Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Vladimir Nazor organiziralo je u nedjelju, 20. srpnja, 91. Dužionicu. Prva zajednička proslava Hrvata Bunjevaca i crkve održana je prije osnutka HKD-a Miroljub, koje će naredne godine obilježiti 90 godina neprekidnog rada. Bandaš i bandašica ove godine bili su Luka Vuković i Valentina Vuković, oboje iz salaša Gradina. Zanimljivo je da je posljednji bandaš iz ovih salaša bio prije 25 godina, i to upravo Lukin otac Davor.

Zlatno klasje tradicije

Misu u crkvi Presvetog Trojstva na kojoj su posvećeni žito i novi kruh predvodio je prečasni Josip Pekanović, župnik s kojim je Nazor proslavio 35 dužionica.
Nakon mise sudionici Dužionice obučeni u nošnje odigrali su na trgu sv. Trojstva Bandašicino kolo, u povorci prošli kroz centar grada, do Županije gdje je gradonačelniku Sombora predan kruh od novog žita.
„Nekada je žetva trajala mnogo duže, ovisila od vrijednih risara. Danas suvremeni strojevi taj posao završe za nekoliko dana. Ali i dalje je to proizvodnja pod otvorenim nebom i zato ova naša Dužionica nije samo održavanje tradicije naših predaka, već i naša zahvala za još jednu uspješnu žetvu. Zahvala što imamo žito, što imamo kruh. Zato smo danas u crkvi Presvetog Trojstva zahvalili Bogu što nam je podario još jednu uspješnu žetvu. Vama, gradonačelniče, predajemo posvećen kruh sa željom da svi građani Grada Sombora uživaju u blagostanju i da na stolu imaju svoje parče kruha«, kazala je bandašica Valentina Vuković.
Primajući kruh, gradonačelnik Antonio Ratković kazao je da Dužionica predstavlja duboko ukorijenjen izraz zajedništva i sloge, a „Sombor je sredina u kojoj se ljudi uzajamno poštuju, razumiju i uvažavaju, sredina u kojoj se ne ističe različitost, već njeguje posebnost“.
„Slaveći završetak žetve, ujedno slavimo plodnost i njeno obnavljanje, kao simbol cikličnosti života i pobjede nad prolaznošću. Izreka ’kruh sa sedam kora’ kazuje nam koliko je između surove stvarnosti i neizvjesne krajnosti zemljoradnik umio teškom mukom i poštenim radom iznjedriti hleb, kruh ili kruv“, kazao je između ostalog Ratković.
Nakon predaje kruha gradonačelniku proslava je nastavljena u Hrvatskom domu gdje je za sve sudionike pripremljen risarski ručak.
„Raduje nas što ove godine imamo veliki broj sudionika, prije svega naše djece a zatim i odraslih koji su proslavu uveličali obučeni u bunjevačke nošnje. Tu su nam u šokačkim i bunjevačkim nošnjama gosti iz Draža, Lemeša, Monoštora. Načeli smo i deseto desetljeće dužionica u Somboru. Čuvanje tradicije sve nas veže uz Hrvatski dom i nadam se da ćemo tako i nastaviti u susret 100. Dužionici«, kazao je predsjednik HKUD-a Vladimir Nazor Tomica Vuković.
Prva Dužionica u Somboru održana je 1935. godine, godinu dana prije formalnog osnutka HKD-a Miroljub. Te prve godine sudionici Dužionice obučeni u nošnje, risari i risaruše, prošli su centrom grada. Tako je bilo i naredne četiri godine. Proslavljale su se dužionice u Somboru i tijekom Drugog svjetskog rata, ali skromnije. Od 1963. godine na somborskim salašima počele su se organizirati dužionice, ali je glavna Dužionica ostala u crkvi Presvetog Trojstva. Dužionice po salašima prestale su se organizirati 90-ih godina.

Književna večer

Dio proslave Dužionice je književna večer na kojoj se predstavljaju bandaš i bandašica.
Književnu večer Nazor organizira u suradnji s Katoličkim društvom Ivan Antunović. Predstavljena su dva naslova u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata: katalog Živa baština : Nematerijalna kulturna baština Hrvata u Srbiji te monografija Bunjevačke kraljice – Duhovski običaj bunjevačkih Hrvata.
„Ovo je 11. književna večer koju organiziramo s HKUD-om Vladimir Nazor. Jedan o ciljeva KD-a Ivan Antunović je čuvanje i proučavanje, skupljanje i popularizacija kulture i povijesti ovdašnjih Hrvata. Obično smo predstavljali neko od izdanja našeg Društva, prošle godine gosti su nam bili UBH Dužijanca, koja je obilježila 10 godina rada, a ove godine to je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata“, kazao je predsjednik KD-a Ivan Antunović prečasni Josip Štefković.
O katalogu nematerijalne kulturne baštine i monografiji o bunjevačkim kraljicama govorila je stručna suradnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata etnologinja Senka Davčik i jedna od autorica monografije o bunjevačkim kraljicama etnomuzikologinja i glazbena pedagoginja Tamara Štricki Seg.
„Ove dvije knjige svjedočanstvo su o našoj tradiciji i našoj opstojnosti. Katalog nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji Živa baština ima 29 elemenata. Ovo drugo dopunjeno izdanje sadrži i brojne elemente koji su živi i na području Sombora i okolice, a koji jasno svjedoče o bogatstvu i raznolikosti baštine u ovom kraju“, kazala je Davčik.
U knjizi o bunjevačkim kraljicama su i somborske, koje su se do 2005. godine izvodile kao scenski prikaz.

Izvor:Hrvatska riječ