U organizaciji Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović, 5. listopada 2014. godine obilježena je 100. obljetnica od rođenja ugledne subotičke pjesnikinje, kulturne djelatnice i križarice Antonije (Tone) Kujundžić.

Nakon posjeta grobu i svete mise zadušnice u katedrali bazilici sv. Terezije Avilske, održana je Spomen večer u Pastoralnom centru Augustinianum u Subotici. O životu i radu teta Tone Kujundžić govorio je njezin nećak Grgo Kujundžić, predsjednik Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost mons. Stjepan Beretić govorio je o Križarima u Hrvatskoj i Bačkoj, dok je Ljubica Gurinović govorila o svom sjećanju na teta Tonu.

Stihove Antonije Tone Kujundžić govorile su Tereza Kujundžić, Anastazia Piuković i Lazar Cvijin.

O životu i radu Tone Kujundžić

Drugog dana mjeseca, kada lišće opada, prije 100 godina, točnije 2. listopada, rodila se Antonija Kujundžić. Rođena je na Pavlovcu (danas je to dio Male Bosne). Njenom rođenju obradovale su se tri starije, ali još uvijek male, sestre: Janja, Đula i Jelena. Mama Marija rođ. Tikvicki joj se obradovala s tugom, jer nije mogla javiti tati Iliji radosnu vijest. Otac Ilija je, prije samo trinaest dana na Galicijskoj fronti, zamirisao zemlju ispod grobnog vojničkog humka.

Osnovnu školu Tonka je pohađala u Tavankutu. Nastavlja naobrazbu u pučkoj građanskoj školi kod sestara „Naše Gospe“ na Zrinjskom trgu (danas škola „Jovan Jovanović Zmaj“). Već u prvom razredu nastavlja učiti umjetničko vezenje kod ugledne vezilje Kriste Šokčić.

U 15. godini učlanjuje se u Marijinu kongregaciju Bezgrješnog začeća, osnovane 1905. u Subotici. Tonka je 1931. godine upoznala djelovanje Križarskog pokreta, kod nas zvano Križarsko bratstvo, odnosno sestrinstvo. S katoličkim intelektualkama aktivno se uključuje u rad mladih „križarica“, napose u pripremi Prvoga Euharistijskog kongresa.

Uz rad se formira intelektualno i duhovno a žarkim zauzimanjem i radom širenja apostolata ovoga Pokreta izbija u sam vrh Organizacije. Tako je 1935. godine bila imenovana kao četvrta predsjednica Subotičkog križarskog sestrinstva „Bunjevka“. Ujedno je i zadnja predsjednica, jer je 1941., zbog rata, sestrinstvo ukinuto, a nakon rata režimski dokrajčeno. Inventar je zaplijenjen ili je „nestao“, a Tonku su smjestili u zatvor, navodno zbog „neizmirene žitne obveze“, a stvarno zbog ugušivanja svakog omladinskog križarskog rada.

Tijekom druge polovice tridesetih godina sestrinstvo se razvija, uključeno u sve pore rada s mladim djevojkama u Subotičkoj biskupiji. Tonka je bila voditeljica i organizatorica seminara, književnih susreta, pripomoć crkvi, a napose u „Divojačkom društvu“, te u pripremi i organizaciji proslave 250. obljetnice dolaska Bunjevaca u ove krajeve. Sudjelovala je, također, i u organizaciji 300 godina dolaska Bunjevaca.

Nakon raspuštanja sestrinstva, Tonka je aktivna suradnica biskupa i župnika, u organizaciji tadašnjih Dužijanci u crkvi, raznih proslava, izložaba, pripremi za početak rada sjemeništa „Paulinum“ i, na koncu, 1989. godine, na dan Krista Kralja, jedna je od osnivača i suradnica Instituta „Ivan Antunović“.

Osnutkom lista Bačko klasje 1978. godine, Tonka je nastavila s pisanjem pjesama, članaka i uspomena. Objavljeno joj je 20-tak pjesama, a nešto je ostalo u rukopisu. Njen život i djelo kao uzorne križarice iz Bačke, opisao je Lazar Ivan Krmpotić u knjizi Velikog križarskog sestrinstva u Zagrebu 2003. pod naslovom Život i djelo Tone Kujundžić.

Tonka je umrla na Veliku srijedu 3. travnja, a sahranjena je na Veliki petak 5. travnja 1996. godine na Bajskom groblju u Subotici. Ostavila je svoju zaoranu brazdu u kulturnom i crkvenom životu bačkih Hrvata.

Tekst: Grgo Kujundžić

Cvrčak u noći

Na ulici našoj, ispod gustog grmlja,
Jedan cvrčak mali dugo se skrivao.
I svaku mi večer, kad padne noć crna,
Kraj prozora mojih koncert priređivao.
Nakon mučnog rada, umora i bola,
Koji me je danju gorko iscrpljivao,
Cvrčak me je dragi, ko harfa u noći,
Svojim milozvučjem divno uspavljivao.
Sad već dugo nema prijatelja malog,
Ni koncerta tihog ispod gustog granja.
Možda ga je neko dublje zakopao?
Ili možda mrtav dubok sanak sanja.
I dok gledam zvijezde u dubokoj noći,
Ko da čujem šapat. Možda će mi doći.
Ah, dođi mi opet, prijatelju mali !
U dugim noćima tvoj koncert mi fali.
Dođi da zajedno Bogu hvalu damo!
Pa da onda mirno svu noć odspavamo.