Među brojnim folklornim priredbama, koje su bogate raznovrsnim koreografijama, koracima, glazbom, bojama i šarenilom nošnje uvijek se posebno zapazi Nijemo kolo. Sam naziv govori da je kolo nijemo – točnije bez glazbene pratnje. 
Igrati bez glazbe je izuzetno teško, stoga se ono nalazi u samom vrhu liste zahtjevnih kola, koje uz ritam vlastitih koraka i uvježbanosti ansambla postaje prava umjetnost. 

Tako se Nijemo kolo Dalmatinske zagore 2011. godine našlo na UNESCO-vom Reprezentativnom popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a još 2009., na popisu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Podataka o nastanku nema 

Nijemo kolo, koje je jedinstveno po izvođenju, u narodu je poznato još i kao gluvo, šuplje, mutavo, na šudar, staro kolo, naško... Izvodi se u kolu, ili još češće, u parovima koji se kreću kružno ili slobodno. Ponekad u određenim lokalitetima može biti uz pratnju rere, gange, ojkavice (način tradicijskog pjevanja) ili dipli, mijeha (narodno puhačko glazbalo), no u Dalmatinskoj zagori gotovo uvijek bez ikakve glazbene pratnje.
Prema starim zapisima, nekada je kolo bilo mjesto za okupljanje, upoznavanje mladih, zavođenje, susrete, društveno zbivanje, a danas je najčešće ostalo prisutno samo u folkloru. 
U rješenju po kom se utvrđuje da Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra, navodi se da je nekada svaki plesač izvodio vlastiti korak poskakujući u zatvorenom krugu ili hvatajući se u par. Često i šećući neko vrijeme, te je znao voditi svoje partnerice kako bi ih pokazao drugima, isprobavajući javno njihovu vještinu naizgled bez određenih pravila. Tako je ovo kolo na neki način bilo mjesto gdje su se mogli mladi javno dotaknuti, što inače nije bilo dozvoljeno, a ujedno je bilo i mjesto za dokazivanje snage i spretnosti.  
Zajednice u selima Dalmatinske zagore, kako stoji u rješenju, su nositelji i izvođači Nijemog kola. 
Ne postoje točni zapisi koliko je ovo kolo staro, ali na stećcima postoje uklesani znakovi da su se na tom području vodila kola. Kakva su bila? Nemoguće je znati. Zahvaljujući usmenoj predaji i živućoj tradiciji koja se prenosila s koljena na koljeno ovo je kolo sačuvano i živi i danas. 
„Egzaktnih podataka o nastanku Nijemog kola nemamo. Vjeruje se da je zapravo nastalo kao svojevrsni izraz protesta prema raznim zavojevačima koji nisu odobravali glazbenu pratnju plesačima. Moguće je povezati ovo kolo i s inatom koji je važna odrednica i sastavni dio tradicije lokalnog dinarskog čovjeka koji je uspio opstati na škrtoj zemlji Dalmatinske zagore", pojašnjava nam nekadašnja predsjednica, sada članica Uprave KD-a Brnaze kraj Sinja dipl. oec. Anđela Paštar-Krnčević. 

Plesni koraci

Iako na prvi pogled koraci u ovim kolima izgledaju jednostavni, oni su zapravo vrlo teški za izvođenje jer nema glazbe koja pokreće plesače. 
„Da, kad se gleda sam ples, gledatelju sa strane se čini da je to vrlo jednostavno, da je to samo okretanje u krug. Svaki plesač zapravo izvodi svoj korak, snažno poskakujući s jedne noge na drugu, istovremeno povlačeći partnericu čime isprobava njenu vještinu. Njegov korak i jako udaranje opancima o pod pokazuje snagu dinarskog čovjeka. Što je taj udarac jači, to je on snažniji. Plesni koraci kao da nemaju određenih pravila, gotovo su spontani", kaže Anđela Paštar-Krnčević. 
Tek sredinom 80-ih godina oblikovana je scenska koreografija čime su se figure i pokreti ujednačili i fiksirali. Tako svi izvođači istovremeno izvode iste figure, korake, pa i geste rukama, dok se u drugim selima Dalmatinske zagore još uvijek zadržao stariji način spontanog izvođenja koraka i figura prema kojima se kola u pojedinim selima međusobno razlikuju. 
„Stvar je u koreografu koji priprema samo kolo. Široko područje izvođenja (Dalmatinska zagora) izvodi kolo na slične načine ovisno o mjestu i koreografu. Samo kolo nikada nije jednako, svaka izvedba je drugačija jer ovisi o pojedinačnom plesaču i njegovoj partnerici. Sve ove stavke su osnova raznolikosti i velikog bogatstva Nijemog kola", pojasnila je Anđela Paštar-Krnčević i dodaje kako je ovaj iznimni ritmički izričaj važan za tradicionalnu kulturu, te je time zasluženo na UNESCO-voj Reprezentativnoj listi nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. 

Vrličko i Poljičko gacko kolo 

S obzirom na to da je Dalmatinska zagora područje koje obuhvaća Knin, Drniš, Vrliku, Sinj, Imotski, Vrgorac i brojna manja sela, pitanje se postavljalo, a i danas se postavlja, koje je pravo Nijemo kolo. Tako su Vrličani svoje Vrličko kolo smatrali izvornim, koje je istina kolo po kojem je Nijemo kolo postalo poznato u svijetu, ali ne i jedino pravo. 
Vrličko kolo, kako je pojasnila Paštar-Krnčević, počinje s pjevanjem solistice, a potom se prelazi u višeglasje, te se s drugim djevojkama otpjeva uvodna pjesma: 

„Mi smo rekle zapivati ode, 
bilo večer, bilo u srid podne.
Pivaj seko grlo nam je voljno, 
živilo nam društvo naokolo.

Oj Vrliko na visoku brigu, 
pod tobom se sokolovi ligu."
„Glazbena pratnja u Nijemom kolu nikada nije bila prisutna, osim ritma kojeg su pružali ritmični udarci opanaka. Tek u rijetkim prilikama kolo može pratiti tradicionalno ojkanje u pozadini", pojašnjava sugovornica. 
Osim Vrličkog, tu je Sinjsko kolo, te Poljičko gacko kolo o kojem smo razgovarali s predsjednikom KUU Mosor iz Gata (Makarska) Antom Prosom, koji je pojasnio da je Poljičko gacko kolo podtip Nijemog kola s područja Dalmatinske zagore. Izvodi se bez glazbene pratnje ili neovisno o njoj, kad ona postoji. „U našem društvu Gacko nijemo kolo se izvodi gotovo na svakom nastupu ili koncertu, a s posebnim naglaskom na smotrama folklora (Vinkovačke jeseni i slično) kada obvezno nastupamo s njime. Bitno je naglasiti da se tradicija plesanja prenosi s koljena na koljeno već generacijama u našoj Udruzi", kaže Proso i pojašnjava kako je ples, odnosno kolo, usko vezano uz identitet čovjeka tako da nema točnih podataka koji govore o počecima nijemog kola u Gatima, ali smatra se da se pleše od najranijih vremena Poljičke kneževine (12.-13. stoljeće). 
„Pretpostavka je da se oblik ovih kola mijenjao kroz vrijeme. Nijema kola su se nekad izvodila za blagdane, na slavljima i feštama, a danas su uglavnom prisutna samo u folkloru (rijetko u nekim drugim prigodama). Stoga se naša Udruga trudi održati tradiciju izvođenja ovoga kola, koje u sebi ima osnovni korak kao kod svih nijemih kola, no postoje razlike u držanju i izvođenju", kaže Ante Proso, objašnjavajući kako se kod Gackog kola igrači isključivo kreću u krug, dok se kod drugih nijemih kola igrači znaju kretati i slobodno.
U pojedinim dijelovima Dalmatinske zagore i danas se još izvodi stari način plesanja. 
„Da nema smotri, derneka, ponekih vjenčanja i crkvenih svetkovina ne bismo mogli vidjeti to blago koje imamo. Zbog toga je jako bitno sačuvati ovu nematerijalnu kulturnu baštinu", ističe Paštar-Krnčević. 
Koraci, geste i figure u prošlosti su se prenosili sasvim spontano dok nove generacije ovu tradiciju prenose kroz rad kulturnih društava, a ono što ih sve povezuje jest ljubav prema zavičaju i tradiciji.

Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)