Na početku predstavljanja knjige sve prisutne pozdravio je domaćin vlč. Božidar Lusavec koji je, među ostalim, rekao kako „dvije male neprimjetne crkve i župe predstavljaju danas svoju knjigu-monografiju kakvu nemaju ni mnoge 'vidljivije' i poznatije crkve". Zahvalivši na knjizi Antuna Devića, vlč. Lusavec je pojasnio kako je knjiga nastala: „Zamolio sam kolegu Devića da napiše knjigu jer će biti objektivniji pisac nego ja. Naime, povijest pišu oni koji su objektivniji. Ja bih napisao možda nešto što je puno subjektivnije. Dodatno, opterećen sam zbivanjima i osobama iz devedesetih godina, kada sam s vjernicima pretrpio mnoga zla. Zato je nastala monografija bez moje subjektivnosti i spominjanja imena onih koji su tukli i bacali bombe na moje vjernike. Knjiga je pisana bez srdžbe i pristranosti, ali i bez uljepšavanja manje lijepih činjenica, bilo jedne ili druge župe s početka ili na kraju prošlog stoljeća".
Knjiga govori o dvjema srijemskim župama - Beški i Maradiku, koje nemaju dugu povijest, ali su zato neprestano bile povezane: župnici iz Maradika vodili su brigu o vjernicima Beške do osnutka župe 1966. godine. Do osnutka su Beščani išli pješice na svete mise, vjenčanja, krštenja, i sl. u Maradik, no u posljednjih 10 godina beščanski su župnici vodili brigu o vjernicima i crkvi u Maradiku.
„Do kada će biti budućnost župa Beška i Maradik, ne znam, ali svakako ova knjiga-monografija bit će jedan pisani trag o jednom razdoblju i vjernicima ovih župa. Zato se radujem što je izašla i nadam se da će svaka naša kuća pribaviti knjigu te da će biti korisno štivo sadašnjim i bivšim iseljenim župljanima i ljudima dobre volje", rekao je župnik župe Beška vlč. Božidar Lusavec.
Urednica Lukić svoje izlaganje počela je riječima: „Biblijska Knjiga Propovjednikova kaže kako sve pod suncem ima svoje vrijeme. Posve je sigurno da bi ova knjiga, da je objelodanjena prije 20 godina, imala posve drugačije značenje, da njezina simbolika ne bi ni izdaleka bila toliko snažna koliko je snažna danas kada doslovce postaje NOVI DOM, kohezijska sila kojoj je zadatak, vas Beščane i Maradičane, iznova povezati u zajednicu koja ne ovisi o prostoru, u zajednicu koja je duhovni prostor u koji stane svaka misao o tome, kako je bilo i kako je moglo biti u Beški i Maradiku da ih niste morali čuvati u srcu, u možda već izblijedjelim albumima s fotografijama. Tek danas, u vrijeme kada se taj dom ne može omeđiti ogradom, avlijom, oranicom i šumom, knjiga koja je red vama može i mora biti sve to, i više od toga: znak da istina tek kada je zapisana putuje kroz vrijeme; da istina tek kada je zapisana postaje biblijska svjetiljka čije svijetlo nije moguće sakriti".
Monografija „Župe Bešla i Maradik" sastoji se od 13 poglavlja kroz koje se prati povijest toga prostora od prvih tragova prethistorijskih naselja do naših dana. Potanko se opisuju prilike po oslobođenju od osmanlijske vlasti, pod vojnom austrijskom vlašću u 17. i 18. stoljeću, zatim o doseljavanju Nijemaca, Mađara i Hrvata, njihov vjerski život, kao i brojni tragični događaji i sudbine iz drugog svjetskog rata i domovinskog rata i egzoduse stanovništva s ovog prostora. Tekst ove monografije uglavnom je utemeljen na neobjavljenim arhivskim izvorima pojedinih župa: Beške, Iriga, Maradika, Nadbiskupskog arhiva u Đakovu i Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu. Neprocjenjiv izvor za povijest svake župe jesu i župne spomenice koju je svaki župnik dužan pisati. Spomenice župe Maradik i Beška možemo pratiti još od 1898. godine, te župe Beška koju je započeo pisati župnik Martin Radman, a nastavili Tomislav Radišić i sadašnji župnik Božidar Lusavec. Iz njih se vidi kako je vjerski, kulturni i gospodarski život i u jednoj i u drugoj župi bio bogat. Primjerice, u Maradiku su postojala i djelovala tri važna katolička društva, te je prikazan rani razvoj školstva na ovom prostoru.
U knjizi „Župe Beška i Maradik" nižu se imena ljudi kao memento, kao podsjetnik i opomena vremenu i ljudima koji ga oblikuju. „Čitatelj će se u ovoj knjizi dobro snaći jer je oblikovana vrlo jasnom, rekla bih, udžbeničkom metodologijom, obilježenom jednostavnošću, kojom se autor služi, vodeći tekst od šireg konteksta, da bi se uspješno razumjelo ono pojedinačno. Impresivna obaviještenost o temi kojoj je pristupio autor vlč. Antun Dević, omogućila je da tekst svoje monografije usmjeri prema različitim strukturama čitatelja i prilagodi ga njima: onima koji će ga kasnije upotrebljavati za daljnja stručna i znanstvena istraživanja, zaljubljenicima u tzv. malu povijest i na koncu iako, čini se, ova bi skupina čitatelja trebala zauzimati prvo mjesto među potencijalnim recipijentima knjige, onima koji će prema tekstu imati sasvim osobnu čitačku poziciju. Knjiga počinje živjeti onda kada se susretne sa svojim čitateljima. Zato je uzmite u ruke i udahnite joj život", završila je dr. Milica Lukić svoje izlaganje.
Srijemski biskup mons. Đuro Gašparović izrazio je zadovoljstvo što se ovom knjigom daje nada kako neće pasti u zaborav ono što su nam priskrbili i čime su nas zadužili vrijedni prethodnici, već se njome otvaraju vrata za daljnje znanstveno istraživanje i vrednovanje vjerničke, kulturne i povijesne baštine župe Beška i Maradik i svih katolika Srijema.
„Podržao sam rad na ovoj monografiji i sretan sam da imamo ovakvih pisaca kao što je Antun Dević koji će sakupiti te mnogobrojne razbacane podatke o našim župama. Stoga pozivam vjernike da ovu knjigu čitaju, a možda će u njoj naći poticaj za svećenički i vjernički život", zaključio je biskup Đuro Gašparović.
Tomislav Žigmanov je u svojemu kratkom osvrtu na knjigu istaknuo sljedeće: „Sigurno je da je mjesna povijest Hrvata na ovim prostorima uvelike neistražena i neobrađena, pa je malo ovakvih knjiga u Vojvodini. Zato je ova knjiga-monografija pravo bogatstvo te potaknuće i Hrvatima s drugim područja da više istražuju, pišu i objavljuju takve monografije u Vojvodini."
Tekst: Tomislav Mađarević
Slike: Mirko Mihaljević