Više od 350 gledatelja i uzvanika, sudeći po burnom pljesku, uživalo je u dvosatnom programu XI. šokačke večeri. Na najznačajnijoj manifestaciji Kulturno-prosvjetne zajednice Hrvata „Šokadija“ iz Sonte sudjelovali su i gosti – KUU „Prigorec“« iz Zagreba te folkloraši i tamburaši Udruge građana „Šokačka grana“ iz Osijeka, a publika je s oduševljenjem pozdravila i pobjednicu natječaja za najljepšu neobjavljenu pjesmu pisanu šokačkom ikavicom, svoju bivšu sumještanku, danas Somborku, Maricu Mikrut.
Na samom početku pjevački zbor domaćina i organizatora manifestacije izveo je svečanu pjesmu podunavskih Šokaca „Šokadija“. Ovu svojevrsnu himnu napisala je i uglazbila Sonćanka Božana Vidaković.
„Svi znate da je isključivi cilj ove manifestacije očuvanje naše bogate tradicije, kako etnološke, tako i jezične, što sve skupa tvori i čuva naš identitet na ovim prostorima“, rekao je predsjednik „Šokadije“ Zvonko Tadijan pozdravljajući uzvanike, a potom su sve nazočne pozdravili predsjednik općine Apatin dr. Živorad Smiljanić i generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici Dragan Đurić.
Kulturno-umjetnički program otvorila su djeca domaćina spletom šokačkih plesova u koreografiji Ljiljane Šokac. Već početno pjevanje bećaraca iz svega glasa osmogodišnjaka Davida Kuruca i plesanje i pjevanje cijele ekipe izazvali su pljesak publike. Ništa manje pljeska nisu pobrali ni članovi „Šokadijine“ postave odraslih. Spoj mladosti i iskustva pokazao je na sceni sve čari starinskih plesova i pjevanja Sonte, složenih u vrlo dinamičnu koreografiju Aljoše Mihaljeva.
Gosti iz zagrebačke općine Sesvetski Kraljevec, folkloraši i tamburaši Kulturno-umjetničke udruge „Prigorec“, predstavili su se s pjesmama i plesovima karlovačkoga Pokuplja i sesvetskoga Prigorja. Nastup folkloraša pratili su njihovi tamburaši. I gosti iz osječke „Šokačke grane“ u dva izlaska na pozornicu, na veliko zadovoljstvo publike, pokazali su kako se vesele slavonski Šokci.
Ne može se a ne osvrnuti i na nastup tamburaškog sastava „Sonćanski biseri“. Njihova svirka pokazala je da je Sonta nepresušno vrelo dobrih tamburaša. U prvom nastupu interpretirali su karakterističnu tamburašku glazbu, a u drugom, za sam kraj programa, pokazali su kako se na tamburama može izvoditi i klasična, ali i pop-rock glazba.
U odjavi programa voditeljica Maja Andrašić čestitala je predstojeći imendan svima Katama, Katarinama, Katicama… i zahvalila se publici na velikom odzivu.
Pokrovitelji manifestacije bili su Pokrajinska tajništva za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice, te za kulturu i javno informiranje, Općina Apatin i MZ Sonta i D.o.o. „Pre-print“ Novi Sad, a medijski pokrovitelji NIU „Hrvatska riječ“, TV Apatin, Novi glas komune, Radio Dunav Apatin i Radio Apatin.
Na natječaju „Za lipu rič“ za najljepšu neobjavljenu pjesmu pisanu šokačkom ikavicom, najviše glasova trinaestero članova prosudbenog povjerenstva dobila je pjesma „Džabe snigovi viju“ autorice Marice Mikrut. Marica je Šokica, rođena i odrasla u Sonti, a uposlenjem u struci i udajom postala je Somborka. Stalni je sudionik „Lire naive“ i povremeni Rešetarskih susreta pjesnika dijaspore, a pjesme su joj objavljivane u „Danici“, „Klasju naših ravni“, „Hrvatskoj riječi“, „Miroljubu“ i u većem broju zbornika. Njezina je pjesma „Utisni lik svoj Isuse“ uglazbljena i sudjelovala je na Hosanafestu u Subotici. Piše poglavito na šokačkoj ikavici i tako daje svoj puni doprinos očuvanju ovoga dijalekta.
Džabe snigovi viju
Uzalud trneš svitlo moji sićanja.
Uzalud mi vraćaš otete snove.
Sad ko da gledam mojega dida Cagu,
koji je imo najlipše u selu konje.
Zima kad dojde i snig zabili,
dida upregne vrance pa sonama
kroz selo nas provoza svud naokolo,
priko čitava dana, sve do upodol
do sv. Ivana...
I onda došla druga vrimena.Sve je odno vrag.
Prodali vrance, došli dugi ,,konji’’.
Danima je dida Caga sidio pod orim,
najerio bi šešir, da mu ne vidu
žalosne suze trag.
Nije više zate posov, ostario si kažu!
Al njegovi vranci stalno , priko bila
svita na kapiju dolazu.
Taj lipi svit moje mladosti i sad
još tinja u srcu.
Da pokriju staze, džabe snigovi viju.
Džabe dušu vitrovi, što zaborav siju.
O, nebo rodnoga kraja,spušći se
na uzglavlje moje!
Odnesi mi tamo di moje sve počiva,
d i još rič materina pribiva,
do klasova žuti, vinograda plavi,
d i je svaku džombu, svaki grumen zemlje
dotakla ruka šokca, paora težaka.
Ej, da mi se još jedamput provozat
sonama mojega dida Cage!
Starca, sluge na svete zemlje, čije
siromaštvo i patnje sakrile su bore.
Dida Caga što je virom, očenašom
I fraklićom pozdravljo zore!
Prvih šestero ocijenjenih pjesnika nagrađeno je knjigama izdanja „Hrvatske riječi“ i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Tekst: Kata Pelajić
Fotografije: Hrvatska riječ
