Kukujevčani su danas razasuti po cijeloj Hrvatskoj. Tamo su pronašli utočište nakon odlaska iz svog rodnog mjesta, ratnih devedesetih godina prošloga stoljeća. Žive, rade i stvaraju. Ali svoje Kukujevce ne zaboravljaju. U cilju povezivanja bivših mještana Kukujevaca i onih koji su na bilo koji drugi način vezani za to mjesto, a koji imaju želju održati i njegovati tradiciju i kulturne vrijednosti Kukujevaca i Srijema, 1998. godine osnivaju Zavičajnu kulturnu udrugu Kukujevci. Organiziranjem raznih kulturnih manifestacija, radom i očuvanjem nošnji i folklora svoga kraja i održavanjem veza s raseljenim mještanima Kukujevaca, žele očuvati uspomene na svoj rodni kraj.
No, ne samo to. Svojim djelovanjem i donacijama žele očuvati i sanirati važne objekte u svom mjestu. Jedan od njih je i devastirana crkva Presvetog Trojstva, sakralni objekt i spomenik kulture od velikog značaja. S radošću na facebook stranici Zavičajne kulturne udruge Kukujevci prošloga tjedna objavljena je vijest da je projekt obnove zvonika i tornja crkve Presvetog Trojstva prošao na natječaju Ministarstva kulture Republike Srbije i da se, ukoliko bude sve išlo po planu, početak radova može očekivati koncem kolovoza. Također, upućen je i poziv bivšim mještanima Kukujevaca da intenziviraju svoje aktivnosti na prikupljanju donacija koliko god je moguće više. A da mogu i da to žele Kukujevčani su već više puta dokazali. Projekt obnove zavjetne kapele Blažene Djevice Marije u polju Kukujevaca realiziran je prije nekoliko godina zahvaljujući upravo njima. Inicijator obnove ove kapelice bio je član udruge Milan Cindrić, koji je i podijelio dugoočekivanu radosnu vijest o mogućem početku obnove crkve.
Rođeni ste i živjeli ste u Kukujevcima. Kako pamtite život u tom mjestu prije ratnih devedesetih godina?
Život u Kukujevcima u meni ostavlja samo najljepše uspomene. Može li život na rodnoj grudi ostaviti neke loše uspomene? Uvjeren sam, ne. Tamo je moje djetinjstvo, osnovna škola, prvi posao, iznimno veliki broj prijatelja. To su vječne uspomene i ništa ih ne može izbrisati. Kukujevci se ne mogu spominjati, a da se ne spomene i župna crkva Presvetog Trojstva, zavjetna kapela Majci Božjoj u polju, blage padine Fruške gore, voćnjaci i vinogradi na tim obroncima, široke ravne ulice kakve su i u svim ostalim srijemskim selima.
Zajedno s ostalim Kukujevčanima morali ste napustiti svoje selo. Gdje danas živite i posjećujete li Kukujevce?
Živim kod Virovitice. Smatram da sam se dobro uklopio u novu sredinu, ali osjećaji prema rodnoj grudi nikada neće nestati. Naravno da odlazim u Kukujevce za kirvaj, blagdan Presvetog Trojstva i za Malu Gospu, s posebnom radošću moliti se Majci Božjoj u obnovljenoj kapeli.
Kako danas žive Kukujevčani? Da li se i dalje, unatoč tome što žive diljem Hrvatske, međusobno druže i sastaju?
Sastaju se na privatnim veseljima, na žalosnim događanjima. Svima nama je najdraži skup Kukujevčana svake druge godine na kojem se zajedno družimo, veselimo, razmjenjujemo iskustva, igramo nogomet, slavimo zajedničku svetu misu koju uvijek na naše zadovoljstvo vodi župnik Nikica Bošnjaković.
Od kolikog značaja Vam je postojanje udruge?
Jako je bitno postojanje udruge od prvih dana 1991. godine pa nadalje. Tada su se rješavali drugi problemi, humanitarni, zakonski i slično, a danas se posvećujemo ljepšim stvarima: obnovi kapele, predstojećoj obnovi crkve, zajedničkim skupovima, promociji običaja i kulture rodnog zavičaja. Ta udruga svima nama daje novi sadržaj u životu u Hrvatskoj. Uvijek se sjećam rečenice: „Možete čovjeka potjerati iz rodne grude, ali rodnu grudu i zavičaj iz srca tog čovjeka nikada“.
Bili ste inicijator obnove zavjetne kapelice Blažene Djevice Marije u ataru Kukujevaca, mjestu gdje su se nekada okupljali Kukujevčani na blagdan Male Gospe. Zahvaljujući donacijama članova Zavičajne kulturne udruge Kukujevci, ona je obnovljena. Koliko Vama osobno i ostalim Kukujevčanima znači postojanje te kapelice, s obzirom na to da crkva Presvetog Trojstva nije rekonstruirana?
Na skupu Kukujevčana župnik Nikica Bošnjaković nas je upoznao s katastrofalnim stanjem kapele. Poslije smo zamolili jednog mještanina da ode poslikati da sve vidimo. Bilo je zastrašujuće – šikara. Nije se mogla ni vidjeti zapuštena, devastirana i opljačkana kapela. Tada se sve prelomilo. Mi Kukujevčani ne možemo dopustiti da zavjetna kapela tako izgleda. Razgovarao sam s mnogim Kukujevčanima i vidio sam da isto razmišljaju. Počeli smo prikupljati donacije, kontaktirao sam župnika i krenuli smo s akcijama. Započeli smo akciju krčenja granja, šikare i drva, iskop bagerom cca 120 kvadrata zemlje i panjeva te nasipanje tvrdim kamenom. Poslije je slijedila kompletna zamjena krovišta, ugradnja stolarije, limarije, betoniranje oko kapele 120 kvadrata betona da više nikada uz kapelu ne raste korov. Svaki puta nas je bilo 15 osoba. Svaki puta nas je dočekao župnik i osigurao objed. Naravno, najljepše i najsvečanije je bilo kada je biskup srijemski Đuro Gašparović blagoslovio obnovljenu kapelu i održao svetu misu. Tada smo i obnovu naše velebne crkve-katedrale Presvetog Trojstva svojim prošnjama dali u zagovor Majci Božjoj da ona to sve vodi i upravlja. I ta vjera u zagovor Majke Božje u kapeli u kojoj su se Kukujevčani davno zavjetovali nas je i dovela do današnjih dana kada smo već sigurni da će se krenuti u fazama u obnovu naše crkve u Kukujevcima. Našoj Majci Božjoj se molimo da sve ovo vodi i da bude potpora našem župniku Nikici Bošnjakoviću, jer da njega nema ništa se od ovoga ne bi dogodilo.
Znatan dio sredstava za obnovu crkve u Kukujevcima također su prikupili članovi udruge. Prije neki dan objavili ste informaciju da je izvjesno da će prvi radovi na njoj započeti koncem kolovoza. Što će to značiti za Kukujevčane, s obzirom na to da su sredstva potrebna za njenu rekonstrukciju ogromna i da se mnogima činilo da je to neizvodljivo?
Ta crkva smo mi. Ona je vječni spomen na naše živote, živote naših predaka, na naša krštenja, svete potvrde i sve ostale sakramente. Vjera u Boga i zagovor Majke Božje i vjera u zavjet iz davnina naših predaka nisu nam ostavljali nikada dvojbu da se naša crkva neće obnoviti. Naravno, i tu ustrajan sluga Božji naš župnik Nikica Bošnjaković koji se toliko puta dokazao i u drugim selima šidske općine da uz vjeru u Boga ništa nije nemoguće. Naravno da je riječ o velikoj količini novca. Samo krovište i zvonik staju oko 500 tisuća eura. Ali Bogu nije ništa nemoguće. Nama slabim ljudima ponekad je nemoguće, ali Bogu ništa. Uvijek se sjećam riječi ohrabrenja našeg župnika: „Milane, pustimo dragom Bogu da se on posluži nama malima beskorisnima u svim svojim planovima, a Bog će u svojoj veličini, svetosti i snazi već sam pronaći dobre duše koje će pomoći u toj nakani“. Doista vjerujem da će tako biti, jer mi Kukujevčani nikada sami ne bismo to mogli napraviti. Obnova naše crkve je Božje, a ne ljudsko djelo i zato će i uspjeti.
Koliko Vam je važna podrška župnika Bošnjakovića u svemu što ste do sada uradili za svoje selo?
Naravno da bez župnika svega ovoga ne bi bilo. On je sam Božji dar svim Hrvatima, katolicima u šidskoj općini. Dao mu dragi Bog puno blagoslova, mudrosti, snage i ustrajnosti u svim nakanama oko obnove i naše crkve.
Kako danas Vi osobno gledate na sve ono što se desilo ratnih devedesetih godina?
Nažalost, jedno tragično i teško vrijeme koje je zahvatilo našu generaciju, mnogima upropastilo život, osobito starijim osobama ostavilo teške ožiljke na njihovim dušama, s kojima mnogi žive i danas.
Mislite li da su došla neka druga, bolja vremena?
Ljudski je živjeti i kršćanski je vjerovati da će doći i bolja vremena. Ali ta vremena ovise i o svima nama, i o meni i o svakome drugom. Bolja vremena čovjek sam stvara, i tu je njegova odgovornost.
Nakon adaptacije crkve, Kukujevčani će se ponovno moći okupljati u njoj, mjestu gdje su kršteni, prvi put pričešćeni, krizmani, vjenčani… Koliko je ona važna za budućnost djece mještana Kukujevaca i za Vas osobno?
Nema tih riječi koliko nam ta crkva znači. Svjedočio sam i suzama kada su krenule prve stvari oko obnove. Živim za taj dan kada će crkva biti obnovljena i u njoj biti služena veličanstvena sveta misa. Molim se dragom Bogu da mi podari život i zdravlje da moje noge i moja duša i tijelo mogu ući u tako obnovljenu crkvu, kao i mnoge duše Kukujevčana koje žude i pate za tim danom i tim časom na hvalu i slavu Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Da možemo ponosno reći i da smo mi prognani i protjerani Kukujevčani barem malim dijelom pridonijeli .
U projektu Nepodobni građani, koji je realizirao Vojvođanski građanski centar, svjedočili ste o svojim iskustvima, točnije protjerivanju iz Kukujevaca. Smatrate li da su takvi i slični projekti važni zarad očuvanja sjećanja na važne događaje iz bliske prošlosti, kao jednog od osnovnih uvjeta neponavljanja?
Iskreno priznanje svima koji su radili na tom projektu. Ali moramo biti svjesni da će proći još vremena da se shvati u cijelosti tragedija Hrvata u Srijemu. Tek tada će ta nova svijest o tragediji biti preduvjet da se to više ne ponovi.
Izvor: Hrvatska riječ (S. D.)