Dokumentarni film Svatovski narodni običaji Hrvata Bunjevaca u subotičkom kraju još je jedan vrijedan prilog etnografskoj baštini koju potpisuje redatelj Rajko Ljubić. Rađen u maniri modernih dokumentaraca s dokumentarnim ali i snimanim, odnosno glumljenim scenama, film kronološkim redom oslikava stare svatovske običaje od tzv. rakijara, preko prošnje, veridbe, i niza drugih dijelova običaja do same svadbe i pogačara. Film je oduševio sve koji su ga gledali na premijernoj projekciji 16. veljače 2015. godine, u dvorani Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo u Subotici. Film je snimljen u produkciji Yellowbrick production i Katoličkog društva za kulturu, povijesti i duhovnost Ivan Antunović, a projekt je financijski pomogao Grad Subotica.
„Uživao sam snimajući ovaj film, jer sam saznao puno stvari koje se odnose na vrijeme koje je meni, naravno, nedostupno. To je ono vrijeme s početka XX. stoljeća i, što je još ljepše, ono vrijeme kraja XIX. stoljeća jer sve naše sugovornice pričale su o svojim roditeljima i praroditeljima koji su živjeli u doba kada su salaši bili najljepši i najveći i kada su značili ono o čemu mi još uvijek pričamo. Danas toga više nema u tom obliku“, kazao je redatelj Rajko Ljubić obraćajući se publici nakon projekcije. „Zato je ovakav jedan dokument, mislim, jako dragocjen, jer skupljamo posljednje ostatke tih sjećanja na vrijeme koje je toliko važno, čini mi se, i danas. Zato jer nosi jednu jaku moralnu poruku: trebaš se ponašati. Uvijek se zagrcnem kad čujem posljednje riječi u filmu kada žena priča kako je nekad bilo: nediljom se nije radilo, roditelji su se poštivali, pozdravljalo se ‘Faljen Isus’ - ‘Amen uvik’... Mislim da toga danas prilično fali, to teško utjerujemo ne samo u našu djecu, nego prije svega u naše šire okruženje. Mislim na političare, one koji vode i ovu našu zajednicu i grad i državu, oni se jednostavno ne ponašaju na takav način, toga više kod njih nema“, kazao je Ljubić.
Duhovite pripovjedačice
Kako i dolikuje temi, film odiše laganim i vedrim ugođajem i raspoloženjem, a tome svakako pridonose svojim sjecanjima i rječitošću pripovjedačice Marga Dulić, njena sestra Ljubica Kujundžić, Vita Nimčević, te osobito Stana Ušumović, čiji su slikovit način pripovijedanja i duhoviti komentari nekadašnjih situacija i događaja potpuno oduševili publiku.
Autor je istaknuo kako je film prije svega još jedan veliki uspjeh obitelji Piuković, bez čijeg vrijednog, upornog i nevidljivog rada „ne bi bilo puno stvari“. „Ovo je čak peti film kojim smo pokušali sačuvati ove elemente koje još oni imaju u svom sjećanju, koje njeguju. Oni predaju to svojoj djeci na jako dobar način, i njihova djeca to prihvaćaju, ali prihvaćamo i mi. Vaša prisutnost pokazuje da je to vama važno, da sudjelujete u ovakvom sjećanju, da to ostane u vama i da prenesete dalje“, kazao je Ljubić.
Ljubić smatra kako ovakvi filmovi imaju veliku vrijednost jer bilježe sjećanja na neposredan, vizualan način. Stoga bi, kaže, bilo potrebno puno više ulagati u ovakve projekte kojima bi se kroz igrane scene pokazivali nekadašnji običaji, jer je to najbolji način da se sačuvaju od zaborava. „Kad vidiš onda možeš to i oponašati, imitirati i na taj način održavati to svoje naslijeđe koje imaš“, pojasnio je autor. U filmu ipak nisu „glumljeni“ svi dijelovi svatovskih običaja, prije svega zbog nedostatka sredstava.
Redatelj je osobito zahvalio naivnoj slikarici Ciliki Dulić čije se slike pojavljuju u dokumentarcu, te odvajaju i ističu svaki dio svadbenih običaja. „Ona u svojim slikama uvijek priča priču, sad smo zajedno ispričali jednu priču kroz film i kroz njene slike“, kazao je autor filma Rajko Ljubić.
Izvor: Hrvatska riječ (S. M.)
