U Novome Sadu je pod pokroviteljstvom vojvođanskih institucija održan simpozij o identitetu Bunjevaca, kojim se zagovara njihova nehrvatska pripadnost, što je u vodstvu hrvatske manjine ocijenjeno kao miješanje Srbije u identitetski spor bunjevačkih Hrvata u Vojvodini, a dva su hrvatska znanstvenika odbila sudjelovati u radu toga skupa. U Vojvodini živi zajednica od oko 16.000 Bunjevaca koji niječu pripadnost hrvatskim korijenima. Zastupa ih Bunjevačko nacionalno vijeće koje ima potporu državnih i, od promjene vlasti u Vojvodini, pokrajinskih vlasti.
Simpozij Kultura i identitet Bunjevaca organizirali su Muzej Vojvodine i Zavod za kulturu Vojvodine pod pokroviteljstvom Pokrajinskog tajništva za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama.
Uz konstataciju da su Bunjevci, kao kompaktna etnička skupina, u Bačku i Baranju stigli koncem 17. stoljeća u zaključcima simpozija je naglašeno da su oni, usprkos mađarizaciji, u drugoj polovici 19. stoljeća otpočeli svoj nacionalni preporod, prenijela je Radio televizija Vojvodine. Prigodom pripojenja vojvođanskih oblasti Kraljevini Srbiji 1918. godine, istaknuli su izlagači, Bunjevci su imali izuzetno značajnu ulogu, da bi između dvaju svjetskih ratova „preko katoličkog klera, Hrvatske seljačke stranke i hrvatske inteligencije koja je u Bačku doseljena iz Zagreba, bili izloženi intenzivnoj ‚hrvatizaciji‘“.
„Najveći udar na nacionalni identitet, kao i na svoja nacionalna i ljudska prava, Bunjevci su doživjeli od kroato-komunističke vlasti socijalističke Jugoslavije, predvođene Josipom Brozom Titom koja je preko vojvođanske policije, odnosno Odjela za unutarnje poslove Glavnog narodno-oslobodilačkog odbora Vojvodine zabranila slobodno nacionalno izjašnjavanje Bunjevaca (kao i Šokaca), i zapovjedila da se od 14. svibnja 1945. svi Bunjevci (kao i Šokci) moraju smatrati Hrvatima. Ovaj je dokument asimilacijski pravni akt i suštinski je protuustavan, pa ga treba poništiti“, zaključili su sudionici simpozija o Bunjevcima.
U radu skupa odbili su sudjelovati hrvatski znanstvenici Robert Skenderović i Mario Bara, koji su organizatorima odgovorili da bi svojim angažmanom bili instrumentalizirani u smislu davanja legitimiteta politikama koje sustavno rade na nijekanju hrvatskog temelja bunjevačkog identiteta.
Na organiziranje i zaključke simpozija reagirao je i predsjednik Demokratskoga saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov.
„Sa žaljenjem i zabrinutošću smo ispratili taj skup. No, valja javnost upozoriti kako tako što ne treba čuditi, jer je ovaj događaj tek jedna u nizu posljedica nekoliko godina unazad osnaženog djelovanja različitih državnih tijela te kulturnih i znanstvenih ustanova čiji je osnivač država, koja imaju za cilj izgradnju tzv. bunjevačke nacije“, izjavio je za hrvatske medije u Vojvodini Žigmanov. „Pripadnici hrvatske zajednice, čije su znanstvene prakse neusporedivo razvijenije, nikada u Vojvodini nisu imali takvu potporu. Očito, riječ je o dvostrukim mjerilima, to jest o izravnom utjecaju države u identitetski spor Hrvata u Vojvodini, koji je u posljednje vrijeme učestaliji i snažniji“, zaključio je Žigmanov.
Izvor: Hrvatska riječ (Hina)
