Za petrovaradinske Hrvate započela je još jedna jubilarna godina. Nakon proslave desetoga rođendana Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Jelačić“ u 2013. godini, 15. veljače 2014. godine obilježena je 100. obljetnica osnutka Hrvatskog sokolskog društva Petrovaradin koje je, uz više prekida rada i promjena naziva, djelovalo u Petrovaradinu do potkraj osamdesetih godina prošloga stoljeća. Prigodnom akademijom u organizaciji društva „Jelačić“ oživljena je uspomena na djelovanje najstarijeg hrvatskog sportskog društva u Petrovaradinu.
Izlaganje o povijesti nastanka, djelovanju i rezultatima Hrvatskog sokola imao je bivši gimnastičar ovoga Društva, a sada voditelj povijesno-istraživačke sekcije HKPD-a „Jelačić“ Davor Martinčić. Boljem razumijevanju djelovanja i rada Društva pridonijela je i prezentacija fotografija dobivenih iz privatnih fototeka bivših sokolaša. Nazočna je publika imala priliku upoznati još jednu stranicu bogate povijesti Hrvata u Petrovaradinu.
Prema riječima Davora Martinčića, glavni „krivac“ za osnutak „Sokolskog društva Petrovaradin“ bio je stariji sin uglednog petrovaradinskog posjednika Gašpara Divilda, po imenu Josip. Bio je inteligentan i dinamičan mladić, te se veoma brzo zadojio sokolskim idejama. U prosincu 1912. godine pokrenuo je osnivanje „Hrvatskog sokolskog društva Petrovaradin“. Okupio je mlade Petrovaradince, kojih je u početku bilo pedesetak. Do ljeta 1913. godine završena je izrada društvenih pravila koja su 28. lipnja iste godine potvrđena od strane visokih vlasti Austrougarske Monarhije. Prva javna vježba članova mještana održana je već u rujnu 1913. godine, o kojoj je „Sokolski glasnik“ donio ocjenu da je protekla besprijekorno, na opće zadovoljstvo izvođača i gledatelja.
Idila nije potrajala dugo. Već godine 1914. započeo je Prvi svjetski rat. Još prije objave rata Srbiji, austrougarska je vlast zabranila rad svim organizacijama koje su nosile nacionalni predznak, te su u Petrovaradinu prestala s radom mnoga hrvatska društva, među kojima i Sokolsko društvo. Četverogodišnji prekid rada djelovao je vrlo nepovoljno, zbog čega je poslije rata došlo do velikih promjena u političkom, kulturnom, ekonomskom i društvenom životu. Mnogi članovi Društva nestali su u ratu ili desetkovani od poslijeratne epidemije tzv. španjolske groznice. Na koncu, mladež je već bila odrasla, birajući nove životne prioritete.
Odmah po završetku rata Josip Divild se, sada već kao tridesetogodišnjak, vratio svojoj prvobitnoj orijentaciji – sokolstvu. Godine 1918. okupio je preostale članove „Sokola“ i pozivao nove omladince, pripremajući ih za daljnje vježbanje. Službeno pokretanje rada Društva uslijedilo je na skupštini održanoj 1924. godine. Nakon zavođenja diktature od strane kralja Aleksandra 1929. god., a potom i tzv. „Oktroiranog ustava“, sva društva, pa tako i Sokolsko, bila su primorana nacionalni predznak zamijeniti jugoslavenskim. Sve do izgradnje Sokolskog doma vježbači nisu raspolagali vlastitim prostorom za rad, već su vježbali u većim dvoranama gostionica, kao i u učionama osnovne škole u Petrovaradinu. Kralj Aleksandar osobno se prihvatio pokroviteljstva za izgradnju Sokolskog doma koji je 1934. godine podignut u glavnoj (Preradovićevoj) ulici u Petrovaradinu. Jedna od zaslužnih osoba za procvat Društva bio je učitelj Vlada Višošević. Vrijedno je spomena kako je 1936. godine imao čast biti nositeljem Olimpijske baklje na njenom putu od Grčke do Njemačke.
Gosti iz Vinkovaca
Svečanost je uljepšana defileom počasnih postrojbi Povijesnog i sportskog društva „Hrvatski sokol Vinkovci“ iz Vinkovaca na čelu s njihovim predsjednikom mr. Zlatkom Vircom, koji je održao petnaestominutno predstavljanje još uvijek vrlo aktivnog Sokolskog društva iz Vinkovaca.
Početkom Drugoga svjetskoga rata, rad Sokolskog društva bio je zabranjen. U redovima vježbača počeo se javljati otpor od strane rodoljuba, koji je rezultirao njihovim neuspjelim pokušajem da u Petrovaradinu miniraju njemački šlep na kojem se nalazilo blizu 800 tona municije. Osujećeni u namjeri i razotkriveni, organizatori i sudionici ovog neuspjelog pothvata uhićeni su i odvedeni na prijeki sud koji ih je osudio na strijeljanje. Među osuđenima bilo je čak 14 članova Sokolskog društva Petrovaradin. Osim njih, u vihoru rata izgubio je živote i veliki broj preostalih članova Društva, a također i u raznim čistkama nakon rata.
Većina preživjelih se poslije rata više nije željela baviti sportom, bilo zbog starosti, drugih preokupacija ili poučeni lošim iskustvom bliske prošlosti. Zbog netrpeljivosti komunističkih vlasti prema sokolskoj organizaciji kao nazadnoj, buržoaskoj kraljevinskoj tvorevini, Sokolsko je društvo zamijenilo naziv u tzv. „Društvo za tjelesno vaspitanje Partizan“, koje je po svojim aktivnostima bilo vrlo slično sokolskom. Štoviše, „Partizan“ je od sokolskog društva naslijedio ne samo objekte i rekvizite, već i program rada. Društvu „Partizan“ prišli su i pojedini predratni „sokolaši“, koji su bili u mogućnosti pripomoći u radu. S obzirom da je trebalo započeti sasvim ispočetka, slično kao 1912. godine, mladeži je upućen javni poziv da se učlani. Odziv je bio nevelik, te je DTV „Partizan“ sve do kraja svoga djelovanja imao manje od stotinu članova svih uzrasta. Prvo značajno poslijeratno natjecanje bio je Savezni slet „Partizana“ u Skopju, s kojeg su se vježbačice i vježbači vratili s pregršt odličja. Vježbač Teodor Rus bio je specijalist za gimnastičarsku akrobatiku s kojom je nastupao čak i pred Josipom Brozom Titom, prigodom proslave jednog njegovog rođendana, 25. svibnja.
Na koncu izlaganja, Davor Martinčić je zaključio kako su tridesete godine XX. stoljeća bile najplodnije u radu petrovaradinskog Sokolskog društva, s mnoštvom članova, velikim brojem osvojenih odličja i uspješnim sudjelovanjima na sokolskim sletovima u zemlji i inozemstvu. Na svečanosti je pljeskom pozdravljen i jedini živući član nekadašnjeg Hrvatskog sokolskog društva Petrovaradin Dragutin Piberger, koji je ovoga mjeseca proslavio 94. rođendan. On zbog bolesti nije bi nazočan na proslavi. Na kraju je i predsjednik Društva „Jelačić“ Petar Pifat istaknuo 2014. godinu kao godinu jubileja, podsjećajući da će 15. ožujka 2014. godine svečanim glazbenim programom biti obilježena 90. obljetnica smrti znamenitog petrovaradinskog skladatelja Franje Štefanovića.
Tekst: Petar Pifat
Fotografije: Hrvatska riječ
