Bliži se kraj ljeta, razdoblja u godini rezerviranog za odmor i putovanja. Međutim, kada je riječ o hrvatskoj zajednici u Vojvodini, za mnoge njezine članove ljetni mjeseci znače dodatni angažman po pitanju organiziranja i održavanja brojnih događaja i manifestacija. Tako je kraj kolovoza, već više godina unazad, u znaku, možemo slobodno reći, najpopularnijeg višednevnog događaja za djecu – Etno kampa. Ove godine on je održan jubilarni deseti put i najmanje što je zaslužio tim povodom jeste da nam o njemu kaže nešto više Bernadica Ivanković, predsjednica Hrvatske čitaonice Subotica, u čijoj se organizaciji on održava od 2008. godine.

Podsjetite naše čitatelje kako se krenulo s organizacijom i održavanjem Etno kampa?

Etno kamp je osmislila i pokrenula 2008. godine tadašnja predsjednica Hrvatske čitaonice profesorica Katarina Čeliković. Cilj je bio da djeca kvalitetno i u zajedništvu provedu dio raspusta te da u kampu nauče ponešto o svojoj tradiciji, jeziku i baštini, ne izostavljajući i suvremene, djeci interesantne teme. Nakon uspješnog prvog Etno kampa organiziran je i drugi koji je okupio ekipu. Uz mene, pridružile su mu se i učiteljice Sanja Dulić i Marina Kovač te odgojiteljica Dajana Šimić, kao i nekolicina voditelja određenih radionica koji su se smjenjivali u ovisnosti o temi. Danas je Etno kamp postao brend po kojem mnogi usklađuju svoje godišnje odmore. Broj djece je dostigao vrhunac (oko 85), preko kojeg ne smijemo ići ako želimo kvalitetan program. Broj volontera koji djeluju u njemu se desetostruko povećao (oko 50), što govori da je kamp prihvaćen i od djece i odraslih.

Kakva je njegova koncepcija?

Etno kamp je osmišljen da na edukativan, prijemčiv i djeci interesantan način radi na očuvanju nacionalne svijesti kod djece još od najranije dobi. Organizira se uvijek posljednjeg punog tjedna u kolovozu i kao priprema za školu i obveze koje dolaze. Tijekom pet dana, koliko traje, djeca uz svoje animatore uče razne vještine kroz različite kreativno manualne radionice. Tako smo do sada s djecom heklali, šlingovali, radili u tehnici slame, šivali, izrađivali različite uporabne predmete, ali i ukrase, nakit i slično. Osim toga, organiziraju se i druge radionice – folklorna, tamburaška, dramska, recitatorsko-voditeljska, tradicijskog pjevanja i modernog plesa. Važan segment Etno kampa jesu duhovni programi koji se sastoje od različitih radionica, pjevanja duhovnih pjesama te svete mise koju svake godine imamo u kampu. Već šestu godinu imamo i kuharsku radionicu gdje sami spremamo sebi obrok za taj dan, odnosno kuhamo neko tradicijsko jelo. Trudimo se povremeno s djecom obraditi neki običaj, obući narodnu nošnju te naučiti ponešto o hrvatskim velikanima ako imamo neki važan jubilej. Ponosni smo na dramsku radionicu koja tijekom pet dana, koliko traje kamp, iznjedri pravu predstavu čiju praizvedbu priređujemo na završnoj priredbi. Organiziramo i jednodnevni izlet, svaki puta u drugo okolno mjesto kako bismo upoznali i druga mjesta, ali i družili se u organiziranim igricama, što je također jedan od važnih segmenata kampa. Trudimo se da neke od radionica budu ekološke, odnosno da koristimo reciklirane materijale kako bismo osvijestili djecu koliko je važno čuvati okoliš. Svake godine djeca nauče ponešto iz tradicijske baštine, a na kraju sve to predstave svojim roditeljima i gostima na završnoj priredbi. Istodobno se organizira i izložba dječjih uradaka nastalih u kampu. Trudimo se da sva djeca jednako sudjeluju u priredbi, bilo kao voditelji, solisti, recitatori, glumci, kako bismo ih ohrabrili u njihovom budućem javnom nastupu.

Predsjednica ste Hrvatske čitaonice od 2010. što znači da ste glavna akterica u ovoj dječjoj etno priči već osam godina. Jesu li uvedene neke novine u ovaj događaj, konkretno i u ovaj jubilarni Etno kamp?

Svake godine, nekoliko mjeseci prije Etno kampa, organizira se prvi sastanak volontera i voditelja radionica gdje dogovaramo njegove okvirne teme koje kasnije detaljnije razrađujemo i pripremamo. Trudimo se uvijek biti aktualni, pa čak i kod tradicijskih elemenata. Ove godine najveća novina je bila ta da je došlo do smjene generacija. Veliki broj djece koja su godinama sudjelovala u kampu su porasla pa su ih zamijenila manja djeca kojima smo se morali prilagoditi sukladno dobi, ali i interesiranju. No, mnogi od mladih koji su prerasli kamp nisu htjeli izaći iz njega te su nam se prijavili kao volonteri, što nam je bila potvrda da dobro radimo.

Iz godine u godinu sve je veći broj zainteresirane djece za sudjelovanje u kampu. U čemu je tajna vašeg uspjeha?

Raditi s djecom je veoma zahtjevno, ali i divno. Potrebno je naučiti osluškivati njihove potrebe i interesiranja. Djeca su veoma zahvalna i iskrena, ona višestruko uzvraćaju za sve dobiveno svojom kreativnošću, emocijama i energijom. To je posebno vidljivo i u Etno kampu. Tako smo, vodeći se potrebama i željama djece, došli do današnjeg koncepta Etno kampa. Sve što radimo trudimo se da bude na njima prijemčiv način. Uvijek tražimo poveznicu sa suvremenim kako bi sve lakše usvojili. Obavezno nudimo dovoljno vremena i za igru, naravno organiziranu, kako bi zajedništvo koje želimo postići moglo doći do izražaja. Broj djece je godinama rastao. Od prvog kampa, kada je u njemu sudjelovalo 20-ero djece, do ovogodišnjeg desetog, kada je bilo 85-ero mališana. Također, s velikom radošću želim istaknuti kako se proširuje broj djece iz susjednih sela koja svakodnevno dolaze u kamp. Mnogi roditelji koji ne žive više u Subotici planiraju svoj godišnji odmor i dolazak u rodno mjesto baš u vrijeme kampa kako bi njihova djeca mogla sudjelovati u njemu. Tako smo do sada imali prijatelje iz Beograda, Novog Sada, Zagreba, Osijeka, Hvara i iz Španjolske.

Organizator Etno kampa je Hrvatska čitaonica, ali bez pomoći brojnih sponzora i dragovoljaca, ne bi bio ovako uspješan. Tko sve pomaže? 

Etno kampa ne bi bilo u ovakvom obliku da nema velikog broja volontera, animatora i voditelja radionica koji dragovoljno i nesebično daruju svoje slobodno vrijeme te s velikom ljubavlju rade s djecom. Svatko od njih je podjednako važan dio ovog prekrasnog mozaika, bilo da je u kampu boravio nekoliko sati, jedan dan ili tijekom cijelog kampa. Svačija uloga je značajna, bilo da je sudjelovao u osmišljavanju kreativno-manualnih radionica, pomagao u njihovoj realizaciji, igrao se s djecom koja su manja i čija je koncentracija bila kraća od predviđenog vremena za radionicu ili je boravio u kuhinji, čistio i pripremao užinu za djecu. Veoma su nam značajni i brojni donatori koji sukladno svojim mogućnostima pomažu realizaciju Etno kampa, bilo u novcu, robi ili usluzi. Svima veliko i od srca hvala. Bilo bi lijepo nabrojati sva imena ovih divnih ljudi ali je to nemoguće zbog nedostatka prostora, jer samo volontera ima više od 70, od kojih u svakom kampu sudjeluje njih 50-ak. Već nekoliko godina Etno kamp se realizira uz logističku potporu Gradske knjižnice Subotica na čemu smo im mnogo zahvalni.

Mjesto održavanja Etno kampa nije uvijek bilo isto. Pretpostavljam da to ima veze s brojem zainteresirane djece.

Prvi Etno kamp je okupio 20-ak djece i održan je u Hrvatskoj čitaonici. Svaki naredni imao je sve veći broj sudionika te smo bili prinuđeni pronaći veći prostor za svu zainteresiranu djecu. Župnik župe sv. Roka u Subotici vlč. Andrija Anišić nam je rado ustupio prostor župe gdje smo održali nekoliko etno kampova. Broj djece je i dalje rastao, a i vremenski uvjeti koji su često bili nepredvidivi, od velike vrućine do kiše, natjerali su nas da potražimo drugu lokaciju. Trenutačno se Etno kamp, drugu godinu zaredom, održava u Domu Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini gdje imamo dovoljno natkrivenog prostora da istodobno možemo realizirati deset radionica, kao i dvorište za ostale sportske i zajedničke aktivnosti. Ovim putem još jednom javno zahvaljujem našim dosadašnjim domaćinima koji su nam do sada ustupali svoj prostor – vlč. Andriji Anišiću i Tomislavu Žigmanovu, kako bismo kvalitetno mogli realizirati program Etno kampa.

Je li se razmišljalo o uključivanju djece drugih nacionalnosti, makar kad je završna priredba u pitanju?

Ne isključujemo ovu mogućnost. Mada već sada djelomično ispunjavamo ovaj zadatak. Naime, u kampu svake godine imamo i nekolicinu djece iz nacionalno mješovitih brakova. Njih roditelji dovode u kamp kako bi ponešto naučila o svojoj baštini i običajima te kako bi govorila hrvatski jezik, odnosno »divanila« bunjevački. Bilo je i nekoliko poziva roditelja drugih nacionalnosti za uključivanje njihove djece u rad Etno kampa, ali najveći problem je kapacitet, odnosno broj djece koje primamo a koji se veoma brzo popuni.

Ove godine u Plavni je održan I. Etno kamp, po uzoru na onaj u Subotici. Kako je prošao i planira li se njegovo održavanje i u drugim vojvođanskim mjestima?

Unazad nekoliko godina u svakom Etno kampu sudjeluje i po neko dijete iz drugih mjesta u Vojvodini. Tako smo do sada ugostili sudionike iz Plavne, Lemeša, Novog Sada i Beograda koji su bili oduševljeni te su naravno poželjeli da ovakav kamp postoji i kod njih. Model Etno kampa Hrvatske čitaonice je model koji se lako može primijeniti i u drugim sredinama. Posebice sada nakon deset godina kada imamo bogato iskustvo u različitim situacijama. Poželjeli smo pomoći da se ovakva druženja djece organiziraju i u drugim mjestima Vojvodine te smo skupa s HKUPD-om Matoš u Plavni organizirali prvi Etno kamp, od 6. do 8. srpnja. Vjerujemo da ovo neće biti pojedinačni slučaj, da će kamp u Plavni biti ponovljen i naredne godine te da će se ova klica proširiti i u drugim mjestima.

Etno kamp je, barem po mom mišljenju, veoma dobar ovakav kakav je. Ali poznajući Vas, vjerujem da možemo očekivati novine i u budućnosti...

Bilo bi lijepo kada bismo mogli kamp pretvoriti u cjelodnevni boravak djece s noćenjem. To bi bila nova razina kampa, ali i poseban doživljaj, kako za djecu tako i nas volontere. Nažalost, još uvijek nismo u mogućnosti realizirati ovu ideju, posebice za ovako veliki broj djece koja sudjeluju u kampu. No, otvoreni smo za sve prijedloge i nadamo se da ćemo nekada i ovu ideju moći ostvariti.

Na kraju svakog Etno kampa običaj Vam je, kao glavne organizatorice, da se zahvalite poimence svakom tko je pomogao u njegovoj realizaciji. A ja ću na koncu ovog razgovora dati sebi tu slobodu da se, kao netko tko je neizravno uključen u ovaj događaj (kao urednica Hrcka, kao majka sedmogodišnjakinje koja je u njemu sudjelovala dva puta), zahvalim i čestitam Vama na trudu, upornosti i istrajnosti...

Hvala na divnim riječima, a hvala i NIU Hrvatska riječ koja redovito i iscrpno prati događanja u Etno kampu te svake godine obraduje naše mališane dolaskom Hrcka koji uvijek donese i torte da se počastimo.

Izvor: Hrvatska riječ (Ivana Petrekanić Sič)