Sezona je balova i prela. Vrijeme je to do korizme koje udruge koriste za okupljanje i zabavu članova i gostiju. Od Subotice, pa do Vajske i Plavne, svakoga vikenda je negdje neko prelo. Negdje su to zabave koje broje tek nekoliko godina, subotičko prelo broji 146 godina, ono u Somboru 91, a lemeški Marinbal je tu između. Kada je organiziran prvi, nitko sa sigurnošću ne može reći, jer su Marinbal prvo organizirali članovi konjičkog kluba. Prije više godina preuzeo je organizaciju  HBKUD-a Lemeš, pa ako se tako gleda ovo je bio 23.

„Uvijek su sva mjesta popunjena, karte se rasprodaju puno prije bala, jer je broj mjesta ograničen veličinom dvorane doma kulture. Ove godine pomogao nam je GKUD Sombor koji je spletom bunjevačkih plesova otvorio Marinbal“, kaže organizatorica Marinbala Tamara Kanjo Brkić.

Lemeški bal ne vole samo Lemešani, pa su gosti Marinbala bili iz Sombora, Čonoplje, Gradine, Subotice.

Dio tradicije u Lemešu je i juneći paprikaš koji se kuha za sve veće proslave, pa tako se ni Marinbal ne može zamisliti bez ove lemeške delicije. Za kuhanje je bila zadužena ekipa koja je sama sebe nazvala  Baća i njegova banda.

„Kuhamo 80 kilograma junećeg mesa u četiri kotlića i to je za oko 180 ljudi. Kuha se oko dva sata. Koliko vode i paprike? Mi ne mjerimo ništa, sve od oka dodajemo“, kaže glavni kuhar Paja Tošaki i objašnjava da se vatra loži u krugu tako da samo rub kotlića bude iznad vatre, jer se tako izbjegava da paprikaš zagori.

Čak i kod tog dodavanja od oka bojazni da će gosti dobiti loš paprikaš nije bilo, jer je Tošaki vrhunski majstor koji je to svoje majstorstvo potvrdio i na brojnim natjecanjima. Lemeški juneći paprikaš služi se bez tijesta, samo uz kruh. Nisu izostali ni fanki (krafne) koji su posluženi oko ponoći. Do ponoći je prošla i tombola, pa je nekoliko narednih sati, koliko je još potrajalo prelo, proteklo u pjesmi i plesu uz somborske Đuvegije.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)