Međunarodni okrugli stol „Urbani Šokci“, deveti po redu, održan je 25. i 26. travnja 2014. godine, u Osijeku i Somboru. Skup je okupio dvadesetak sudionika iz Hrvatske, Srbije i Mađarske, koji su u dva dana tražili i dali odgovor na retoričko pitanje: kako se to može biti Europljanin i živjeti u Šokadiji? Odgovor je jasan i nedvosmislen, Šokci su oduvijek bili Europljani!
Ovogodišnji je okrugli stol bio posvećen 90. obljetnici rođenja Julija Njikoša. Najprije je predsjednica Šokačke grane Vera Erl u formi rođendanske čestitke pobrojala pregršt činjenica kojima je Njikoš zadužio ne samo Slavoniju već ovaj dio Panonske nizine. Umjetnički voditelj Subotičkog tamburaškog orkestra Stipan Jaramazović prisjetio se prvoga susreta s Njikošem, na festivalu tamburaške glazbe kada je došao još kao dječarac, a potom je bilo još mnoštvo susreta koji su mu ostali u lijepoj uspomeni, a onda je muzikolog i dirigent iz Slavonskog Broda Mihael Ferić osvijetlio lik i djelo Njikoševo, iz kutova koji do sada nisu bili poznati većini sudionika – Njikošev melografski rad, predanost na prikupljanju rasute građe i urednički rad. Zahvaljujući njegovu predanom radu bezbroj je izvornih pjesama sačuvano do današnjih dana. Uz Paju Kolarića i Franju Kuhača i on je zaslužio spomenik u Osijeku.
Nastavljen je rad na zadanu temu, a prof. dr. Ružica Pšihistal je odmah u uvodu rekla kako su Šokci oduvijek znali odgovor na postavljeno retoričko pitanje, jer to je u stvari pitanje identiteta. Sačuvati kulturnu baštinu ne znači samo sačuvati prošlost, već mlade generacije uputiti na sadašnjost i budućnost. Ono što s uspjehom radi „Šokačka grana“ uvijek je dvosmjerno, upućeno i na prošlost i na budućnost. Doista, bogato šokačko nasljeđe treba čuvati, ali ne muzejski, već se ono mora oživljavati, jer ono što nije u komunikaciji to odumire, nestaje.
I Tomislav Žigmanov, publicist iz Subotice, suglasio se. On nastoji na ovakvim skupovima pojasniti vidljivost bunjevačko-šokačkih tema preko Dunava, jer to je prigoda da se prostor istraživanja poveća. Žigmanov je govorio o prinosu franjevaca srednjoeuropskoj kulturi još od doba Provincije Bosne srebrne, pa i kasnije Provincije sv. Ivana Kapistrana, što dovodi do bunjevačko-šokačkog procvata. Iz tih europskih iskustava u prekosavskom i prekodunavskom prostoru, od fratara i njihova iskustva od organiziranja života i pastoralnog rada do filozofije, književnosti i humanističkih znanosti, crpimo i danas puno toga za razumijevanje našeg pozicioniranja u sadašnjosti ali i budućnosti.
Mirko Ćurić, književnik iz Đakova, također je dao jasan odgovor, jer u Šokadiji se europski živjelo još u vrijeme biskupa Strossmayera. Taj biskup i mecena, tvorac mnoštva nacionalnih institucija, odnosno njegov slučaj govori nam kako ne trebamo čekati da nam netko drugi donese boljitak, već ga moramo stvoriti sami. Prof. dr. Vlasta Markasović je također na konkretnim primjerima pokazala kako je Šokadija oduvijek bila u Europi, a Europa u Šokadiji. U svojem uratku ona donosi desetak poznatih likova iz vinkovačke povijesti, umjetnika, književnika, gospodarstvenika, a obrazložila je to u izlaganju sa samo trojicom, na liku i djelu književnika Josipa Kosora, slikara, kipara, grafičara i književnika Vanje Radauša i poznatog šumarskog stručnjaka Antuna Levakovića.
Alojzije Stantić iz Subotice je govorio o Surduku u Đurđinu, kojega su stari prokopali u vrijeme Austrougarske, dok je Marija Šeremešić iz Sombora ustvrdila kako su Šokice iz Monoštora dovele Europu u Bačku. U nekoliko valova o tome svjedoče, najprije živeći na šlepu i putujući s muževima kroz Europu, a poslije odlazeći u Europu trbuhom za kruhom, skrbeći o svojim kućanstvima europskom valutom, ostavljajući tamo svoju snagu, zdravlje i svoje najbolje godine. Kako su se aktivnosti isprepletale, svoje su uratke poslali Katarina Čeliković iz Subotice, o panonskoj topografiji u pripovijetkama i zapisima Balinta Vujkova, te dr. Ivo Djurok iz Pečuha o narodnosti i subetnicitetima u EU.
Somborski dio skupa održan je sutradan na dječjem odjelu Gradske knjižnice „Karlo Bjelicki“. Na pitanje „Ima li Šokadije u Europi?“ pokušala je odgovoriti prof. dr. sc. Helena Sablić-Tomić iz Osijeka. „Povijesno gledano, područje Slavonije, Srijema i Baranje je zbog povoljnog zemljopisnog položaja od XVIII. stoljeća pa nadalje privlačilo ratare, obrtnike, trgovce iz različitih europskih sredina, a osobito iz Austo-Ugarske Monarhije, Pruske, a potom i Njemačke. Krajem XVIII. i početkom XIX. stoljeća intenzivno se naseljavaju Nijemci, Srbi, Mađari, Slovaci, Česi i Šokci koji dolaze iz Bosne. Iako su povijesna razdoblja ostavila traga u strukturi stanovništva, navedeni narodi su do današnjih dana uspjeli sačuvati svoj kulturni identitet kroz njegovanje jezika, pokretanjem novina, osnivanjem kulturno-umjetničkih društava, kroz prepoznatljivu arhitekturu. Zakonski propisi kojima su uređena prava tih naroda uvrštavaju se među najdemokratičnije propise u europskim okvirima«, kazala je Sablić-Tomić.
Prof. dr. sc. Milica Lukić iz Osijeka u svom je izlaganju „Šokačka rič u europskom kontekstu“ podsjetila kako su u europskoj maniri zaštićena dva slavonska šokačka govora – šokački govor iz sela Siča i govor Starih Perkovaca. To su govori koji čuvaju najstarije stanje hrvatske štokavštine. Koliki je bio doprinos šokačke kulture europskoj multikulturnosti prikazala je analizirajući pjesništvo Đuke Galovića profesorica Sanja Šušnjara iz Vrbovca.
Profesor iz Sonte Zvonko Tadijan je govorio o hrvatskim udrugama kulture u Bačkoj u tradicijskom i suvremenom kulturnom stvaralaštvu. „Hrvatske udruge kulture uglavnom se osnivaju od dvijetisućite godine, a naročito od vremena priznavanja hrvatske manjine u Srbiji. Jedan od problema u radu naših udruga je slaba vidljivost naših manifestacija u javnosti Vojvodine, a i šire. U 2014. godini hrvatske su udruge prijavile 134 manifestacije, no kada otvorite internetsku stranicu Turističke organizacije Vojvodine tamo ćete naći pobrojano 1.303 vojvođanske manifestacije, a među njima je samo jedna i pol naša, k tomu jedino kod manifestacije 'Šokačka večer' u Sonti stoji da je organizator Kulturno-prosvjetna zajednica Hrvata 'Šokadija'. Istaknuo bih još jedan problem, s kojim smo posebice suočeni mi iz manjih sredina, a to je kako privući mlade i uključiti ih u rad udruga, jer folklor i tambura sve manje interesiraju mlade“, kazao je Tadijan i dodao kako je problem što među aktivnim članovima u udrugama ima malo obrazovanih ljudi.
U radu okruglog stola u Somboru sudjelovali su i mr. sc. Ljubica Gligorić iz Vinkovaca, koja je govorila o tome zašto doći i posjetiti Vinkovce, Ivica Ćosić Bukvin iz Vrbanje, koji je govorio o opstojnosti Šokaca i njihovog govora u novonastalim društvenim i političkim okolnostima, dr. sc. Marija Erl Šafar i studentica Bernarda Mautner, koje su govorile o europskoj Šokadiji u bibliografskim zapisima Gradske knjižnice Vinkovci i Općinske knjižnice Drenovci i profesor iz Plavne Zvonimir Pelajić s temom Europski kulturni obzori šokačkog i bunjevačkog identiteta.
Predsjednica „Šokačke grane“ Vera Erl je na kraju okruglog stola istaknula kako će zbornik radova s prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg okruglog stola biti tiskan do kraja ove godine.
U kulturno-umjetničkom dijelu programa u Somboru sudjelovali su Marica Mikrut i Željko Šeremešić, koji su recitirali svoje pjesme, pjevačka skupina udruge „Tragovi Šokaca“ iz Bača, a upriličena je i izložba slika Marije Turkalj-Matić iz Sombora.
Organizatori okruglog stola su „Šokačka grana“ iz Osijeka i UG „Urbani Šokci“ iz Sombora.
Tekst i fotografije: Slavko Žebić / Zlata Vasiljević
