Jedina katolička škola u državi, biskupijska klasična gimnazija i sjemenište Paulinum u Subotici je odgojno obrazovna institucija Subotičke biskupije koja neprekidno radi još od školske 1962./63. godine, a od 2004. ima državno priznanje, ali još uvijek ne u potpunosti. U Paulinumu se nastava odvija na hrvatskom i mađarskom jeziku, a pohađaju ga samo dječaci. Na početku svoga djelovanja škola je bila smještena u zgradi Katoličkog kruga, a od 1991. godine škola i sjemenište su zbog malog broja učenika i ekonomskih razloga spojeni u jednu zgradu koja prije podne služi kao obrazovna, a poslije podne kao odgojna ustanova. Njezin ravnatelj i rektor je preko 20 godina mons. Josip Mioč.

HR: Kako izgleda jedan dan u školi i sjemeništu Paulinum?

U našoj školi i internatu za sve aktivnosti je točno određeno vrijeme. Đaci ustaju u 6.30 nakon čega slijedi zajednička kratka molitva u kapelici te odlazak na prvi školski sat. Nakon škole slijedi ručak, slobodno vrijeme, a oko 15 sati učenici imaju lagani studij za vrijeme kojega mogu imati razne vježbe, dopunsku nastavu, čitati knjige u našoj knjižnici... Od 17 sati je strogi studij, za vrijeme kojega učenici moraju uvijek učiti na mjestu predviđenom za to. Navečer se u sjemeništu često služi misa, nakon koje je večera, slobodno vrijeme, a u 21.30 je odlazak na spavanje. Nedjeljom je obvezni odlazak na misu, a prakticiramo da posjećujemo i sve župe naše biskupije.

HR: Na temelju kakvog nastavnog programa je organizirana gimnazija?

Paulinum je jezična gimnazija klasičnog smjera. Glavni predmeti su: hrvatski i mađarski kao materinski jezici, zatim vjeronauk, latinski i njemački jezik i povijest. Ostali predmeti su usklađeni s nastavnim planom i programom rada koje je raspisalo Ministarstvo prosvjete Republike Srbije. Ima četiri razreda – u svakoj generaciji po jedan. Škola je bilingvalna, odnosno nastava se izvodi na hrvatskom i mađarskom, jer su oba jezika jezici biskupije i jezici naše društvene sredine. Na kraju četvrtog razreda učenici polažu ispit zrelosti (klasičnu maturu) iz glavnih predmeta, te imaju pravnu osnovu upisati bilo koji fakultet. Ipak, ova škola priprema učenike ponajviše za filozofske studije: teologiju, povijesne znanosti i za pravne znanosti. Naša gimnazija ima isti program kao klasične gimnazije u Hrvatskoj, samo što je u Hrvatskoj ovaj program priznat u potpunosti i on se nalazi u sustavu Ministarstva obrazovanja, a u Srbiji još uvijek nije. Kod nas postoje težnje k tome također, ali je neophodno uskladiti još neke stvari. Ova gimnazija je akreditirana i sufinancirana. Akreditacija nije u potpunosti na Ministarstvu obrazovanja za sada nego Ministarstvo vjera posreduje između Vlade i crkvi.

HR: Kako se financira Paulinum?

Subotička biskupija je glavni nositelj svih troškova Paulinuma, a sufinancijeri su država, različite fondacije, dobročinitelji i roditelji sjemeništaraca.

HR: Otkuda su učenici koji pohađaju Paulinum i koji su uvjeti za upis?

S obzirom na to da je naša škola jedina katolička škola u državi, imali smo učenika iz različitih krajeva. Uvijek ih je najviše iz Subotičke biskupije, a ima i iz Banatske i Srijemske. Ponekad imamo učenike i iz Beogradske i Kotorske biskupije. Iz Makedonije nam redovito dolaze djeca, jer njihove klasične srednje škole nisu priznate izvan granica ukoliko žele studirati filozofiju i teologiju te nakon završene gimnazije kod nas imaju mogućnost upisati npr. teologiju u Hrvatskoj za što se najčešće opredjeljuju i radi čega i dolaze kod nas. Nekada, prije rata i zatvaranja granica, dolazilo nam je dosta učenika i iz Hrvatske (najviše Slavonije), kao i iz Bosne i Hercegovine. Uvjet za upis u Paulinum je, kao i u drugim srednjih školama, položena mala matura, s tim da je kod nas još potrebno donijeti preporuku od svećenika ili neke druge osobe iz crkvenih krugova, uraditi još jedan mali test i obaviti razgovor s nadležnima ove ustanove. Nakon toga, skupa s biskupom iz koje biskupije dolazi učenik, donosimo odluku o upisu.

HR: Koje fakultete najčešće upisuju učenici nakon Paulinuma?

Naši učenici uglavnom nastavljaju teologiju, ali ne idu svi s namjerom da postanu svećenici. Najčešće upisuju studij u Đakovu na Osječkom sveučilištu, a ima ih i u Bosni i Hercegovini, Italiji, Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj. Dobra praksa je da se naši studenti uglavnom svi vraćaju kući gdje služe kao svećenici, teolozi, odnosno svatko ono za što je završio studije. Najveći broj svećenika Subotičke i Zrenjaninske biskupije bili su paulinci, a njih petorica postali su i biskupi. U ovoj instituciji svoje srednjoškolsko obrazovanje stekli su mnogi vjeroučitelji, kantori, misionari, profesori, liječnici, pravnici, novinari, diplomate i drugi.

HR: Klasična gimnazija Paulinum je od svog osnutka samo za dječake, no ima li mogućnosti da uskoro „otvori vrata“ i za djevojčice?

Zgrada u kojoj se nalazi Paulinum je građena namjenski da bude škola samo za dječake, što znači da bi trebalo učiniti neke prilagodbe ukoliko bismo omogućili i djevojčicama da ju pohađaju. U prvome redu ovdje mislim na odvajanje sanitarnih čvorova. Ali, mi već dugo želimo da u ovoj našoj gimnaziji budu mješoviti razredi, jer Crkva ide naprijed, „otvaraju se vrata“ djevojčicama u klasične gimnazije diljem svijeta i trebamo i mi pratiti te trendove. Nekada je bilo zabranjeno da djevojke studiraju teologiju, a danas ih na studijama ima više nego mladića. Znamo da ima zainteresiranih roditelja koji bi željeli kćerke upisati kod nas u školu, a s druge strane, u našoj školi je nekada bilo puno više učenika tako da ima mjesta i šteta je ne iskoristiti taj prostor koji posjedujemo.

HR: Nedavno usvojena Strategija obrazovanja na hrvatskom jeziku u Republici Srbiji teži k formiranju odgojno-obrazovnog centra koji bi, kako se smatra u Strategiji, privukao veći broj djece, odnosno roditelja, ukoliko bi bio u sinergiji s Katoličkom Crkvom. Kakvo je Vaše stajalište o tome?

Mogu reći u ime biskupije da smo mi još početkom 90-tih godina htjeli otvoriti katoličku gimnaziju i za dječake i djevojčice, ali nismo imali prostornih uvjeta jer nam tada zgrada gdje je bio prvobitni Paulinum u Ulici Matije Gupca još nije bila vraćena. Drago mi je što sada djeca imaju priliku završiti osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje na hrvatskome jeziku, ali mi je u isto vrijeme i žao što od početka to nije povezano s Katoličkom Crkvom. A kada govorimo o budućnosti, Crkva svakako podržava ideju da bude u sinergiji s odgojno-obrazovnim centrom i otvorena je za suradnju jer su Hrvati ovdje svi katolici!

HR: Koji su najveći problemi s kojima se susrećete kao ravnatelj i rektor Paulinuma?

Usprkos financijskoj i moralnoj potpori države, broj učenika nam je iz generacije u generaciju sve manji. To je naš najveći problem. Onodobno je bilo puno katolika, a ova zgrada je bila dupke popunjena, a sada je broj učenika i sjemeništaraca ipak nešto manji. Na mali broj učenika utječe puno i veliko iseljavanje stanovništva u inozemstvo, napose Mađara. Nekada nam se dogodi da se iz jednog razreda tijekom godine ispišu i tri mladića, što je za naše razrede od desetak učenika značajna brojka. A problemi s kojima se susreće svaka odgojno-obrazovna institucija danas, pa tako i mi, su ti da djeca sa što manje učenja žele dobiti dobru ocjenu. Elektronika je sve pokvarila. Sigurno, ima ona i svoje pozitivne strane, ali na učenje se negativno odražava jer su sve informacije lako dostupne na internetu i učenici nemaju potrebe za listanjem enciklopedija, istraživanjem. Čak se ni lektire više ne moraju čitati, jer se i to može pronaći na internetu. Također je danas teže održavati disciplinu u školi jer među učenicima vlada jedna labilnost. Vidimo i da je situacija što se toga tiče još gora u razvijenijim državama, poput Kanade, Sjedinjenih Američkih Država... Općenito, mislim da je cijeli školski sustav u velikim problemima i da ga treba mijenjati, kako bi više motivirao ove nove generacije za znanost, istraživanje i učenje.

HR: Kako je moguće da je u vrijeme komunizma bilo više sjemeništaraca nego danas?

Do devedesetih godina je bilo jako teško biti kršćanin zbog komunizma. Tada su ljude odvraćali od Crkve kroz razna ucjenjivanja, kažnjavanja i ponižavanja. Politički, a samim tim i psihički Crkva je trpjela veliki pritisak od vlasti što se naravno očitovalo u svakom smislu, i ekonomski i socijalno jer država nije pružala nikakvu financijsku potporu i Crkva se morala sama snalaziti. Međutim, ne mogu a da ne kažem da su onodobno vjernici bili vjerniji i odaniji! Znali su se više žrtvovati i pored tih loših uvjeta i bez financijske potpore države sve je funkcioniralo, kao konkretno i naša škola. Sjemeništa su ipak tada bila puna! Ljudi su više davali i više im je Crkva značila nego danas. Velike promjene dogodile su se kako u svijetu, napose u Europi, tako i kod nas nakon 90-tih godina. Zavladalo je doba sekularizacije i iako više nije zabranjeno biti kršćanin i ići u crkvu, ljude Bog više ne interesira jer se slobodan duh liberalizma uvukao u svakoga.

Izvor: Hrvatska riječ (Jelena Dulić Bako)