Ana Crnković, pedagoginja, profesorica, ali i velika likovna umjetnica i ujedno i učiteljica mnogim stvaraocima u tehnici slame, preminula je 30. listopada 2011. godine, u 78. godini.
Rođena je u Gornjem Tavankutu 21. rujna 1934. godine. Školovala se u Tavankutu i Subotici, a u Zagrebu je završila studij za profesoricu zemljopisa. Bila je zaposlena u Crvenki kao profesorica i na osobni je zahtjev premještena u Tavankut, gdje dolazi u osnovnu školu „Matija Gubec" 1977. godine. U Tavankutu se susreće s radovima u slami, sa slamarkama Katom Rogić, Marom Ivković Ivandekić, sestrama Milodanović, Margom Stipić te njihovim sljedbenicama i učenicama. Odmah je krenula u obučavanje tavankutske djece i mladeži. Među začetnicima je u dugogodišnjim aktivnostima na kulturnom i likovnom polju u Tavankutu, kada su toj aktivnosti pridodali i Prvu koloniju naive i tehnike slame, osnovanu u povodu pedesetogodišnjice seljačke pobune u Tavankutu. Kolonija je zaživjela i do danas je održano 26 saziva. Ana je bila više godina voditeljica ove udruge.
Pedagoški rad Ane Crnković nije ostao u granicama Tavankuta, jer se 1991. osniva Likovna udruga slamara amatera (LUSA) u okviru Udruge umirovljenika Subotice. I u ovoj je udruzi tijekom sljedećih pet godina ujedno voditeljica, uspješna stvarateljica, te podučava niz generacija žena i djece kako bi zavoljeli slamu i naučili raditi s njom. U okviru ogranka umirovljenika Centar I osniva Slamarsku radionicu umirovljenika (SRP), gdje je također voditeljica i stalna učiteljica stvaralaštva u tehnici slame. Na svim poljima njezina djelovanja, tijekom svih godina, postiže velike uspjehe kako vlastitim, tako i radovima svojih sljedbenika i učenika. Začetnica je i osnivačica Slamarske sekcije „Anica Balažević" u okviru Matice hrvatske, ogranka u Subotici.
Tijekom svog tridesetpetogodišnjega rada, koji je posvetila obučavanju velikog broja stvaralaca, od školske djece, među njima i djece ometene u razvoju, do odraslih i umirovljenika, cijeloga života joj je ispred očiju bio slogan: „Slama je zlato naših njiva, poštujte je i ovjekovječite u vašim kreativnim maštanjima. Budite ponosni da ste plodom vaših ruku prenijeli glas ovdašnjih vrijednih i skromnih ljudi, ne samo u vašoj lijepoj domovini, već i mnogo dalje!"
Sudjelovala je na blizu 300 zajedničkih izložaba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj, Rusiji, Bjelorusiji, Bugarskoj, SAD-u, Rumunjskoj, Njemačkoj i diljem bivše Jugoslavije. Bila je sudionica mnogih kolonija: Tavankut, Ernestinovo, Rijeka, Krašić, Zrenjanin, Subotica, Sveti Martin pod Okićem, Osovlje na Fruškoj gori.
Za svoj nesebičan rad dobila je niz priznanja, među kojima se nalaze: Prvomajska nagrada, nagrada Vijeća saveza sindikata općine Subotica, Oktobarska nagrada za 1986. godinu, državno priznanje Orden rada sa srebrnim vijencem, otkupna nagrada OK SSRN, nagrada udruge HKPD „Matija Gubec" za formiranje slamarske kolonije i instruktora etno-kampa u Tavankutu, specijalna nagrada Saveza amatera Vojvodine 2000. koju joj je dodijelila stručna komisija.
Priredio: Ljudevit Vujković Lamić
