Hrvatsko kulturno društvo „Vladimir Nazor" organiziralo je 20. listopada 2012. godine treće po redu „Veče ikavice". Predsjednik društva Ivan Karan pozdravio je nazočne goste i sudionike recitirajući stihove pjesme Petra Preradovića „Rodu o jeziku".
Katarina Čeliković, menadžerica kulturnih djelatnosti Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, održala je predavanje na temu „Čuvajmo naš lokalni govor - ikavicu".
„'Narod samo u riječi ostaje, zdanja ostaju u ruševinama, ona nestaju, a riječ ostaje...' riječima Balinta Vujkova počela je Katarina Čeliković svoje izlaganje u kojem je govorila o značaju očuvanja lokalnog govora. „Dok nisu postojali odjeli na hrvatskom jeziku djeci su branili u školi govoriti ikavicu učeći ih da je to nepravilan govor. Mnoga su djeca zbog toga napuštala svoj lokalni govor - ikavicu i više joj se nisu vraćala", ustvrdila je Čeliković začuđena što danas više ni stariji ljudi ne govore ikavicu nego standardni srpski jezik.
„Svaki dijalekt i lokalni govor čine blago za sebe i čuvaju u sebi mnoge starine, kako pojedinih naroda tako i cijelog čovječanstva. Nestanak bilo kojeg dijalekta je katastrofa. Jedan od razloga za očuvanje govora je očuvanje identiteta, jer prestankom upotrebe govora već nakon dvije-tri generacije ti ljudi prestaju biti ono što su im djedovi bili i uklapaju se u okolicu. Izuzetno je važno prosvjećivati javnost, upravo ovakvim javnim istupima kao večeras. Treba promicati snošljivost među dijalektima, ulijevati poštovanje govornicima prema svom dijalektu. Potrebno je u škole službeno uvesti mjesni govor, podučavanje se u osnovnoj školi treba zasnivati na uporabi dijalekta, potrebno je promicati dijalekte kroz medije", kazala je Katarina Čeliković.
Naglasila je kako nije sve tako crno, da su primjetna nastojanja intelektualaca i aktivista u ponekim udrugama kulture u svezi s oživljavanjem dijalekta, no unatoč tomu još se može naići na previše negativnih pojava, kao što je zabranjivanje dijalekata u školama, ispravljanje učenika i otvorena ili prikrivena nesnošljivost prema dijalektu, besmisleno inzistiranje na standardu kao jedinom ispravnom idiomu koji bi trebali svi govoriti.
„Potrebno je isticati ljepotu dijalekata na javnim manifestacijama vezanim uz tradiciju i hrabriti djecu da govore materinskim govorom, pjesnike da pišu na ikavici... Na ovaj ćemo način istupanjem promicati jezičnu snošljivost i graditi pozitivne stavove prema dijalektima. Veče ikavice je upravo na tom tragu," zaključila je Katarina Čeliković.
Zbor HKPU „Zora" iz Vajske izveo je pjesme Josipa Dumendžića Meštra koje je uglazbila Nermina Košutić, a potom je pjesnik iz Bođana recitirao stihove iz svoje, tek objavljene knjige za djecu „Čudan ovaj bili svit". Bojana Jozić, članica HKUD „Vladimir Nazor" iz Sombora, recitirala je pjesme Matije Evetovića Miroljuba čiju 150. obljetnicu rođenja obilježavamo ove godine.
„Kraljice Bodroga", članice KUDH „Bodrog" iz Bačkog Monoštora, sudionice su ove manifestacije od početka održavanja. Otpjevale su jednu od pjesama koje je ova ženska izvorna pjevačka skupina netom snimila i na CD. Članica „Kraljica" Anita Đipanov pokazala je raskošni talent recitirajući svoje pjesme na šokačkoj ikavici. Bunjevačku su ikavicu predstavili gosti iz Subotice - Bernadica Ivanković, voditeljica Hrvatske čitaonice, kazivala pripovijetku „Divojka do smrti" Balinta Vujkova, čija je živopisna izvedba oduševila sve prisutne, a Tomislav Žigmanov je recitirao pjesme iz svoje knjige „Bunjevački blues".
U sklopu večeri upriličena je i promocija nakladništva NIU „Hrvatska Riječ" iz Subotice. Poslije večeri poveo se prijateljski razgovor uz druženje, a dvoranom se razlegla pjesma i svojevrsno natpjevavanje Šokica iz Vajske i Bačkog Monoštora kojima su se pridružili i ostali sudionici programa i gosti. Gosti su lijepo ispraćeni s nadom da će ikavica živjeti i u svakodnevnom govoru, a ne samo na književnim večerima.
Tekst: Savo Tadić
