Likovna kolonija Sonta 2015. održana je 27. rujna 2015. godine, u organizaciji tamošnje KPZH Šokadija, na lokaciji vikend naselja UG Dunav-Staklara. Deveti put zaredom slikari su uživali u čarima nepatvorene prirode, te nadahnuto stvarali umjetnička djela. Iako pozvani i posredno najavljeni, nekoliko dana prije održavanja kolonije dolazak su otkazali slikari likovne sekcije HKC Bunjevačko kolo iz Subotice i akademski slikar iz Apatina Bojan Šimunović. Da peh bude cjelovit, najavljeni slikari iz Belog Manastira nisu mogli doputovati zbog zatvaranja graničnih prijelaza između Hrvatske i Srbije. Iz istog razloga u Osijeku je ostala zatočena i voditeljica Šokadijine likovne sekcije Svetlana Zec.
Tako su u radu kolonije sudjelovali slikari iz Sombora, Sonte i s Hvara. Sudionici i njihovi domaćini organizirano su se odvezli na obalu Dunava, gdje ih je dočekao i pozdravio predsjednik Šokadije prof. Zvonko Tadijan i neizbježni šokački „fruštuk“.
„Ove godine nas je neuobičajeno malo, razlozi nisu u nama, ali koliko vidim, vrijedimo kao da smo u punom broju. Nadam se da ćete se u našoj Sonti i na našem Dunavu osjećati ugodno i da ćete na obalama ove moćne rijeke pronaći dobre motive. Sretan vam rad!“, rekao je Tadijan, a potom su umjetnici odlutali za motivima dolazeće jeseni.
Stipan Kovač, Milorad Rađenović i Ilija Uzelac iz somborske Likovne grupe 76 davali su ton dobrom ozračju svojim nezaboravnim dosjetkama, ali je istodobno pod njihovim kistovima nastajala čarolija, koja će ubuduće krasiti zidove sonćanskog Šokačkog doma. U dobro ozračje uklopile su se i Hvaranka Ana Tudor, podrijetlom Sonćanka, te članica Šokadijine likovne sekcije Bara Dobraš. Na platnima su ostala vrijedna djela, koja će zauvijek krasiti Šokadijinu zbirku umjetnina.
Nakon završetka radnog dijela umjetnici i domaćini su nastavili druženje uz neizbježni pikantni riblji paprikaš, te pjesmu i svirku Šokadijinog tamburaškog sastava.
„Hvala domaćinima na organizaciji, jedino mi je žao što je kolonija, zbog nečega što je izvan njihove kontrole, ostala pomalo nedorečena. U uvjetima koje su nam omogućili, moji veliki prijatelji Ico, Đene i ja radili smo punim srcem, a osobno, osjećao sam se opušteno i za slikanje vrlo nadahnuto“, rekao nam je jedan od sudionika kolonije Stipan Kovač.
Izvor: Hrvatska riječ (I. A.)
