Hrvatska kulturna udruga Antun Sorgg iz Vajske postala je prije deset mjeseci vlasnik Šokačke kuće. Ponovili su se zahvaljujući pomoći Vukovarsko-srijemske županije i župana Bože Galića. Članovi Sorgga već tada imali su ideje kako urediti kući i na koji način je iskoristiti. Činilo im se tada to kao vrlo zahtjevan pothvat, jer su novi vlasnici ušli u praznu kuću koja je zahtijevala prvo radove na samom objektu, a zatim i opremanje. Što su poslije deset mjeseci od svojih planova uspjeli realizirati odlučili smo sami provjeriti, a naš posjet zgodno se poklopio s akcijom koju su organizirali kako bi uredili dio pokućstva i starog namještaja koje su prikupili i koji trebaju upotpuniti već opremljenu kuću.
Od golih zidova...
Namjerno smo odlučili doći nešto kasnije, kada akcija već krene i kada posao malo odmakne, u nadi da nam domaćini neće u ruke dati četku i boju kako bi imali još koji par ruku za posao. I dobra nam je bila procjena, jer svi su već bili u nekom poslu, pa i sve da smo htjeli što pripomoći samo bismo smetali i pravili gužvu. No, nismo ni mi došli na izlet već radi našeg novinarskog posla. A to znači zaviriti u svaki kutak, ispitivati, razgovarati, promatrati. I kada smo već kod promatranja, opazili smo da su žene bile mnogo predanije poslu. A bilo ih je svuda. I u pridnjoj sobi, u kujni, na avliji, pod šupom. Trebalo je još jednom posložiti nošnju u ormarima, popraviti već namještene krevete, prefarbati i zaštititi još koji komad starog namještaja. Muški dio više je bio za divan i one teške poslove.
„Članica sam udruge Antun Sorgg i rado sudjelujem u ovim akcijama. Što radim? Bojim jedan stari drveni sanduk kako bismo ga zaštitili od crvotočine i vratili mu nekadašnji izgled“, kaže Dorijana Vučinac, koja posao nije prekidala ni dok je razgovarala s nama.
„Uređenje kuće počeli smo sami. Obili smo zidove, ali su nam onda trebali majstori koji su to žbukali. Nakon toga svi zidovi su malani i to je uradila Plavljanka Evica Bartulov. Kao članovi udruge dali smo svoj doprinos u spremanju, uređenju. Prve dvije sobe su skroz sređene i sada idemo dalje. Trenutačno sređujemo stari namještaj i dijelove pokućstva koje smo dobili za našu kuću. Neki dijelovi namještaja stari su više od stotinu godina“, kaže Amalija Šimunović.
Za priču o detaljima iz pridnje sobe upućeni smo na Katicu Barukčić. Zna ona priču o svakom detalju, ali prostora u ovom tekstu za sve to nema.
„U pridnjoj sobi uvijek su bila namještena dva kreveta. Dolje su daske, a na njima slamarice napunjene slamom ili luštrikom od friškog kukuruza. Na slamaricu se stavljala ponjava, pa ukrasna ponjava i na to jastuci i dunja. Nekada i po 12 jastuka, pa je dunja bila skoro pod plafonom. Rodila sam se i odrasla u takvoj kući“, samo je djelić priče koji smo čuli od Katice.
... do ponosa Podunavlja
Svega rečenog ne bi bilo da nije dobre suradnje s Vukovarsko-srijemskom županijom koju pojedini članovi ove udruge njeguju već desetak godina. A ta suradnja omogućila je i kupnju Šokačke kuće. „Vidjeli ste: radimo na njenom uređenju kako bismo je osposobili za okupljanje, druženja, književne večeri i druge programe Hrvata u ovom dijelu Podunavlja. Uz Vukovarsko-srijemsku županiju potporu smo dobili i od Zajednice kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije iz Vinkovaca, HNV-a, Pokrajine. Istaknuo bih i pomoć koju smo dobili od nekoliko obitelji, prije svega Šimunović, Barukčić, Kovačev…, koje su nam poklonile stari namještaj, tako da smo već prošle godine imali opremljene pridnju sobu i kujnu. Sve ovo što ste vidjeli su darovi i ništa što je u kući nije kupljeno“, kaže dopredsjednik HNV-a za Podunavlje Željko Pakledinac.
„Želja nam je kuću opremiti tako da ona bude prikaz nekadašnjeg načina života. Zadovoljan sam koliko smo uspjeli uraditi s ograničenim sredstvima. Da bi kuća bila dio turističke ponude, onako kako mi želimo, trebat će još puno i rada i novca, ali s nekim rokovima ne bih licitirao“, oprezan je u izjavama predsjednik Sorgga Mladen Šimić.
Nakon uređenja same kuće plan je da se u dvorištu uredi pokrivena terasa koja bi mogla primiti pedesetak gostiju koji bi ne samo posjetili Šokačku kuću već i imali prilike probati dio šokačkih delicija. I uz to i obići još nekoliko znamenitosti u okolici, kao što su tvrđava, samostan i tursko kupatilo u Baču, manastir u Bođanima, jezero Provala…
„Osim suradnje s Vukovarsko-srijemskom županijom, istaknuo bih suradnju i s Tuzlom, tako da nam je namjera biti mjestom koje će okupiti Šokce iz tri države“, završava Pakledinac.
Tu ćemo i mi završiti našu priču i naš posjet. Jeste, zadržavali su nas domaćini i na ručku koji su pripremali, ali nekako nam se činilo neprikladnim ostati, jer se nismo čak ni potrudili biti od neke konkretne pomoći. Ako ne računamo ovaj naš novinarski i fotoreporterski posao.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V. / N. S.)