U posljednje 24 godine druga nedjelja u kolovozu u znaku je proslave središnje žetvene svečanosti bunjevačkih Hrvata – Dužijance. Prije toga, svetkovina završetka žetve svake se godine proslavljala 15. kolovoza, na Veliku Gospu. Iza nas je veliki broj raznovrsnih događaja koji se priređuju u okviru ove svetkovine, čija je središnja proslava u nedjelju, 13. kolovoza. Prava je prigoda, u susret Dužijanci koja se slavi 106 godina, podsjetiti se kako je sve počelo, a pravi sugovornik na tu temu zasigurno je mons. dr. Andrija Anišić, župnik župe sv. Roka u Subotici, u čijoj je crkvi održana prva Dužijanca.

Blaško Rajić i prva Dužijanca

U spomenutoj je župi četiri desetljeća (od 1911. do 1951.) župnik bio svećenik Blaško Rajić, zahvaljujući kojem je dotad samo narodni običaj zahvale Bogu za dobru žetvu, koji je nastao na salašima, uobličen u crkvenu manifestaciju.

Upravo te 1911., kada je došao u župu, održana je i prva Dužijanca u crkvi. To, prema riječima prečasnog Anišića, znači da je Rajić bio jako dobro upoznat s običajem dužijanci koje su se slavile po našim salašima. Također, postoje rukopisi koje je, kako se pretpostavlja, Rajić počeo pisati u zatvoru u Budimpešti, odnosno u internaciji gdje je bio za vrijeme II. svjetskog rata, u kojima je, među ostalim, napisao „... te je godine (1912.) bila druga Dužijanca. Prva je bila još 1911., obe u Keru. A priređivalo ih K. D. D. (Katoličko divojačko društvo).“ To je društvo, uz Rajićevu potporu, tada bilo nositelj i organizator ove manifestacije.

„Vjerujem da se u njegovom svećeničkom srcu rodila ideja da se ono što živi kao običaj bunjevačkih Hrvata da zahvaljuju Bogu na završetku žetve, proslavi i u crkvi. Naime, sveta misa tj. euharistija je, rekao bih, izvorna odnosno najbolja zahvala Bogu. Jer grčka riječ eucharistein znači zahvaljivati“, navodi prečasni Anišić.

U Subotičkoj Danici postoje šturi izvještaji o toj prvoj Dužijanci, u kojima se primjerice navodi kako su konjanici donijeli jedan veliki vijenac od žita s njive i ostavili ga u crkvi. Istoga dana, u tada najvećoj dvorani u gradu tadašnjeg hotela Pešta, održano je kolo.

Značajne godine za Dužijancu – 1968. i 1993.

Godina 1968. značajna je po tome što je održana prva gradska Dužijanca. Nju je, prema riječima prečasnog Anišića, organizirala skupina ovdašnjih bunjevačkih Hrvata, jamačno i s nekim župnikom, premda se to tada nije smjelo isticati, jer bi to bilo blokirano, što se kasnije i dogodilo.

„Ta manifestacija je vrlo značajna u povijesti Dužijance jer je ona tada izašla iz okvira crkve na ulice našeg grada i bogatstvo toga običaja, makar u tom manifestativnom dijelu, moglo se očitovati građanima Subotice. Tada je bilo i do sto tisuća sudionika, odnosno gledatelja, što znači da su dolazili ne samo iz okolnih naselja, već i iz drugih gradova tadašnje države. Tako da je mi bilježimo, a pogotovo bilježimo 50 godina Takmičenja risara, koje je tada održano prvi put. Sjećam se da je tada povorka išla od stadiona Bačke i u njoj su, među ostalim traktori vukli prikolice na kojima je prikazivan sav rad – od pripreme zemlje do žetve. Nažalost, takav oblik proslave se nije dugo održao jer su tadašnje komunističke vlasti brzo prepoznale u tome jako puno nacionalnog hrvatskog elementa i onda su blokirale njeno održavanje u tom obliku. Međutim, održala se ta gradska Dužijanca sve do 1993. godine kada je ujedinjena s crkvenom“, priča nam prečasni Anišić.

Kako nastavlja, ta 1993. je godina koja je zlatnim slovima upisana u povijest Dužijance. Zahvaljujući demokratskim promjenama u našoj zemlji, u kojima je Subotica, na čelu s tadašnjim gradonačelnikom Józsefom Kaszom u to vrijeme prednjačila, i zahvaljujući ljudima iz organizacije iz Bunjevačkog kola i crkve, zajednički je održana gradska i crkvena Dužijanca. Od onda pa sve do danas ostalo je tako.

Od 2014. godine, kada je osnovana Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca, situacija se malo promijenila, jer je, prema riječima prečasnog Anišića, koji je i predsjednik spomenute udruge, prestao s radom Organizacijski odbor kojeg je do tada imenovao gradonačelnik u dogovoru s Hrvatskim kulturnim centrom. Od te godine, Udruga, odnosno njen Organizacijski odbor od sedam članova, organizira Dužijancu, što pojednostavljuje i čini organizaciju lakšom jer se točno zna tko što radi i za što je zadužen.

Dužijanca – manifestacija svih Hrvata

„Ono što mi u Udruzi želimo i što su željeli i prijašnji organizatori koji su se okupljali oko HKC-a Bunjevačko kolo jeste da ističemo ljepotu ovoga našega običaja. Želimo, osim što i danas zahvaljujemo Bogu, kako su to činili naši preci, isticati i pokazati, primjerice putem Takmičenja risara, kako su naši ljudi nekada radili i kako je to bio težak posao, i odmah im izricati pohvale što su to radili za nas, za buduće generacije. Isto tako, ovim sadašnjim generacijama želimo odati priznanje za ono što oni rade. Ono što također jako želimo jeste kroz ovu manifestaciju zaštititi naš nacionalni identitet. Mi smo Hrvati, ali uvijek ističemo pripadnost bunjevačkom rodu i zato smo i nazvali našu Udrugu – Udruga bunjevačkih Hrvata. Želja nam je, i mislim da su sada krenuli neki novi pozitivni vjetrovi, da Dužijanca doista bude manifestacija svih Hrvata, na kojoj se okuplja najviše pripadnika našega naroda, pogotovo na njenoj središnjoj proslavi. To je prepoznalo i Hrvatsko nacionalno vijeće, koje ju je, kao i Grad Subotica, proglasilo manifestacijom od posebnog značaja. Mora i grad priznati da nijedna druga manifestacija u Subotici tijekom godine ne okupi toliko ljudi na naš gradski trg. Imamo što ponuditi svim građanima našega grada i uvijek ističemo da se nikada nećemo odreći te istine da je u pitanju običaj bunjevačkih Hrvata, ali da su uvijek dobrodošli gosti koji žele sudjelovati u našem slavlju i veselju, kao što i mi nastojimo otići drugima. Samo tako možemo izgrađivati civilizaciju ljubavi i u našem gradu“, ističe na koncu predsjednik UBH Dužijanca, mons. dr. Andrija Anišić.

Izvor: Hrvatska riječ (Ivana Petrekanić Sič)