U smiraj blagdana zaštitnika sela, svetog Lovre, 10. kolovoza 2012. godine, ekipa glumaca amatera dramske sekcije Kulturno prosvjetne zajednice Hrvata „Šokadija" iz Sonte priuštila je svojim sumještanima i brojnim gostima s prostora od Subotice do Slavonskog Broda večer urnebesnoga smijeha u velikoj dvorani Doma kulture u ovom mjestu. Premijerno je izvedena predstava „Dovedeni, zatečeni i naši" autora i redatelja Ivana Andrašića. Goste je pozdravio i predstavu najavio predsjednik „Šokadije" prof. Zvonko Tadijan.
„Ova predstava je naš skroman doprinos početku obilježavanja jedne velike obljetnice. Naime, prošlo je cijela dva stoljeća od završetka gradnje crkve sv. Lovre u našem mjestu. I dramsku sekciju naše Zajednice dogodine očekuje jedna lijepa obljetnica, proslavit će cijelih 10 godina rada na daskama, odnosno druženja s vama", rekao je, među ostalim, Zvonko Tadijan i najavio autora predstave Ivana Andrašića i njegovu ekipu.
Urnebesnu komediju, nadahnutu crticama iz stvarnoga života obitelji i pojedinaca negdašnje Sonte, s replikama na izvornoj šokačkoj ikavici, publika je nagrađivala čestim pljeskom, a završnu scenu ispratila je pravim ovacijama.
U predstavu je pretočena situacija vrlo česta u negdašnjim brojem bogatim obiteljima šokačke sirotinje. Udajom za bać-Ivu Stana je riješila svoju egzistenciju. Ovo je i njemu i njoj bio drugi brak. Stana je kod bać-Ive dovela Maricu, koju je već zatekla kod prvog supruga i Ružu, koju je s prvim rodila. Bać-Ivi je ostao Mata, kojega mu je prva supruga dovela, a „Bog im je dao" jedino zajedničko dijete, kćer Ankicu.
Dogodovštine ove šarolike obitelji pošle su u krivom smjeru, kako to biva, nakon odrastanja djece, a mašta autora pobrinula se i za hepiend. Priču su, na veliko zadovoljstvo publike i gostiju, u samoj završnici, upotpunili „Šokadijini" tamburaši.
Ovo je, u devetoj godini rada dramske sekcije, sedma po redu premijerna predstava za odrasle, pa uz još dvije dječje, može se reći da niti jedna godina rada nije prošla bez nove predstave.
Autor predstave i redatelj Ivan Andrašić: „Vrlo sam zadovoljan, kako pokazanim od strane glumaca, tako i dijelom kojega su odradili tamburaši. Predstava je samo rezultat našega tromjesečnoga rada, a publika je svoju ocjenu pokazala kroz aplauze. Svima nam nedostaje Ljiljana Tadijan, koja zbog obveza na poslu nije mogla prihvatiti režim proba, no, nadam se da će nam se vratiti na velika vrata u projekt kojim ćemo obilježiti desetljeće rada. No, svako zlo za neko dobro, vatreno krštenje je imalo troje debitanata, a njihovim prvim pojavljivanjem na 'Šokadijinim' daskama prezadovoljan sam. O samoj radnji ne bih, jedino bih dodao da su svi likovi i situacije izmišljeni, a ukoliko ima ikakve podudarnosti sa stvarnima, slučajna je. Događaji iz bliže ili dalje prošlosti života naših predaka samo su mi bili nadahnuće za razradu teme."
Novinar, publicist, redatelj i glumac Silvije Stilinović: „Vrlo pitka priča, pretočena na daske, dala je jednu za gledatelje urnebesnu predstavu. Velika vrijednost je ujednačenost kvalitete glumaca. Dojam je da nitko iz ansambla nije podbacio, a samo dvoje, Kejt i Teodor, bili su za nijansu bolji od ostalih. Vidio sam i nekoliko zanimljivih redateljskih realizacija, danas neuobičajenih, ali za publiku dragocjenih. Po maksimalnom pojednostavljivanju scene u cilju isticanja glumca vidljivo je da redatelj prati suvremene trendove u kazalištu i slobodno mogu reći da je ova predstava u samim vrhovima amaterskih dometa. S vrlo malim korekcijama bila bi podobna i za najjače festivale amaterskog kazališta."
Umirovljenica iz Beograda Ana Žigić: „U Sonti sam u gostima kod sestrične i vrlo sam zadovoljna što mi se pružila prilika da pogledam jednu ovako dobru predstavu. Bez obzira što sam stanovnica velegrada, u mojim prsima sve glasnije kuca srce one negdašnje male Šokice, djevojčice koja je odrastala kod bake u Sonti. Treba čestitati ljudima koji žrtvuju svoje vrijeme, koji bez materijalne nadoknade naporno rade na očuvanju tradicije, prije svega izvornoga govora, koji je svakako najupečatljiviji segment našega identiteta. U Beograd se vraćam puna srca."
Tekst i fotografije: Hrvatska riječ
