Rođena početkom prošloga stoljeća, sada već daleke 1911. godine, a u međuvremenu prerasla u „priču“ s velikim brojem programa koji traju od kraja travnja do kraja kolovoza, Dužijanca je najveća i najpoznatija kulturna manifestacija bunjevačkih Hrvata u Bačkoj, ali i Hrvata u Srbiji općenito. Hrvatsko nacionalno vijeće proglasilo ju je jednom od triju manifestacija od posebnog značaja za hrvatsku zajednicu. S druge strane, jedna je i od najpoznatijih manifestacija u Subotici, u kojoj je službeno također proglašena manifestacijom od posebnog značaja. I ove godine njezin program sadržava dvadesetak različitih događaja, od kojih je većina već održana. U nedjelju, 13. kolovoza 2017., bit će održana središnja proslava Dužijance, te smo tim povodom razgovarali s njezinim glavnim organizatorom, direktorom Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca Marinkom Piukovićem.
Iza nas su brojna događanja priređena u sklopu ovogodišnje Dužijance. Kako ocjenjujete dosadašnji tijek manifestacije, posjećenost programa i slične aspekte?
Svaki segment Dužijance je važan sâm po sebi, a za sada svakako najveći program bilo je Takmičenje risara. Tu smo konstatirali da je bilo nešto manje ljudi nego obično. Sigurno je da Subotičani, posebno oni stariji, već dobro poznaju Takmičenje risara, ali mi ovu manifestaciju želimo promovirati i šire. U tom smislu, cilj nam je da se u to uključe turističke agencije u Srbiji, Hrvatskoj i Mađarskoj, pa i šire, kako bismo imali više publike, što nas obvezuje da možda i proširimo program i sadržaje. S druge strane, na blagoslovu žita na Markovo, čime u travnju počinje Dužijanca, imali smo više ljudi nego ranijih godina. Priskakanje vatre na sv. Ivana Cvitnjaka održano je sedmi puta i to je program koji ljudi vole gledati, pa i sudjelovati u njemu, posebno mladi i djeca. Natjecanje u pucanju bičeva održano je treći put i također se pokazalo kao vrlo atraktivno; imali smo više sudionika, a natjecanje je održano u tri kategorije – djeca, mladi i odrasli. Dužijanca je stara manifestacija, stara preko 100 godina, i njezina poruka je nepromijenjena, a to je zahvala Bogu. Ali ona, osim duhovne, ima i svoju kulturnu i turističku dimenziju. Mislim da tu svatko može pronaći ponešto za sebe. Posebno nam je drago što ove godine Hrvatska radio-televizija snima dokumentarni film o Dužijanci, u režiji Branka Ištvančića. Ekipa HRT-a je bila tu već više puta, na Tijelovo, na Takmičenju risara, za dužijance u Tavankutu i Bajmaku, a očekujemo ih i na središnjoj proslavi. Oni će to sve trajno zabilježiti, što je važno za povijest ali i budućnost Dužijance.
Godinama unatrag uvodite nove programe, poput spomenutih – Priskakanje vatre na sv. Ivana Cvitnjaka ili Natjecanje u pucanju bičevima. Pridonose li ovi programi povećanju broja publike?
Ovo su relativno novi programi koje uhodavamo i tu vidimo potencijal za jačanje Dužijance, posebno u kontekstu uključivanja što većeg broja mladih koji bi onda nastavili tradiciju vezanu za našu manifestaciju i općenito običaje bunjevačkih Hrvata u Subotici i okolici. Tu je veoma važna i manifestacija Djeca u Dužijanci, koju u sklopu Dužijance organizira HKC Bunjevačko kolo. Ove smo godine uveli i dva nova sadržaja – imali smo prvi put radionicu za pravljenje tarane i radionicu za obuku mladih risara. Na obje smo imali dobar odaziv. Imali smo pet parova mladih risara, neki od tih momaka i djevojaka su učenici hrvatskih odjela iz subotičke gimnazije. Tri para mladih su već sudjelovali na ovogodišnjem Takmičenju risara. To nam je vrlo važno jer će mladi risari naslijediti one starije. Kad je u pitanju radionica tarane, ona je dio ciklusa u kojem želimo povezati sve one radnje u kojima se proizvode namirnice koje se konzumiraju na Takmičenju risara, od risarskog doručka do natjecanja u kuhanju risarske tarane. Tako početkom godine imamo risarski disnotor, kada se ostavlja slanina za risarski doručak i divenica za risarsku taranu, a pečemo i risarsku rakiju. Nastojimo razvijati taj risarski brend. A općenito, plan nam je u budućnosti imati i druge radionice poput radionice za izradu bičeva i drugih rukotvorina, radionice starih zanata i slično.
Sljedeće godine je 50 godina od prvog Takmičenja risara koje je održano 1968. godine. Spremate li za tu prigodu nešto posebno?
Da, naša tradicionalna izložba S Božjom pomoći, koju planiramo kao i ove godine prirediti u subotičkom Gradskom muzeju, bit će posvećena upravo Takmičenju risara. Izložba će sadržavati stare fotografije, plakate, dokumente, stare alate i druge predmete vezane za tu manifestaciju.
Kakva je financijska konstrukcija ovogodišnje Dužijance?
Od Grada Subotice smo dobili 900.000 dinara za Dužijancu i 150.000 dinara za Takmičenje risara, što je u ukupnom iznosu 150.000 dinara manje nego prošle godine. Od Ministarstva kulture i informiranja dobili smo 200.000 dinara, kao i prošle godine. Od Pokrajinskog tajništva za obrazovanje, upravu, propise i nacionalne manjine – nacionalne zajednice dobili smo po 150.000 dinara za obje navedene manifestacije, dok smo od Pokrajinskog tajništva za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama dobili 25.000 dinara za Takmičenje risara i 30.000 dinara za Dužijancu. Očekujemo rezultate s natječaja Pokrajinskog tajništva za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo. Na javnom pozivu Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu dobili smo 12.000 kuna za Takmičenje risara i 20.000 kuna za Dužijancu. Imamo još i sponzore poput banke Credit Agricole, poduzeća Salaš 024, Stovet, Auto kuće Tasić. Također, nadamo se i pomoći Grada Zagreba, koji nas, s izuzetkom prošle godine, redovito podupire desetak godina unatrag.
Jesu li ova sredstva dovoljna za organiziranje Dužijance?
Nama su trenutno najsigurniji izvori financiranja Grad Subotica i Veleposlanstvo RH u Beogradu. Kako je tendencija da hrvatske udruge za svoje najveće manifestacije nađu i nekog pokrovitelja među županijama u Hrvatskoj, mi ćemo nastojati suradnju s Gradom Zagrebom ili Zagrebačkom županijom dovesti do razine potpisivanja sporazuma ili protokola o suradnji. Kada su u pitanju financijska sredstva, plan nam je ući i u prekogranični projekt s Vinkovačkim jesenima, glede dobivanja sredstava iz Europske unije, jer smo mi tu blizu, praktički naslonjeni jedni na druge. Nositelj projekta bi svakako bile Vinkovačke jeseni. Tu vidimo našu mogućnost i glede realizacije razvojnih projekata, poput izgradnje našeg sjedišta – Risarskog salaša u Đurđinu na kojem bismo mogli tijekom cijele godine imati programe poput već spomenutih radionica, seminara na teme iz agrara, uzgoja autohtonih biljnih i životinjskih vrsta. Također, i rekonstrukcije postojećeg bunjevačkog etno postava pri đurđinskoj župi i slično. U tom smislu, uspostavili smo kontakte i s vodstvom regionalne razvojne agencije Panonreg u Subotici i oni su izrazili spremnost da nam pomognu glede pisanja projekata. Bilo bi dobro i da Grad Subotica stane iza nas, jer mi imamo status manifestacije od posebnog značaja za grad.
Spomenuli ste i turistički aspekt Dužijance, koji, čini se, nikako da zaživi u praksi...
Smatramo da imamo što ponuditi turistima, ali mi kao udruga nemamo dovoljno kapaciteta baviti se i tom vrstom posla. Tu prije svega mislim na promociju i tu očekujemo snažniju pomoć Turističke organizacije Grada Subotice, posebno kada se radi o nastupima na sajmovima u zemlji i inozemstvu. Budući da Subotica ljeti ima puno festivala i manifestacija, mislim da bi ideja o nekoj vrsti Kulturnog ljeta, gdje bi se ovi programi povezali u cjelovitu ponudu, bila dobra. Tu smo ideju predložili predstavnicima gradske uprave i naišla je na dobar prijem.
Imate li dovoljno ljudi za organizaciju Dužijance kao manifestacije s dvadesetak različitih programa?
Od osnutka UBH Dužijanca, početkom 2014. godine Organizacijski odbor Dužijance radi u istom sastavu. Tu je okupljeno pedesetak ljudi. Sljedeća godina je izborna u udruzi i ja se nadam da će dobar dio Organizacijskog odbora ostati. No, činjenica je da je potreba za uključivanjem novih ljudi velika. Tu prije svega računamo na bandaše i bandašice iz proteklih godina, plan nam je da ih i dalje okupljamo te da oni daju svoj doprinos Dužijanci. Imamo veliku potrebu za volonterima. Volonterski rad je zastupljen ali kod dijela ljudi dolazi do umora, a i ljeto je vrijeme godišnjih odmora, što nam, u tom smislu, ne ide u prilog.
I za kraj, što nas očekuje za središnju proslavu Dužijance, u iduću nedjelju, 13. kolovoza?
Središnjoj proslavi prethodi natjecanje aranžera izloga u duhu Dužijance, te u četvrtak Književna večer u organizaciji Katoličkog društva Ivan Antunović, koja se održava u HKC-u Bunjevačko kolo. U petak je Tamburaška večer kada će na središnjem gradskom trgu uz ansamble nastupiti i Subotički tamburaški orkestar sa svojim vokalnim solistima. To će biti kruna večeri. Sutradan nas na istom mjestu očekuje smotra folklornih ansambala, gdje ćemo uz lokalne KUD-ove, imati goste iz Makedonije, Hrvatske te Ansambl narodnih igara i pjesama Branko Radičević iz Rume. A središnji program u nedjelju započinje ispraćajem bandaša i bandašice iz crkve sv. Roka, slijedi svečana misa u katedrali koju će služiti bjelovarsko-križevački biskup, monsinjor Vjekoslav Huzjak, a potom svečani mimohod do središnjeg gradskog trga gdje će gradonačelniku biti uručen kruh od novog žita. I ove godine imat ćemo zajedničko kolo svih sudionika svečanog mimohoda, što je praksa koju smo uveli prije tri godine. Navečer slijedi Bandašicino kolo, koji je jedan od najposjećenijih programa Dužijance i u njemu sudjeluje veliki broj građana. Tu zna biti i do dvije tisuće ljudi. Inače, ovog tjedna izlazi i novi dvojbroj naše revije Dužijanca, koji ima za cilj promociju naše manifestacije. Ovoga puta akcent je dan upravo na fotografije koje pokazuju da za Dužijancu postoji interesiranje publike.
Izvor: Hrvatska riječ (Davor Bašić Palković)