Ovogodišnja, 26. izložba božićnjaka u organizaciji Etnološkog odjela Blaško Rajić pri Katoličkom društvu Ivan Antunović, održana je u znaku jubileja – 25 godina njenog održavanja. Otvorena je u petak, 9. prosinca 2022. godine, u predvorju subotičke Gradske kuće, a 42 božićna kolača izradile su vrijedne domaćice, te vrtićanci i školarci iz Subotice i okolnih naselja.
Božićnjak – salašarski Betlehem
Božićnjak, koji ima počasno mjesto na našem blagdanskom stolu, oduvijek je bio simbol proslave Božića u obitelji. Prema pisanju Katoličkog mjesečnika Zvonik iz siječnja 1998., na prvoj izložbi božićnjaka (1997.), koju je organizirao Etnološki odjel Blaško Rajić tadašnjeg Instituta Ivan Antunović, 20 vridni domaćica donelo je 24 božićnjaka.
Izložbu božićnjaka ovom je prigodom otvorila sestra Nada Ivanković, poglavarica dominikanskog samostana u Subotici, koji je ove godine također proslavio važnu obljetnicu – 75 godina djelovanja u Subotici.
„Bog se na zemlji pojavio i među ljudima se udomio... Udomio se i na našem božićnjaku. Božićnjak je salašarski Betlehem u kojem su prikazani i naši pastiri i naše blago (životinje), sve ono što je tako jednostavno i priprosto, a što nam je drago i što nam život čini toplijim i čovječnijim... Ove godine ja bih na svoj božićnjak, osim štalice, stavila dva dječja vrtića koja bi trebala biti gotova iduće godine kod časnih sestara u Keru i u nekadašnjoj samostanskoj kući u Tavankutu. U njima vidim nadu našeg naroda i Crkve, a i nova duhovna zvanja na ovim prostorima. Ne smijemo izgubiti nadu u budućnost, jer nam je Gospodin rekao – tražite i dobit ćete, pa molimo zajedno i tražimo da naši vrtići budu puni djece, a da im odgajateljice budu mlade časne sestre... Prošlo je 25 godina od prve izložbe, a oni koji je prate otpočetka svjedoci su da ovaj lijepi običaj ima budućnost. To nam svjedoči i ova nova knjiga... Ova godina je puna jubileja u Subotičkoj biskupiji od kojih izdvajam 100. godišnjicu dolaska sestara Kćeri Milosrđa u Ker, 75 godina dolaska sestara dominikanki u 'Sentu' (crkva sv. Jurja) i evo 25 godina izložbe naših božićnjaka. Ovo ne smatram slučajnošću nego Božjom providnošću za naš narod i ove krajeve koje Bog voli, s kojim računa i blagoslivlja ih svojom darežljivom rukom.” Rekla je ona i izrazila zadovoljstvo što se svake godine javlja sve više mladih zainteresiranih za izradu božićnjaka, zahvaljujući čemu ovaj običaj neće biti zaboravljen.
Ona je također rekla kako su joj svi ovi običaji bliski od djetinjstva. „Mama je uvijek pitala nas djecu što želimo da se stavi na božićnjak. Jedne godine se trebala kod nas graditi štala, pa smo i štalu stavili na božićni kolač. To je nama bilo posebno veselje u kući, u tom božićnjaku smo vidjeli naš Betlehem, naše jaslice.”
Monografija o četvrt stoljeća izložbe
U povodu jubileja, Katoličko društvo Ivan Antunović izdalo je monografiju Božićnjaci – 25 godina izložbe božićnjaka autorice Jelene Piuković, ujedno i pročelnice Etnološkog odjela Blaško Rajić pri spomenutom Društvu, koju je ovom prigodom predstavio predsjednik Društva preč. Josip Štefković:
„Knjiga je koncipirana tako da za svaku godinu donosi kratak opis izložbe, nabrojani su sudionici izložbe i sve je propraćeno s nekoliko fotografija. U njoj nismo ispustili spomenuti niti 'putovanje' božićnjaka po svijetu. Gdjegod je prikazan naš božićnjak, izazivao je veliki interes, bio je unikat i primijećen svuda. Svi su bili zadivljeni njegovom teološkom i etnološkom vrijednošću. Osim na izložbama u Subotici, prikazan je i u Muzeju kruha u Ulmu u Njemačkoj, u Etnografskom muzeju u Zagrebu, u Rimu na izložbi 100 jaslica, a svojedobno je bio uručen i nekadašnjoj predsjednici Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović. Tko želi saznati što je božićnjak i kakav bi trebao biti saznat će također na stranicama ove monografije kroz tekst mons. Stjepana Beretića. Tu je i prikaz o božićnjacima koji je napisala etnologinja Bojana Poljaković-Popović, te prilog poznatog istraživača običaja bunjevačkih Hrvata Alojzija Stantića. Ovdje je skrenuta i pozornost da među izrađivačima božićnjaka ima i muškaraca, što je doista hvale vrijedno. Od svih izlagača u proteklih 25 godina, nekoliko je žena zaslužilo da se posebno spomenu: Dominika Piuković, Marija Vukov (sudjelovale na svim dosadašnjim izložbama, Vita Radnić, Marija Matković i Marija Bošnjak koje su najviše izlagale na ovim izložbama.”
Knjiga je tiskana u izdanju Katoličkog društva Ivan Antunović, a može se kupiti u subotičkim župama po cijeni od 800 dinara.
Urednica monografije Jelena Piuković dala ja kratak prikaz svih dosadašnjih izložbi: „Prva izložba održana je 1997. godine na inicijativu Etnološkog odjela Blaško Rajić pri tadašnjem Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović, kada je pročelnik bio Grgo Kujundžić. Prve godine je bilo izloženo 24 božićnjaka, a tijekom prethodnih godina njihov broj varira između 30 i 50. U posljednjih oko deset godina božićnjake izrađuju i mlađe žene, te djeca iz vrtića i osnovnih škola za koje su za tu namjenu organizirane radionice. Što se tiče izgleda božićnjaka i figura na njima, možda su napredovali u smislu tehnike njihove izrade, ali se svi trudimo da ostanu u izvornom obliku. Od prve izložbe pa do sada oni se nisu mnogo mijenjali, niti što se tiče izrade samog božićnog kolača, niti figura i simbola na njemu. U posljednjih nekoliko godina na ovoj izložbi sudjeluju i članovi likovnog odjela HKC-a Bunjevačko kolo iz Subotice sa svojim slikama, te likovno-slamarskog odjela HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta sa svojim radovima.”
Ispečen na tradicionalan način
Poznata subotička/tavankutska slamarka Jozefina Skenderović, osim u izradi slika od slame, vješta je i u pravljenju božićnjaka, i to na tradicionalan način.
„Uključujem se i u izložbu božićnjaka. Izrađivam ga tako kako sam naučila od svoje majke. Ono po čemu se ovaj moj razlikuje od (većine) drugi jeste da se figurice peku zajedno s tistom, što je tradicionalan način izrade. Kod drugi se posebno peče kolač, a posebno se prave i suše figurice. Držala sam sad i radionice u OŠ Ivan Milutinović u Subotici di smo s dicom pekli božićnjak kako se kadgod radilo”, kaže ona, dodajući riječ-dvije o motivima na božićnom kolaču i njihovom značenju:
„Ako se vratimo unatrag, na božićnjaku kadgod nisu bili borovi već je na njegovoj sredini bila zabodena grana od korova, uvijena u tisto i okićena. Zato se kod Bunjevaca božićni bor zove božićna grana. Na svakom božićnjaku mora bit mali Isus (mož samo on, ne mora s Majkom Božjom), mogu, a ne moraju bit i Sveti Josip, Tri kralja. Mora bit i pet ruža poređani po križu, koje simboliziraju pet Isusovi rana, a mora bit i sedam tica, to je sedam Gospini radosti. Naravno, tu su Misec i zvizde, jel se čitav svemir došo poklonit, a kod kadgodašnji božićnjaka tu su sve životinje koje su se držale na salašu: kvočka s pilićima, krmača s prasicama, pućke, magarac, a jedino nije smio bit konj. Po pripovitki moje majke, on nije smio bit na božićnjaku, jel kad je Sveta Obitelj bižala u Egipat, Blažena Divica Marija je zamolila konja da im pomogne, a on je odbio uz objašnjenje da mu je naporno ić po pustinji. A kad je pitala magarca, on je privatio, i zato on na svojim leđima ima križ”.
U okviru 26. izložbe božićnjaka nastupio je dječji zbor Lira Hrvatskog prosvjetnog društva Bela Gabrić, koji je pripremila i vodila Emina Tikvicki, a pročitana je i pjesma Josipe Dević Božićnjak moje majke napisana za ovu prigodu.
Izvor: Hrvatska riječ (I. Petrekanić Sič)
