ima svoje dvije sekcije: knjižnicu i čitaonicu Ilija Okrugić i pjevačku sekciju zbor Odjek, koja nastavlja tradiciju nekadašnjeg zbora Odjek osnovanog 1896. godine, koja je nedavno proslavila svoju 120. obljetnicu.
Dani osnutka
Zemunski Hrvati u prošlom stoljeću, počeli su osnivati i klubove privatnog karaktera gdje se pjevalo, a 1895. godine osnovan je i javni hrvatski pjevački klub na čelu s profesorom Edmundom Ulrihom. To udruženje koje su činili uglavnom zemunski Hrvati, intelektualci, priredilo je već 30. ožujka iste godine, zabavnu večer u Centralu na kojoj su nastupili zbor i solist Ivan Tropš. Priredba je ocijenjena kao veoma uspjela pa su ubrzo svi postojeći hrvatski klubovi ujedinjeni i na konstitutivnoj skupštini 26. siječnja 1896. godine, osnovano je hrvatsko pjevačko društvo Odjek, koje je dobilo ime na prijedlog učitelja Vjekoslava Kirina i profesora Janka Planinca. U prvu upravu društva izabrani su: profesor Edmund Ulrih predsjednik, kotarski pristav Ivan Benčević dopredsjednik, profesor Janko Planinc tajnik, knjižar Adam Šokčević, učitelj Vjekoslav Kirin, sudac Franjo Latković, liječnik Petar Pavliček, kateheta Franjo Posavec, profesor Ivan Šali i duhovnik bolnice Krešimir Tomljenović. Osnivanje Odjeka svečano je proslavljeno 9. veljače 1896. godine bogosluženjem u župnoj crkvi Blažene Djevice Marije u Zemunu, pri čemu je pjevana Hrvatska misa F.S. Vilhara. Potom je obavljeno fotografiranje u gimnastičkoj dvorani gimnazije. Ubrzo potom i Vlada u Zagrebu je odobrila pravila društva. Po odredbama pravila, odnosno Statuta društva, njegova je svrha „gajiti hrvatske, slavenske i neumjetne na hrvaštinu prevedene pjesme i glazbu“. U svezi s tim svi izvršujući članovi su bili dužni pohađati školu pjevanja i sudjelovati na svim društvenim zabavama. Osim tih izvršujućih članova, koji su morali biti stariji od 18 godina, zaposleni i neporočnog vladanja, postojali su i članovi – prinosnici koji su plaćali mjesečnu članarinu i članovi utemeljitelji koji su plaćali najmanje 30 forinti godišnje.
U članstvu hrvatskog pjevačkog saveza
Školu pjevanja vodio je zborovođa, koji je za svoj rad bio plaćen. Obveza društva je bila da godišnje priredi tri pjevačke zabave „bez ulaznica“ i uz to, onoliko zabava, posela, izleta i sličnih priredbi, koliko mogućnosti dozvoljavaju. Statutom je bilo predviđeno da društvo obustavi svoj rad ukoliko mu članstvo spadne na tri člana, a u tom slučaju svu imovinu bi preuzela Matica hrvatska, uz obvezu da je ustupi novom sličnom hrvatskom društvu, ukoliko se ono ponovno osnuje u Zemunu u narednih 50 godina. Već u svibnju 1896. godine, na skupštini u Sušaku, Odjek je primljen u članstvo Hrvatskog pjevačkog saveza, a 15. kolovoza iste godine, delegacija društva je sudjelovala na sastanku svih slavenskih pjevačkih društava u Briješćima u Štajerskoj.
Na godišnjoj skupštini 1899. godine profesor Ulrih se odrekao nove kandidature za mjesto predsjednika pa je proglašen za prvog počasnog člana društva, a za novog predsjednika je izabran dr. Aleksandar Badaj. Nakon njegovog odlaska iz Zemuna, predsjednik je postao liječnik dr. Milan Crlenjak koji je na toj funkciji ostao sve do početka Prvog svjetskog rata. Ipak, stožer rada Odjeka sve to vrijeme bio je njegov prvi i jedini zborovođa Ivan Tropš. Rođen 1863. godine u Vinkovcima kao sin glazbenika i zborovođe, svoju glazbenu naobrazbu je stekao već kao dječak u obiteljskom domu. Najdublji trag ostavio je upravo u Odjeku čiji je bio jedan od utemeljitelja i najaktivniji član sve do smrti. Veoma omiljen kako među učenicima tako i među cjelokupnim građanstvom, biran je za gradskog zastupnika i za člana Patronatskog rimokatoličkog vijeća.
Kvalitetan rad
Hrvatsko pjevačko društvo Odjek je počelo rad s 51 pjevačem (od kojih je bilo 16 žena), 15 članova utemeljivača i 96 članova prinosnika. Zbor društva je od samog početka bio vrlo kvalitetan, jer su se u rad uključili mnogi bivši članovi njemačkog pjevačkog društva. Kako društvo nije imalo svoje prostorije, vježbalo se u stanu zborovođe Tropša, ali usprkos tomu već 1897. godine repertoar zbora se sastojao od čak 98 pjesama. Broj pjevača je 1901. godine dostigao 90 članova. Istodobno, broj pomažućih članova je stalno rastao pa je u to vrijeme dostigao 200 što ukazuje privrženost zemunskih Hrvata društvu. S druge strane tome je doprinijelo to što je Odjek osim njegovanja pjesme, provodio i važnu kulturnu misiju među zemunskim Hrvatima, pa su pod njegovim okriljem kasnije nikli i Hrvatska čitaonica i Hrvatski sokol. Pri Odjeku su radile i tamburaška i kazališna sekcija, kao i mala knjižnica.
Tradiciju nekadašnjeg zbora Odjek danas nastavlja istoimena obnovljena sekcija u Zemunu, čiji članovi njeguju kulturu i tradiciju i čuvaju svoj identitet kroz izvođenje hrvatskih narodnih, domoljubivih i tradicionalnih pjesama.
Izvor: Hrvatska riječ (S. Darabašić)