U Gradskom muzeju u Subotici nedavno je otvoren stalni etnološki postav pod nazivom Putovanje kroz vrijeme. Postav obuhvaća preko 1.500 eksponata koji datiraju iz perioda od 18. do 20. stoljeća. Eksponati su predstavljeni tako da afirmiraju kulturna i povijesna sjećanja svih nacionalnih zajednica u gradu, a također i pojedinačna događanja, sudbine pojedinaca i obitelji.
Autor postava je viši kustos Gradskog muzeja u Subotici dr. sc. Árpád Papp koji kaže da izložba može biti dobra osnova za dalja istraživanja. Postav je realiziran uz potporu Udruženja muzeologa Mađarske i njihovog programa Genius, Ministarstva kulture Srbije i Pokrajinskog tajništva za kulturu.
Višenacionalna zajednica
Subotički muzej nije imao stalni etnološki postav od preseljena u sadašnju zgradu 2008. godine.
‚‚Postav je značajan jer smo trebali čekati sedmnaest godina kako bismo ovo mogli realizirati, imati prostor koji je prikladan za to da se jedna višekonfesionalna i višenacionalna zajednica prikaže na jedan dostojanstven način. Nažalost, prošli smo toliko traumatičnih faza u našoj svakodnevici u posljednjih 40 godina i jednostavno moramo paziti i na osjećanja onih naroda koje prikazujemo. Trebali smo naći one dodirne točke koje su prigodne za prikazivanje. Samim tim tražio sam one točke koje su nesporne i koje se ne mogu negirati", govori autor postava Árpád Papp.
Kako dodaje, postav se prostire u četiri dvorane, gdje prijelaz iz jedne u druge potiče svijet asocijacija i ta igra mašte se nastavlja u drugoj dvorani.
‚‚Kada su u pitanju tematske cjeline, najveću dvoranu posvetili smo zanatstvu gdje imamo muške i ženske eksponate. Imamo obradu drveta, željeza, konopa... Ta dvorana vodi u drugu, odnosno ima ‘izlaz’ na tržnicu. Kao i uvijek, nakon tržnice išlo se u kavanu, te smo izložili primjer jedne stare gradske kavane. Posjetitelji će imati dojam kako su ‘ušli’ u prostore radionice, kavane, tržnice… Treća dvorana prikazuje ono što smo nazvali – znanje. U njoj imamo jednu vitrinu koja je posvećena Oskaru Vojniću i njegovoj zaostavštini, ali na znanje prva asocijacija svima je škola – tako da imamo vrijedne eksponate iz škole Naše Gospe, danas Zmajeve škole. Prije deset godina dobili smo na poklon ljekarnu koja je bila Zilder-Lahnerova, a izloženi su i eksponati vezani za etnomedicinu. Četvrta dvorana posvećena je praznicima. Zamišljena je kao kvazifotografija jedne svadbene povorke gdje su se našli narodi koji žive u Subotici, ovdje su izložene i narodne nošnje. Ovdje možete vidjeti profane i sakralne svečanosti", priča Papp.
Postav će se popravljati
Najveći broj eksponata pripada zlatnom dobu grada (periodu iz druge polovice 19. stoljeća i prve polovice 20. stoljeća). Ali, kako Pap kaže, postoje i izuzeci.
‚‚Napravili smo i neke iskorake, postoje i stariji predmeti poput turskih lula iz 17. stoljeća, ali i moderniji predmeti poput dječijih igrački iz 50-ih ili 60-ih godina prošlog vijeka. Ne treba gajiti iluziju kako će ovo biti ‘vječni’ stalni postav, mi ćemo ovo proširivati, dopunjavati i popravljati", napominje Pap i dodaje: ‚‚Još jedna stvar koju smo, po meni, uspješno realizirali jest sjećanje. Imamo vitrinu posvećenu ženskom sjećanju – npr. uspomene s hodočašća, proštenja i muškom sjećanju – uspomene na vojsku, ovdje su i glazbeni instrumenti i jedna mala pecara koja je jednostavno nezaobilazni dio muškog iskustva".
Papp kaže kako je namjena i cilj izložbe bila stvoriti jedan ambijent koji će probuditi znatiželju.
‚‚Svaka etnička zajednica u Subotici ima svoju priču, svoj svijet koji je kompleksan i specifičan. Zato smo nastojali vjerodostojno prikazati svačiju kulturu, a isto tako postoje točke koje su zajedničke za sve kulture. Ako ovo bude uspješna izložba, napravit ćemo poziv za građanstvo kako bismo prikupili još materijala i sve ovo dodatno proširili i obogatili".
Deviza izložbe, kaže Papp, mogla bi biti novi početak muzeja – odnosno suradnja stručnjaka i građanstva.
‚‚Mada, treba nepomenuti kako se svijest ljudi mora promijetniti – muzej nije bauk. Ako nešto završi u muzeju, to ne znači da to više nećete vidjeti, ovo nije stovarište starih stvari. Ovo nije čak ni zajednička povijest nego zajedničko blago. Treba razviti svijest kod ljudi kako je ovo nešto što nije samo lijepo, već nešto što ima i priču«, zaključuje Papp.
Izvor: Hrvatska riječ (I. B.)
