U rodnoj Subotici, nakon kratke i teške bolesti, u 72. godini, u četvrtak, 4. svibnja 2017. godine, preminuo je poznati hrvatski književnik, publicist i kulturni djelatnik iz Vojvodine Vojislav Sekelj. Komemoracija u znak sjećanja na velikana pisane riječi bit će održana u petak, 5. svibnja, u Hrvatskom nacionalnom vijeću s početkom u 12 sati. Sprovod će biti istog dana u 15,30 sati iz kapele sv. Ane na Kerskom groblju.
Vojislav Sekelj rođen je u Subotici, 20. travnja 1946. U rodnom gradu je završio osnovnu, srednju te Višu tehničku školu, smjer elektrotehnika. Najveći dio radnog vijeka proveo je kao srednjoškolski profesor u subotičkoj Tehničkoj školi, u kojoj je jedno vrijeme bio ravnateljem. Zbog očitovane angažiranosti u hrvatskoj zajednici od početaka demokratizacije srbijanskog društva koncem 80-ih godina XX. stoljeća te napisa koje je objelodanjivao u tiskovinama (prije svega u Glasu ravnice i Žigu), u kojima je branio prava hrvatske zajednice na dostojanstven život i pozitivno priznanje, gubi uposlenje. Od 2002. bio je član uredništva časopisa Matice hrvatske iz Subotice Klasje naših ravni, a od 2008. urednik glasila Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Glasa ravnice. Bio je član Društva hrvatskih književnika i Društva književnika Vojvodine.
Jedan je od najčitanijih pisaca u Vojvodini na hrvatskom jeziku na kojem piše od početka. Pisao je pjesme, romane, eseje, poetske drame, književnu kritiku i publicistička djela. Prvi njegovi radovi bili su objavljeni u časopisu Čik 1964., a u ediciji Osvit časopisa Rukovet iz Subotica objavljena mu je 1972. prva zbirka pjesama Djetinjstvo. U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik, a tematski su vezane uz idejne motive i vrijednosne zasade egzistencijalizma. Jedan je od utemeljivača, kasnije cijeloga pokreta, pisanja pjesama na novoštokavskoj bunjevačkoj ikavici, koja mu je katkada sofisticirana do virtualnosti.
Zbog antihrvatske histerije u vrijeme nakon Hrvatskog proljeća, od strane lokalnih čelnika Saveza komunista dano mu je do znanja da su njegove pjesme nepoželjne u subotičkom časopisu Rukovet, što ga je primoralo da objavljuje u drugim sredinama. Na preporuku književnika Petka Vojnića Purčara okrenuo se pisanju književne kritike, koju je objavljivao u novosadskom časopisu Polja, zagrebačkom Oko, sarajevskom Izraz, beogradskom Književnost. Manji dio njih objavio je u knjizi 23 kritike. U svom je drugome romanu Uzmi dodaj, po vlastitim riječima, pokušao iskazati tjeskobe domaćeg čovjeka nastale uslijed teških ratnih godina 1990-ih. Krešimir Nemec ga je uvrstio u antologiju hrvatskog romana 1945.-2000. Djela su mu prevedena na mađarski, njemački, slovački, slovenski, makedonski, albanski, rumunjski, francuski i engleski.
Sekelj se okušao 1990-ih i u novinarstvu. Bio je prvi dopisnik Hine i Hrvatskog radija iz Subotice (1990.-92.), zatim redoviti kolumnist i, kratko vrijeme, ravnatelj Glasa ravnice, a nakon razilaženja s vodstvom DSHV-a s dijelom suradnika, pokrenuo je i uređivao dvotjednik Žig, uspješno promičući novinarstvo na hrvatskom jeziku. Žig je izlazio 5 godina, a onda je zbog novčarskih poteškoća prestao izlaziti. Unatoč tome, postojanje Žiga utrlo je put inim vojvođanskim medijima na hrvatskom jeziku. Kasnije, nakon promjena, ponovno je od 2008.
uređivao Glas ravnice.
Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić 7. listopada 2009. dodijelio mu je odličje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za očuvanje kulture hrvatskoga naroda u Srbiji. Knjiga polemičkih i publicističkih spisa Kako se branilo dostojanstvo dobila je nagradu „Emerik Pavić“ za najbolju knjigu na hrvatskom u Srbiji u 2011. godini koju dodjeljuje Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Iste je godine dobio nagradu za životno djelo na području književnosti „Balint Vujkov Dida“ Hrvatske čitaonice. Nagradu Dr. Ferenc Bodrogvári grada Subotice dobio je 2006. godine. Dobitnik je i priznanja Ban Josip Jelačić za dugogodišnje društveno djelovanje u očuvanju i razvoju nacionalnog identiteta Hrvata u Vojvodini 2015., koju dodjeljuje Hrvatsko nacionalno vijeće.
Djela: Djetinjstvo, pjesme, 1972; Sad znadeš sve, pjesme, 1979; Daleka zvona, roman, 1983; Poljubac izdaje, pjesme, 1988; 23 kritike, književna kritika, 1988; Rič fali, pjesme na ikavici, 1991, (reizdana 1993. i 2003.); Uzmi dodaj, roman, 2002; U izmučenim riječima, pjesme, 2005, (reizdana 2008); MMV, Subotica, 2005.; Kako se branilo dostojanstvo, polemički spisi, 2011; Životopis jedne sjene, pjesme, 2013.
Smrću Vojislava Sekelja hrvatska zajednica u Vojvodini izgubila je jednu od najautentičnijih osobnosti, lirika neponovljivih izričaja, beskompromisnog borca za dostojanstvo Hrvata i neformalnog učitelja mlađih naraštaja hrvatskih književnika u Vojvodini.
