U jesen 1944. godine, u završnici rata, na putu vojsci našao se i Monoštor. Mještani nisu izbjegli iz sela nego su se svi okupili u crkvi sv. Petra i Pavla. Župnik Matiša Zvekanović zaiskao je od Boga i Gospe pomoć za selo nad koje se imalo sručiti veliko zlo. U ponoć je u mraku služena sv. misa Prečistom Srcu Marijinu. Sutradan, 13. listopada, na dan posljednjeg ukazanja Gospe u Fatimi, sve se smirilo i opasnost je uklonjena.
U znak zahvalnosti, Monoštorci su se zavjetovali da će svake godine 13. listopada točno u podne svetom misom zahvaljivati Bogu i Gospi za spasenje. Od toga vremena se u Monoštoru na taj dan ne radi, a vjernici se točno u podne okupljaju u župnoj crkvi na misnom slavlju.
Isprepletanost nacionalnog i duhovnog identiteta
„Imala sam dvadesetak godina kada je na proslavi Zavitnog dana u Monoštoru bio kardinal. U podne, kada je kardinal dolazio iz pravca Sombora, zvonila su sva zvona, dvorište crkve je bilo puno naroda, ne samo iz Monoštora već i iz drugih mjesta. Vani se poslije mise igralo kolo“, kaže i dodaje da se na taj dan radilo, ali su ljudi žurili s njive kući kako bi stigli na misu u podne.
„Mama mi je pričala da se te 1944. godine dio mještana sklonio u šumu, a dio je ostao moliti u crkvi. Prozore su zamračili našim šokačkim ponjavama i zato se danas na Zavitni dan crkva ukrašava ponjavama i pod svjetlošću svijeća molili su cijelu noć. Sutra se čulo da selo neće biti bombardirano, jer je vojska krenula na drugu stranu i selo je ostalo netaknuto“, kaže Đula Pejak.
Svetu misu s procesijom u crkvi sv. Petra i Pavla predvodio je biskup Srijemske biskupije mons. Fabijan Svalina: „Prvi puta sam u Monoštoru i zaista sam na neki način iznenađen s kojom voljom vjernici ove župe pridaju pozornost jednom velikome događaju. Zaista sam uživao u tom činu vjere i želim da bude jedna pouka svima nama da onu vjeru koju su posvjedočili naši preci baštinimo i mi, i živimo. Duhovni i nacionalni identitet uvijek je bio vezan i uz crkveno zajedništvo, odnosno crkveno poslanje, pa su mnogi biskupi i svećenici u ovim krajevima bili čuvari identiteta“, kazao je biskup Svalina.
„Ljudi u Monoštoru istrajavaju na naporima da slave svoj Zavitni dan.To je impresivno za nas koji pokušavamo artikulirati interese, boriti se za slobodu i ravnopravnost hrvatske zajednice do ganuća za podržati, jer svjedoči o kontinuitetu, svjedoči da unutar hrvatskog puka postoje kontinuirani napori na očuvanju zavjeta danog prije 80 godina. Tu smo da poručimo da ćemo i dalje činiti napore da život hrvatske zajednice činimo bolji“, kazao je ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Tomislav Žigmanov.
Folklorno-tamburaška večer
U sklopu obilježavanja 80. obljetnice Zavitnog dana u Monoštoru večer prije održana je folklorno-tamburaška večer. Nastupali su HGU Festival bunjevački pisama i solistica Marija Kovač i HCK Bunjevačko kolo iz Subotice, KUD Perkovčani iz Perkovaca, Šokačka grana iz Osijeka, HKUD Vladimir Nazor iz Sombora i domaćini KUD Hrvata Bodrog iz Monoštora i monoštorski tamburaši.
„Kada je osnovana udruga, prvo pitanje bilo je za što ćemo vezati našu manifestaciju. Budući da je naša tradicijska baština isprepletana s vjerom, odluka je bila da će sve što udruga bude radila biti vezano za pučku tradicijsku baštinu. Već 2004. godine je tadašnja uprava donijela odluku da se organizira jedna manifestacija koja će upravo biti posvećena Zavitnom danu. Te 2004. godine Hrvatska matica iseljenika donijela je odluku da nagrada za Najselo pripadne upravo Monoštoru, tako da je prva proslava za Zavitni dan bila zaista svečana, kada nam je dodijeljena i nagrada“, kaže predsjednica Bodroga Anita Đipanov Marijanović.
Na folklorno-tamburaškoj večeri predstavljen je i Tamburaški troplet vojvođanskih Hrvata, na kome su i tradicijski napjevi iz Monoštora: „Na nosaču zvuka uz tamburašku pratnju trajno su zabilježene tri tradicijske pisme iz sela. To su Cvala je šljiva belica, zatim bećarci iz Šokačkog kola i malo novija i svima nama znana kompozicija Vesela je Šokadija“, kazala je predsjednica Bodroga.
„Monoštorsko pivanje od drugih panonskih sela razlikuje to što u Monoštoru jedna žena, koja se zove počimalja, počinje pismu. Piva tu pismu u prvom glasu i njoj se pridružuje još samo jedna žena, a sve ostale pivaju u drugom glasu i one se zovu rožaje. To daje jedan efektivan prizvuk dvoglasnog pivanja, gdje je drugi glas jači od prvog“, kaže profesor glazbe i voditelj MPS-a Bodroški bećari Nikola Čutura. Stari način monoštorskog pjevanja čuva se u Bodrogu, ali i na misama i pobožnostima.
„Notnih zapisa je izuzetno malo, ali to znači da počimalja pismu počinje na svoj način, pa dolazi do velikih varijacija u odnosu na to koja žena počima pivat“, kaže Čutura.
Tamburaški troplet vojvođanskih Hrvata projekt je Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, a u Monoštoru ga je predstavila suradnica za kulturne programe i projekte Senka Davčik. Glazbeni je to album kojim se predstavljaju tamburaška praksa i bećarac vojvođanskih Hrvata. Projekt je rađen tijekom 2023., a tehnička i likovna oprema dovršena je u travnju 2024. godine.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)