Predstava Bunjevački blues u izvedbi Glumačke družine Histrion iz Zagreba gostovala je 9. siječnja 2015. godine na daskama Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Vlatko Dulić (ujedno i redatelj predstave), Nela Erak-Svrtan, Dražen Kühn, Vesna Matačić-Tominac, Boris Svrtan i Ivana Buljan-Legati udahnuli su dušu tekstu Tomislava Žigmanova, koji je sagu o svitu ispričao uvjerljivim jezikom, slažući dijelove sentimentalne i nostalgične zbilje o mogućim i nemogućim ljubavima, strahu i sramu, tuzi i pamćenju, istinitu priču o drugima i drukčijima.
Prepuna dvorana osječkog kazališta sudionike je predstave pljeskom vraćala na bis, što govori da je Bunjevački blues primljen odlično. Potvrdilo mi je to i nekoliko sugovornika, mada sam po licima brojnih posjetitelja mogao zaključiti isto. Da je bunjevačka problematika vrlo bliska šokačkoj potvrdila mi je i predsjednica Šokačke grane, Vera Erl, te pritom navela da u posljednjih desetak godina suradnje s bunjevačkim i šokačkim Hrvatima diljem Bačke, i ne samo s udrugama već i njihovim institucijama, pridonose još jačem zbližavanju i boljem razumijevanju.
Još jedan Šokac, iz vinkovačkog kraja, Ivan Đurkić, ministar poljoprivrede u vladi Zlatka Mateše, oduševljen je predstavom. Odrastao je i ostao vjeran ovim prostorima, a imao je tu sreću pa je godinu dana proveo u vojsci u Subotici, pa mu je ova večer baš po volji. Također, od ranije zna autora, poznaje uglavnom i glumačku družinu pa je predstava bravurozno oslikala prilike koje su mu poznate, kalvariju jednog naroda suočenog s nizom poteškoća uzrokovanih vlastitim identitetom. No, dobro je da su i tomu progovorili na ovakav način, jer danas, sutra, sve će ovo biti Europa, a uvjeren je da će Unija iznaći načine kako kvalitetno riješiti pitanje hrvatskog identiteta i na tim prostorima.
I Ivica Vuletić, vlasnik Knjižare Nova u Osijeku, čovjek je koji dobro poznaje prilike na sjeveru Bačke, a neki su od tamošnjih književnika u Klubu njegove knjižare predstavljali svoje knjige. Vuletić smatra da su i autor i redatelj uspjeli prenijeti na scenu silnu energiju, emociju i empatiju, a osječka je publika to prihvatila s uživanjem. Pa na koncu o tome svjedoči pljesak i za vrijeme i na završetku ove uspješne predstave.
Prof. Ružicu Pšihistal s Filozofskog fakulteta u Osijeku uz smiješak ističe da su i autor Žigmanov i redatelj Dulić nizom scenskih i povijesnih slika objektivno ponudili to bogatstvo bunjevačke baštine, koja bez sumnje ima tu autentičnu, melankoličnu, blues notu.
Prof. Josip Vrbošić s Pravnog fakulteta u Osijeku priznaje da je presretan nakon predstave, tim prije jer je njegovo poznavanje bunjevačkih Hrvata literarnog karaktera, dakle čitajuće, pričajuće i razgovarajuće. To mu je ova predstava osvijetlila sa kud i kamo većom snagom i odličnim izričajem, a i tematika je slična onoj s kojom smo se susretali i na ovim prostorima, na cijelom panonskom prostoru.
I Stipa Bunjevac, Bunjevac samo prezimenom, jer inače je Šokac iz Starih Mikanovaca, koji je još onodobno s ocem i didom išao na vašar u Suboticu, oduševljen je predstavom. Odlično je predstavljen život kroz presjek povijesnih događaja, a sve je to tako blisko nama koji smo također prolazili kroz takve situacije.
Tomislav Žigmanov, po čijoj je knjizi rađena predstava, ističe zadovoljstvo dobrim prijemom Bunjevačkog bluesa u Osijeku. „Izuzetno se ugodno osjećam večeras u Osijeku, ugodno popunjena dvorana HNK-a, lijepo primljena predstava i pljesak koji dostatno govori tomu u prilog. Svakako da je i Osječanima ta sudbina vrlo bliska, jer to je vrlo sličan prostor gdje su se veliki potresi i lomovi prelamali preko leđa običnoga čovjeka, pa je ta vrst percepcije prepoznatljiva, a i reakcije u tome kontekstu. To je znak da Bunjevački blues ima onoga što se veže uz bunjevačke Hrvate, ali uvelike korespondira sa sudbinom mnogih, pa je univerzalno razumljiv za sve gledatelje“, kaže Žigmanov.
Tekst i fotografije: Slavko Žebić
