U Osijeku i Somboru u petak 26. i subotu 27. travnja 2013. godine, održan je još jedan okrugli stol u organizciji Udruge „Šokačka grana“ iz Osijeka i Udruge građana „Urbani Šokci“ iz Sombora, osmi po redu, a kada neki događaj tako uporno bilježi učestalost, prijeti da preraste u tradiciju. Tema ovogodišnje sesije je „Panonski kontekst šokačke i bunjevačke kulture i tradicije“, a organiziran je uz potporu Grada Osijeka, Osječko-baranjske županije, osječkih tvrtki – Pivovara, Vodovod, Belje, Euroherc i Poljoprivredni institut, te Generalnog konzulata RH u Subotici, Grada Sombora i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Baš je o tomu govorio ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov istaknuvši kako je velika čast Zavoda sudjelovanje u ovako velikom projektu. Zavod je odnedavno i sunakladnik zbornika s okruglih stolova, što je i programska orijentacija Zavoda, da u suradnji sa znanstvenim, kulturnim i obrazovnim institucijama s prostora Republike Hrvatske pokuša osnažiti, s jedne strane vidljivost tema koje se tiču hrvatske zajednice u Srbiji, i s druge strane dio nastojanja da se organiziranije i programski osmišljenije pristupi obradi onoga što jest povijesna baština Hrvata u Bačkoj, Srijemu i Banatu i onoga što je danas svakidašnjica.
Skup je otvorila mr. Vera Erl pozdravivši sve sudionike i goste okruglog stola iz Hrvatske, Mađarske i Srbije, te ukazujući na aktualnost teme ovogodišnjeg susreta. Prostor omeđen Dunavom i Savom zemljopisni je i stanišni prostor šokačko-bunjevačkog življenja, etničkih zajednica Šokaca i Bunjevaca nastanjenih na ovim prostorima prije 300 i više godina. Povijesne su to granice prostora na kojima su živjeli i žive Hrvati, a reflektivnost prostora moguće je čitati u književnim djelima. Na tom zajedničkom prostoru kulturološko-povijesne poveznice Šokaca i Bunjevaca pripadaju interkulturnom nasljeđu koje određuje hrvatski identitet, a koje se dalje odražava i na širi, europski prostor.
Kako je na samom početku susreta predstavljen i prethodni zbornik, dvobroj sa 6. i 7. okruglog stola, govorili su Goran Remi Helena Sablić-Tomić. Ona je kao priređivačica zbornika lirski dočarala atmosferu, te pohvalila sve sudionike prethodnih sesija, a kroz njih je prošlo dvjestotinjak autora, te istaknula recenziju Dubravke Božić-Bogović čiji pristup odlično korespondira s dobro premreženim poimanjem identiteta kojega omeđuju gradovi Vinkovci, Slavonski Brod, Osijek, Sombor, Baja, Mohač, Pečuh i Subotica.
Prof. dr. Goran Rem govorio je o Panoniji i panonizmu, prof. dr. Helena Sablić-Tomić o „Panonskoj gastro kuharici“, prof. dr. Ivica Djuroko problematici identiteta hrvatske zajednice u Mađarskoj, mr. Janja Juzbašić o muzeološkoj prezentaciji u funkciji očuvanja identiteta, prof. Tomislav Žigmanov o identitetskim sastavnicama Bunjevaca u djelima Veljka Petrovića, prof. Katarina Čeliković o panonskoj topografiji u kalendaru „Subotička Danica“, prof. dr. Stjepan Blažetin o djelima Stanislava Prepreka, prof. Vlasta Markasović o panonskim obrisima u pjesmama Slavka Mađera i Marija Šeremešić o zastupljenosti šokačkih tema u „Miroljubu“.
Među sudionicima su bili još i Alojzije Stantić, koji je sudionik od drugoga okruglog stola, a govorio je o salašima i onome što je od njih ostalo, o osuvremenjivanju koje neki nazivaju osnivanjem farmi. Zvonimir Pelajić iz Plavne prvi je puta bio u Osijeku kao sudionik okruglog stola, a govorio je o stanju identiteta Bunjevaca i Šokaca u Bačkoj i težeći boljitku nastojao je osvijetliti lik i djelo znamenitih Hrvata koji su životom i radom vezani za Plavnu.
Druga sesija okruglog stola održana je u Somboru. Radni dio skupa otvorio je načelnik Zapadno-bačkog okruga Dušan Jović koji je istaknuo da se Sombor, osim svojim zelenilom i ustanovama kulture, možda ponajviše ponosi time što u Somboru i okolici živi više od 20 raznih nacija. „Hvala vam što čuvate vašu tradiciju. Hvala vam što samim tim čuvate i tradiciju Grada Sombora“, kazao je Jović.
Zvonko Tadijan, predsjednik KPZ Hrvata „Šokadija“ iz Sonte govorio je o toponimima Sonte i okolice kao dijelu šokačke baštine. Iz izlaganja Tadijana moglo se čuti o tomu da u Sonti postoji dio čiji je naziv „Tri sikire“, dio koji se zove Valpovo, dio s nazivom Rokovci.
„Postoji i dio koji se zove Mandinovci. Objašnjenje za to je da je taj dio Sonte izgrađen s druge strane pruge kada se naselje širilo. Podignuto je nekoliko novih kuća, a u svakoj je živjela barem jedna Manda. Postoje razni toponimi koji se koriste u Sonti, a po mom je mišljenju važno da su oni živući i da su među mještanima i danas u uporabi. Nisu zaboravljeni“, kazao je Tadijan.
„Simboli identiteta i suvremena sredstva komunikacije“ bio je naslov teme koju je prezentirala mr. sc. Ljubica Gligorević iz Vinkovaca. Prof. dr. sc. Sanja Vulić iz Zagreba govoreći o jeziku A. G. Matoša istaknula je da je Matoš u tekstu „Lijepa naša domovina“ pisao da je hrvatski jezik proizvod odnosa Hrvata prema Hrvatskoj i prema hrvatskoj prirodi i zato taj jezik ima posebne boje, zvukove, oblike, osebujan je kao Hrvatska.
„Matoš je pisao da je svaka prava umjetnost nacionalna i iz tog razloga internacionalna umjetnost ne može postojati, budući da nema internacionalnog umjetničkog izričaja. Izričaja koji bi bio razumljiv u jednakoj mjeri svim narodima svijeta i koji ne bi bio svojom genezom nacionalni. Književnost i poezija su najnacionalnije, jer su vezane posebnim narodnim jezicima. Mislim da se moramo ovih Matoševih razmišljanja sjećati, pogotovu u današnje doba globalizacije Europske unije, kada se u zapećak stavljaju mali jezici“, zaključila je profesorica Vujić.
O Matošu je u svom izlaganju govorila i prof. Marina Jermić iz Iloka, ali u kontekstu susreta srijemske književne trojke –Matoš, Benešić, Velikanović.
Katarina Horvat i Kristina Malbašić, studentice Odjela za kulturologiju iz Osijeka, govorile su o ženi u šokačkom ženskom pismu. One su promatrale šokačko žensko pismo autorica iz XIX. i XX. stoljeća i usporedile ga sa ženskim likovima književnika.
„Autorice dublje psihološki analiziraju svoje likove, čime se čitatelju pruža višestrano čitanje njihovih identiteta. Svi njihovi ženski likovi imaju razlog zašto su takve kakve jesu. Važno je ne promatrati ženu u šokačkom pismu jednostrano i linijski, nego interdisciplinarno i složeno kao što je njihov identitet. Žene šokačkog ženskog pisma tematski i stilski pripadaju korpusu suvremenog hrvatskog ženskog pisma“, zaključila je Kristina Malbašić.
Zdenka Mitić iz Monoštora govorila je o Monoštoru, gdje su Šokci očuvali svoju kulturnu baštinu. Prema riječima Zdenke Mitić velike zasluge za to ima i prirodna izoliranost sela od velikih prometnica i susednih mjesta.
„Veza bačkih Šokaca sa Šokcima Srijema, bosanske Posavine i srednje Bosne“ tema je o kojoj je govorio Ivica Ćosić Bukvin iz Vrbanje.
Na kraju somborskog dijela ovog okruglog stola govorilo se o kolima, a rad „U Panoniji sam se kola naigrala i lipog svita nagledala“ priredile su profesorica Sanja Šušnjar iz Vrbanje i mr. sc .Vera Erl.
„Kolo kao narodni ples panonske zone doživljava svoje brojne transformacije. Ne toliko u svojoj strukturi, koliko se mijenja percepcija nositelja i njegovatelja kulture zavičaja. Kolo je bilo metafora mladosti i vrline, do metafore nacionalnog nasljeđa i identiteta. Sve se to objedinilo u kolu posljednjih 300 godina“, kazala je Sanja Šušnjar i dodala da su se kola igrala često i svaka prigoda koristila se da bi se zaigralo u kolu, pa se plesalo čak i u korizmi, ali tajno.
U kulturno-umjetničkom dijelu programa u recitalu „Život čudo stvori“ stihove su govorili: Dejana Jakiš, Lea Jevtić, Emina Firanj, Aneta Firanj i Dalibor Beretić, sudjelovale su i pjevačke grupe UG „Tragovi Šokaca“ iz Bača i „Kraljice Bodroga“ iz Monoštora, a priređena je i izložba slika Cecilije Miler „Panonija“.
Tekst: S. Žebić i Z.Vasiljević