Mitar Dragutinac rođen je 21. listopada u Srijemskoj Mitrovici. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju, te 1938. godine upisao Bogoslovno sjemenište u Đakovu. Za svećenika je zaređen 27. lipnja 1943. godine. Prve godine svećeničkog rada proveo je kao kapelan u đakovačkoj katedrali, te obnašajući dužnost upravitelja biskupijske tiskare, vjeroučitelja u školi časnih sestara i druge. Početkom srpnja 1945. počinje obavljati župničku službu u Trnjanima, a nakon odslužene vojske početkom ožujka stiže u Strizivojnu, selo nedaleko Đakova, gdje je ostao i nakon umirovljenja (1982.), sve do smrti, 1989. Ondje je i pokopan.
Svetački himan
Po svjedočenju vjerskoga tiska u vrijeme njegove smrti, a kasnije i njegova zemljaka, akademika Stjepana Damjanovića, te na osnovu materijala o Dragutincu koji se mogu pronaći u Nadbiskupijskoj knjižnici u Đakovu, bio je poznati proučavatelj hagiografije (nauke o svecima) i na svetačke teme je objavljivao, napose u Vjesniku Đakovačke i srijemske biskupije. Tu je obrađivao tematiku sirmijskih mučenika, među inima i svetog Dimitrija, svojega zaštitnika i zaštitnika rodnoga grada, kojemu je kasnije posvetio još sedam tekstova, u kojima je diskutirao o nekim spornim pojedinostima iz svečeva života.
Čini se da je najviše bio posvećen pisanju svetačkih himana. U knjizi Ranokršćanski život u Vinkovcima, koja je objavljena 1972., a čiji je bio suautor, objavljena su četiri njegova himna. U kapitalnom izdanju Kršćanske sadašnjosti iz 1979. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva napisao je više od 70 odrednica u kojima je obradio ranokršćanske svece i svece kasnijih razdoblja koji su živjeli na našim prostorima ili bili vezani za njih. Ljubav prema svecima rezultirala je i njegovim bogatim pjesničkim opusom. Mali dio sabran je u Dragutinčevoj knjizi S Kristom na križu, Opjevani martirologij, koja je objavljena u Đakovu nakon njegove smrti (2005.), a u kojoj su 83 Dragutinčeve pjesme. Od njih 11 je uglazbljeno i u posebnim prilikama izvode se na liturgijama u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Tu je i 17 liturgijskih himana na latinskom koji su doslovni prijevodi ili prilagodbe Dragutinčevih himana na hrvatskom. Neke se njegove pjesme rado pjevaju u crkvama diljem Hrvatske: S dragih nam polja, Svetom Martinu, O, Kriste, vječni svećeniče, Svetom Dimitriju, Šokačka misa. Osim liturgijskih svetačkih himana, Dragutinac je pisao i na temu marijanskih svetišta, na druge liturgijske teme, pa i one nereligiozne, intimne i prigodne, no taj je materijal većinom nepročitan i nepoznat. Napisao je i knjižicu Križni put muževa.
Brojna djela čekaju istraživače
Dragutinac je umro potpuno slijep, od posljedica dijabetesa. „U Mitrovu životu nije bilo ni jedne djelatnosti, koja se ne bi mogla povezati s njegovim i našim (svetim) Dimitrijem, bilo da se radi o Mitrovu elitnu zanimanju za arheologiju, ranu crkvenu povijest naših krajeva, hagiografiju domaćih svetaca, pa sve do njegovoga izvornoga poetskog opusa vezanog za rodni kraj. Ovo posljednje, koje je našoj javnosti najmanje poznato, čeka svoje istraživače“, napisao je o Dragutinčevoj smrti njegov zavičajnik Juraj Lončarević, poznati hrvatski književnik i kritičar. „Jedino što nije u njega trpjelo od ravnodušnosti bila je njegova skrb za vjernike, kao i znanstveno zanimanje za kraj iz kojega je potekao. Tako su knjige i literatura, svakidašnji znanstveni rad, život za pastvu koja mu je bila povjerena, nadomješćivali mnoge životne uskrate. U malome šokačkome selu Dragutinac je bio trajno u društvu velikih imena istražitelja i znanstvenika crkvene povijesti i to ne samo kao njihov učenik već i kao ravnopravan autor“, dodao je Lončarević.
Dana 6. rujna 2015. godine u Strizivojni je otvoren i blagoslovljen pastoralni centar koji nosi naziv Mitar Dragutinac. Za vjerovati je da cjelokupan spisateljski rad ovog svećenika može biti sakupljen, obrađen i objavljen.
Izvor: Hrvatska riječ (M. Tucakov)
