Knjiga Spomenica župe Presvetog Trojstva tiskana je u nakladi Župe Presvetog Trojstva i Katoličkog društva Ivan Antunović iz Subotice, a uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH. Na 250 stranica i s više od 250 fotografija ova knjiga donosi povijest Sombora, katoličke zajednice i same župe. Tiskana je na hrvatskom i mađarskom jeziku.
„Knjiga je mogla dobiti dva naslova, ali mi smo se opredijelili da to bude spomenica. Sadrži dva povijesna dijela čiji su autori prečasni Stjepan Beretić, sada župnik u Subotici, inače rođeni Somborac i prečasni Gábor Drobina, sada kapelan u Somboru. Oni ne samo da pišu o povijesti ove župe već i samog grada.
Drugi dio za nas važan, a još nedovoljno obrađen je uloga katoličke crkve u školstvu, organizaciji školstva, gdje je crkva imala veliku ulogu i u gradnji školskih zgrada koje i danas postoje i koriste se kao škole. Nekada su bile katoličke, a danas su državne. I treći dio, koji ne možemo smatrati povijesnim, ali smatrao sam da je važno spomenuti ljude koji su tri posljednja desetljeća pomagali u obnovi crkve i kapela. Mislim da bi bio veliki grijeh ne spomenuti ih i taj dio ja sam preuzeo da uradim. To nije povijest, jer ne može se o tom skorom razdoblju govoriti kao o nekoj povijesti. I zato smo mislili da je poštenije knjigu nazvati Spomenica župe Presvetog Trojstva“, kazao je župnik ove župe Josip Pekanović.
Oživljavanje sjećanja
Prema njegovim riječima, nekoliko je razloga i povoda za objavljivanje ove knjige.
„Dugo godina sam ovdje župnik i sudjelovao sam u mnogim događanjima u gradu i nisam imao često prigodu čuti o ulozi ljudi koji su pripadali katoličkoj crkvi u određenim događajima, institucijama, u kojima znam da su bili prisutni i da su dali svoj trajni doprinos. Naša je zadaća zato bila da ih izvučemo iz zaborava, jer su učinili mnogo ne samo za ovu crkvu već i za društveni život grada Sombora. Prvo franjevci, a zatim i svetovni svećenici“, kaže župnik Pekanović.
A priprema knjige poklopila se s nekoliko važnih datuma. Crkva je blagoslovljena 1762. godine, pa je 2012. proslavljeno 250 godina od tog važnog događaja. Tada se već javila ideja da bi materijal koji postoji u ovoj crkvi, a koji su pisali svećenici, trebalo prikupiti i objaviti. U međuvremenu, krenula je obnova crkve i objekata vezanih uz crkvu.
„Dva konkretna datuma su nas natjerala da rad na knjizi ubrzamo, a to je bila obljetnica obnove župe poslije odlaska Turaka, jer su 1718. franjevci obnovili župu. Godinu dana kasnije ispisana je prva stranica matičnih knjiga“, kaže Pekanović.
„Vjerujem da će ova knjiga biti rudnik blaga za sva daljnja istraživanja, kako crkvenih tako i društveno-kulturnih prilika u Somboru i okolici. Ovim djelom puno toga otrgnuto je od zaborava i time je učinjena svojevrsna satisfakcija prema svima onima koji su ugrađeni u bogat, višeslojni život ove župe i Grada Sombora. Neka ovo bude poticaj drugim župama u mapiranju svoje povijesne baštine. Tako ćemo, vjerujem, stvarati zalog za buduće naraštaje, koji će znati da su korijeni zdravi i da je moguće na njima graditi“, kazao je velečasni Dragan Muharem.
Jedan od autora, Stjepan Beretić, povijest župe Presvetog Trojstva neraskidivo vezuje za povijest samog Sombora.
„Ima ljudi koji su skloni govoriti kako je Bačka bila mirno mjesto gdje su ljudi bezbrižno živjeli, ali nije baš bilo tako. Bilo je ratova, nemira, gladi, bolesti. Govorimo u ovoj knjizi o tome, ali i o tome kako se stanovništvo na ovim prostorima mijenjalo. Nema karakterističnog vremena za koje možemo reći ‘ovo je ovakav ili onakav grad’. U Somboru su poslije Turaka, pa i za vrijeme Turaka, zajedno živjeli Srbi s Hrvatima i to je tako do današnjeg dana. Došli su u ovaj grad i Mađari i Nijemci. Poslije odlaska Turaka ovdje se služila misa samo na hrvatskom. Poslije dolaska Nijemaca počelo se propovijedati i na njemačkom, pa na mađarskom. Ovo je trojezična župa u kojoj su ljudi složno živjeli“, kazao je Beretić.
Franjevci utemeljivači župe
Temeljni kamen današnje župne crkve položen je 24. lipnja 1752. godine, a deset godina kasnije današnja crkva Presvetog Trojstva je blagoslovljena. Gradnja crkve, međutim trajala je punih 20 godina, jer su sredstva za gradnju sporo pristizala, a najveći teret gradnje podnijeli su franjevci. Kako piše Beretić, somborski magistrat u podizanje ove crkve nije ništa uložio, pa su gradnju nove crkve pomogli somborski katolici koji su prikupili 2.358 forinti, zatim Franjevačka provincija svetog Ivana Kapistrana s 8.000 forinti, dok su poglavarstvo somborskog franjevačkog samostana i blagajna župe dali 4.000 forinti. Tek ozidana župna crkva bila je pusta. Nje imala glavni oltar, a zidovi crkve bili su neožbukani. Nije bilo niti sporednih oltara, niti propovjedaonice, pa se sveta misa služila na pomičnom oltaru. Sve do 1769. godine kada je postavljen oltar svetog Franje.
„To je najsvečaniji oltar u ovoj crkvi. Oltar sv. Franje, koji prima rane. Oko te oltarne slike je kralj Ljudevit, a s druge strane sv. Elizabeta Ugarska. Sveti Franjo okružen je licima. To pokazuje koje je mjesto laika u katoličkoj crkvi. Ovo je najljepša barokna crkva u Subotičkoj biskupiji, a najviše zasluga za to ima župnik Antun Skenderović i za to mu hvala. Osim župnika Skenderovića, pamtim i župnika Ivana Jurigu, a njegova želja je bila napraviti od somborske Dužionice jednu lijepu svetkovinu, prvo po salašima, a na koncu zajedničku proslava u župnoj crkvi. Imao je veliku ljubav prema Somborcima i stalno me je poticao da napišem nešto o Somboru i moj diplomski rad bio je upravo o ovoj crkvi i ovo što je napisamo u knjizi je uglavnom iz tog diplomskog rada, ali prošireno“, kazao je Beretić.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
