Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Matija Gubec iz Tavankuta organiziralo je još jedan, peti po redu, Seminar bunjevačkog stvaralaštva. Ideja o pokretanju seminara dugogodišnja je zamisao Upravnog odbora ovog društva, kako bi zainteresirane ljubitelje kulturne baštine bunjevačkih Hrvata, na autentičnom lokalitetu mogli upoznati s njihovom tradicijskom kulturom. Od 2013. godine seminar postaje tematski, tako da se svake godine posvećuje nekome od običaja, koji se na svakoj radionici ili predavanju obrađuje iz specifičnog ugla. Ove, 2016. godine, zaokružen je ciklus od četiri najatraktivnija običaja, koji su prikladni za prezentaciju na sceni, i kao takvi atraktivni za polaznike seminara, najčešće voditelje plesnih ansambala ili plesače. Riječ je o običajima Kraljice, Dužijanca, Prelo i bunjevački svatovi.
Ovogodišnji seminar održan je od 12. do 16. srpnja, a u svojem programu obuhvatio je četiri tematske cjeline u kojima su se šire obrađivali pojedini elementi tradicijske kulture bunjevačkih Hrvata: ples, tamburaška glazba, tradicijski instrument – gajde, slamarstvo kao izvorna likovna tehnika, te tkanje i šlingovanje. Polaznici seminara pristigli su iz Hrvatske, Mađarske i Srbije. Njih četrdeset osam su se u pet dana oprobali u različitim radionicama, stekavši teorijska znanja i praktične vještine.
Na plesnom se dijelu seminara, koji je vodio Ivica Dulić, prezentirao izvorni način izvedbe bunjevačkih plesova, vrste bunjevačke nošnje, pjesme Bunjevaca iz Tavankuta i okolnih mjesta, dječje igre te običaj Svatovi. Polaznici su imali prigodu zaplesati i s plesačima starije generacije. U okviru ovog dijela seminara prof. Tamara Štricki održala je sate tradicijskog pjevanja, na kojima su polaznici učili i manje poznate svadbene pjesme bunjevačkih Hrvata. Prof. Kata Suknović govorila je o vrstama i specifičnosti bunjevačke narodne nošnje, prof. Ljubica Vuković – Dulić predstavila je polaznicima najsuvremeniju i relevantnu literaturu koja se osvrće na kulturu i povijest podunavskih Hrvata, a s posebnim osvrtom na bunjevačke Hrvate, a osvrnula se i na prikaz odijevanja mladenke u bunjevačkih Hrvata od kraja XIX. stoljeća, pa do 1970., na primjeru svadbenih fotografija. Predsjednik HKPD-a Matija Gubec Ladislav Suknović govorio je o povijesti, razvitku i djelatnosti toga društva. Organizatori ovaj seminar drže najuspješnijim do sada, kako zbog broja polaznika, tako i zbog postignutih rezultata. Uspješno je, naime, na sceni izvedena koreografija Bunjevački svatovi, kao spoj plesa, tradicijske glazbe i pjevanja.
Polaznici dijela seminara posvećenog tamburaškoj glazbi, odnosno temi Glazbena pratnja bunjevačkih pjesama i plesova, a koji je vodio prof. Vojislav Temunović, obradili su segmente: Tambura kao narodni instrument Bunjevaca, Tehnika sviranja na tamburi, Tamburaški orkestar, Dirigiranje i rad s orkestrom, Tamburaška literatura s akcentom na bunjevačkim zapisima, glazbena pratnja bunjevačkih plesova, Pjesme iz bunjevačkih svatova, Tamburaška partitura, Tamburaški instrumentarij. U sviranju tradicijskog instrumenta gajdi okušala su se tri gajdaša, od kojih je jedan bio i predavač Augustin Žigmanov. Zahvaljujući njima gajde neće nestati s ovih prostora, ocijenjeno je tijekom seminara.
Prošle godine obnovljen je stari zanat tkanje, na kojoj se prošle godine otkala bunjevačka suknena pregača. Ove je godine na radionici tkanja uvedena sekcija šlingovanja, na kojoj je izrađena ženska bunjevačka košulja. Demonstratorice tkanja bile su Ljiljana Živković i Olga Petrović iz Udruženja tkalja iz Novog Sada, a radionicu šlinganja vodila je Kata Suknović.
Dojmovi sudionika
Profesor etnologije i poljskog jezika i književnosti, zaposlen kao novinar i urednik u odjelu glazbenih sadržaja Hrvatske radio-televizije Ivica Ivanković ove je godine treći put posjetio Tavankut, a drugi je put polaznik seminara: „Prvi puta sam bio na seminaru 2014. godine, kada je tema bila Dužijanca. Te godine smo odlučili ostati nakon seminara i na tavankutskoj Dužijanci – nisam ni sam kao etnolog znao što je to zapravo Dužijanca. Znao sam da ovdašnji Hrvati imaju tu dugu tradiciju žetvenih svečanosti i održavanju tih starih običaja, ali nikada je nisam vidio i doživio na terenu. Kao i prve godine, tako me je i ove zapravo fascinirala vaša energija da nesebično dajete informacije svakome tko se zanima za vašu zavičajnu folklornu baštinu, za vaše nasljeđe, za vašu bogatu svilu, za kumašne grane, za gajde, tambure, slamarsku tehniku, tako da čovjek to uistinu doživi na onaj način na koji vi to osjećate i na način kako živite. Mi u nekim krajevima Hrvatske, pa i drugdje u svijetu, više taj dio baštine ne živimo na taj toliko srčani način i možda je ovo dobra prilika da čovjek doživi taj vaš obrazac čuvanja baštine i prenošenja vrijednosti zavičajne tradicijske kulture na mlađe naraštaje, jer uistinu mislim da je to jedini način da baština opstane u ovim vremenima.“
Apsolventica Filozofskog fakulteta u Zagrebu na odjelu za etnologiju i kulturnu antropologiju, te povijest umjetnosti Dora Vuk plesačica je u HSPD Sljeme Šestine – Zagreb: „Smatram da je ovaj seminar najuspjeliji do sada, a osobno sam ‘prošla’ sva četiri običaja. Tema ovogodišnjeg seminara je vrlo atraktivna, o njoj se u Hrvatskoj malo zna. Također je u folkloru nedovoljno poznat i običaj Dužijance. Nešto više su poznate kraljice i prelo. Mi plesači osobito smo zainteresirani za plesni stil, izvorni korak i odijevanje.“
Etnomuzikologinja i profesorica u subotičkoj Muzičkoj školi Tamara Štricki – Seg je također sudjelovala na seminaru: „Jako je veliki značaj postojanja ovakvog seminara. Ovaj seminar nije značajan samo za Tavankut nego i za Suboticu, te za cijelu Srbiju. A posebno je značajan za sve one koji ne znaju mnogo o tradiciji bunjevačkih Hrvata, pa imaju priliku doći vidjeti kao se izvode njihovi plesovi, pjesme i običaji. O atraktivnosti govori i veliki odziv polaznika i zainteresiranost za ovaj seminar.“
Izvor: Hrvatska riječ (I. D.)