Goran Kaurić rođen je 1968. godine u Zrenjaninu. Po zanimanju je master profesor tjelesnog odgoja i sporta, a uposlen je kao savjetnik u Pokrajinskoj vladi u Pokrajinskom tajništvu za gospodarstvo i turizam. Od 2008. do 2012. obnašao je funkciju zamjenika gradonačelnika Zrenjanina. Na mjestu zastupnika u Skupštini Vojvodine nalazio se od 2008. do 2010. godine.

Predsjednik Rukometnog kluba Proleter iz Zrenjanina bio je od 2010. do 2014. Naredne tri godine na poziciji je člana Upravnog odbora Turističke organizacije Vojvodine. Počevši od 2004. bio je zastupnik u Skupštini grada Zrenjanina. Sukladno odluci Vlade Srbije dvije godine kasnije postavljen je za člana privremenog tijela Grada Zrenjanina. Od 2000. do 2004. bio je član Upravnog odbora Sportskog saveza Vojvodine. Veliki je zaljubljenik u ronilački sport u kojemu je stekao zvanje instruktora. Pasionirano se bavi lovom, a od 2006. predsjednik je lovačke udruge Diana iz Lukinog Sela. Udrugu banatskih Hrvata osnovao je 2017., a vijećnik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji postao je 2018. Predsjednik je Podružnice Banat DSHV-a i odnedavno upravitelj Zaklade Spomen dom bana Josipa Jelačića.
Uskoro će biti točno četiri godine otkako ste osnovali Udrugu banatskih Hrvata. Za to vrijeme ova je zajednica vidno oživjela. Što Vas je osobno potaknulo na taj korak?
Uvidio sam da naša zajednica u Banatu lagano nestaje, sve više biva podložna asimilaciji, etničkoj mimikriji i procesu gubitka vlastitoga identiteta. Izuzev crkve, u kojoj također stanje nije bilo na zavidnoj razini, nitko nije okupljao banatske Hrvate. Od vremena prije Drugog svjetskog rata niti jedna udruga ili organizacija s hrvatskim predznakom u Banatu nije aktivno radila na kulturnom i političkom planu, zalagala se i zastupala prava mojih sunarodnjaka te bila čuvarom bogate hrvatske povijesne baštine koja postoji na tim prostorima.
Koliko članova broji Udruga i u kojim dijelovima Banata oni žive?
Do sada smo uručili preko stotinu članskih iskaznica. To nije mali broj budući da u Banatu prema podacima s popisa stanovništva ima oko tri tisuće Hrvata. Prisutni su u svim okruzima, ali ih je najviše na jugu ove regije. U Pančevu i okolici inače je procentualno najviše pripadnika zajednice u Banatu. Tamo bilježimo veliko zanimanje za naš rad kao i mogućnost uključenja većeg broja ljudi u aktivnosti Udruge.
S obzirom na brojnost i relativno mladu organizaciju, Banaćani se mogu pohvaliti bogatim programom manifestacija tijekom godine. Koja su to bitnija događanja upriličena u prethodnom periodu?
Jedna od iznimno važnih proslava koju smo organizirali bila je posvećena 250. obljetnici od osnutka katoličke župe u Starčevu i doseljavanja Hrvata u ovo mjesto. Veoma smo to uspješno realizirali 2017. kada smo tek započinjali s radom i još uvijek se borili za prepoznatljivost i priznanje. Među značajnijim manifestacijama bilo je također i obilježavanje godišnjice smrti dr. Mihovila Tomandla u Pančevu, izložba djela akademskog slikara Franje Radočaja u Starčevu, predavanje o Jovanu Mikiću Spartaku u Opovu i mnoge druge. Osim toga, mi svake godine dajemo potporu događajima koji imaju vjerski karakter. Tu mislim na kirvaje – proštenja u Opovu, Starčevu, Perlezu.  
Što je u planu za ovu godinu?
Ovoga mjeseca slavit ćemo u Starčevu 120 godina od rođenja Miše Brajca, vođe hrvatskog seljačkog pokreta u Banatu. Nakon toga slijedi predavanje o Kazimiru Ostrogoviću, arhitektu koji je projektirao pančevačku Gradsku vijećnicu. Na jesen će biti izložba slika Bogomila Karlavarisa u Zrenjaninu, a početkom prosinca u Perlezu obilježavanje 90. rođendana mons. Nikole Kerčova. Moram naglasiti da se, osim kulturnih manifestacija, brinemo i o prostoru u kome se pripadnici naše zajednice mogu okupljati. Sjedište našeg ureda u Zrenjaninu je gotovo kompletno adaptirano. Uskoro očekujemo radove na župnom dvoru u Starčevu, a potom i u Opovu. U planu za naredni period je i početak obnove crkve svetog Urbana u Klariji (Radojevu).
Koliko mediji izvještavaju o aktivnostima Udruge banatskih Hrvata?
Moram pohvaliti Hrvatsku riječ, koja je do sada redovito pratila naš rad, a odskora u svakom broju piše o hrvatskoj zajednici u Banatu. Već godinu i pol s listom Zrenjanin realiziramo projekt pod nazivom Glas Banata koji omogućuje da se u tom tjedniku jednom mjesečno nađe stranica na hrvatskom jeziku. Potporu za to dobivamo od institucija Srbije i Hrvatske, kao i Autonomne Pokrajine Vojvodine. Svakako imamo u vidu uspostaviti takav način suradnje i s drugim lokalnim medijima budući da bez medijske vidljivosti i informiranja o našoj kulturi, tradiciji, baštini, ne možemo očekivati da budemo prihvaćeni i vrjednovani kao ravnopravni članovi ovog društva.
Možete li usporediti stanje u zajednici prije osnutka Udruge i ono koje postoji danas?
Umnogome se popravila situacija u odnosu na vrijeme prije 2016. godine. Niti tada nisam gajio lažne nade da se išta može promijeniti preko noći. Trebalo je puno mukotrpnog rada, jer smo počinjali gotovo od ništice. Bilo je teško potaknuti ljude da se angažiraju, negativna iskustva iz devedesetih ostavila su duboke tragove koji nam i dalje onemogućavaju doprijeti do mnogih naših sunarodnjaka u Banatu. Mada smo napredovali u svakom smislu, to još nije dovoljno. Tek se trebamo pokazati na djelu i izboriti za ono što nam pripada.
Koji su najveći problemi Hrvata u Banatu i kako ih riješiti?
Mi moramo inzistirati na poštivanju naših prava zajamčenih zakonom. Najveći se problemi u Banatu, kao i u Srbiji, upravo javljaju na toj razini jer nam se ona često uopće ne priznaju. Ne želimo ništa više, ali opet i ništa manje nego što uživaju Mađari, Slovaci, Rumunji, Rusini i ostale nacionalne zajednice. No, ipak, svjedoci smo konstantnog uskraćivanja i dokidanja onoga što nam pripada. Uz sve poteškoće suočeni smo s valovima antihrvatskog raspoloženja koji su odraz poremećenih i nestabilnih odnosa dviju država. To samo komplicira i otežava živote običnih ljudi. Kao lojalni građani ove zemlje zaslužujemo uvažavanje i ravnopravni tretman od njezinih institucija.
Kako ocjenjujete suradnju s lokalnim vlastima i državnim tijelima?
Kao pozitivne primjere mogu izdvojiti lokalne samouprave u Zrenjaninu, Opovu, Novoj Crnji. S druge, pak, strane čelnici i institucije Grada Pančeva nisu do sada imali mnogo sluha za naše potrebe i aktivnosti. Jedno od najnegativnijih iskustava bilo je s promjenom naziva Strossmayerove ulice u Pančevu protiv čega smo javno prosvjedovali. Unatoč obećanjima da će postupak biti obustavljen, to se ipak nije dogodilo. Najveću spremnost za suradnju i potporu su pokazali Vlada Vojvodine, Hrvatsko nacionalno vijeće, a sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske imamo odnose na najvišoj razini.
Na položaju vijećnika Hrvatskog nacionalnog vijeća nalazite se dvije godine. Jeste li zadovoljni radom ove institucije?
Velika čast ukazana mi je izborom za člana najvišeg zastupničkog tijela Hrvata u Srbiji. Moja pozicija sa sobom nosi i znatnu odgovornost budući da je djelokrug rada ove institucije veoma širok i vezan uz najvažnije razine na kojima Hrvati u ovoj državi mogu ostvarivati svoja prava. Zadovoljan sam dosadašnjim radom HNV-a i smatram da su se dolaskom predsjednice Jasne Vojnić na njegovo čelo pojavili nova energija i entuzijazam koji će sigurno voditi ka daljem napretku i boljitku čitave zajednice.
Što možete reći o uključenosti banatskih Hrvata u politiku? Koliko je to važno za njih?
Prvi put u postsocijalističkoj povijesti Hrvati u Banatu su politički aktivni. Oni će na predstojećim izborima imati svoje kandidate na svim razinama. Nastupaju ispred Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini u okviru koalicije Vojvođanski front. Mnogi napokon razumiju kako je politička organiziranost od iznimne važnosti. Odustanak ili izbjegavanje angažmana u politici dovodi nas u nezavidni položaj u kojemu su mogućnosti borbe za svoja prava veoma ograničene. 
Kakva su Vaša očekivanja od nastupajućih izbora?
Iskreno se nadam uspjehu koalicije Vojvođanski front i samim time izboru naših predstavnika na listama za zastupnike u lokalnim skupštinama te u pokrajinskom i republičkom parlamentu. Bez ljudi iz zajednice koji će se nalaziti na pozicijama u državnim institucijama ne možemo očekivati pozitivne pomake ni u jednom pogledu. To je jedini način na koji se glas Hrvata u Srbiji može čuti i biti zastupljen u najvišim tijelima ove zemlje. Izbori koji predstoje su prilika da pokažemo da nas ima i da želimo sudjelovati u izgradnji demokratskog društva za sve njegove pripadnike. 
Izabrani ste za upravitelja Zaklade Spomen-dom bana Josipa Jelačića. U kom ćete smjeru voditi tu ustanovu?
Veoma mi znači što su HNV i Upravni odbor Zaklade bili jednoglasni oko mog izbora na spomenutu funkciju. Potencijali su veliki, a takav je i entuzijazam nas koji smo uključeni u projekt. Glavna nam je zadaća očuvanje povijesne i kulturne baštine Hrvata na ovim prostorima, ali hoćemo i afirmirati zajednicu preko lika i djela Josipa bana Jelačića, jednog od naših najvećih velikana. Imam optimizam i siguran sam da ćemo zajednički postići željene rezultate.

Izvor: Hrvatska riječ (Dalibor Mergel)