Ova godina je na svom kalendarskom izmaku, što je bio dovoljan razlog za razgovor sa Slavenom Bačićem, predsjednikom Hrvatskog nacionalnog vijeća o radu ove institucije u protekloj godini, jer je posla bilo mnogo.

HR: Kako ocjenjujete rad HNV-a u protekloj godini – kao uspješan ili zadovoljavajući? Mislim da godinu iza nas uglavnom možemo ocijeniti uspješnom po više osnova. S jedne strane, nastavili smo niz procesa započetih prije 6 godina, a s druge strane, osobito smo uspješno odgovorili na izazove koji su stavljeni pred nas još prošle godine s intenziviranjem pristupa Srbije Europskoj uniji, konkretno u svezi s otvaranjem pregovaračkoga poglavlja 23 i usvajanjem Akcijskoga plana za poglavlje 23 i izradu Akcijskoga plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, odnosno provedbom ovih dokumenata. Naravno, rezultati bi uvijek mogli biti i bolji, pa tako vrijedi i za Vijeće, ali smo zahvaljujući pomlađenom sastavu u uredu HNV-a, kao rezultat procesa kadrovskoga snaženja kojega je podržao Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, ipak uspjeli odgovoriti na većinu izazova, koji je nametao iznimno dinamičan ritam vezan za provedbu navedenih akcijskih planova, ali i otvoriti neke nove procese.

HR: Jedno od postignuća HNV-a u ovoj godini je i donošenje Strategije obrazovanja na hrvatskome jeziku za razdoblje od 2017. do 2021. godine. Zbog čega je taj dokument važan i na što ukazuje?

Da, upravo je to jedan od otvorenih procesa. Naime, poznato je da su manjinska vijeća krovna tijela manjinske samouprave u četiri područja. No, nisu nas samo zakonske nadležnosti nagnale na donošenje ove strategije, već HNV mora po naravi svojega djelovanja donositi strateške dokumente o osnovnim pravcima djelovanja u budućem razdoblju, pa tako i u obrazovanju. Planiramo tijekom sljedeće godine usvojiti i strategije za kulturu, informiranje i službenu uporabu jezika, no one će biti skromnije od obrazovne, jer je opseg i multidisciplinarnost Strategije obrazovanja omogućila Fondacija za otvoreno društvo, kod koje smo uspješno konkurirali za ovaj projekt.

HR: Od koga ovisi hoće li ova strategija biti realizirana? Sigurno da je to zadaća nositelja hrvatske manjinske kulturne autonomije, ali kolika je uloga aktualne vlasti za mogućnost realizacije ove strategije?

Svakako da ovisi o više subjekata. Ključno je, po naravi stvari, kao i do sada Ministarstvo prosvjete. Pozitivni pomak u Ministarstvu je učinjen prije oko dvije godine kada je formirana posebna skupina za obrazovanje na manjinskim jezicima, no, ima i drugih aktivnosti Ministarstva koje ne ovise samo o ovoj skupini. Dalje, prirodno je inicijator i nositelj određenih aktivnosti HNV. Osim toga, tu je i Koordinacija nacionalnih vijeća. No, posebno bih naglasio da se bez pomoći Hrvatske, nadasve Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske te Ministarstva obrazovanja, određeni ciljevi neće moći realizirati. Jedna od glavnih zadaća koja se potvrdila tijekom javne rasprave jeste potreba za jedinstvenim hrvatskim odgojno-obrazovnim centrom, a njezino ostvarenje ovisi od svih navedenih subjekata.

HR: Hrvatska nije pristala da Srbija otvori poglavlje 26 o obrazovanju i kulturi u svojim pregovorima s Europskom unijom, jer nema dovoljno jamstva za hrvatsku manjinu glede obrazovanja. Zbog čega i dalje postoje dileme i dodatna pitanja kada je riječ o obrazovanju na hrvatskom jeziku u Srbiji?

Prije svega, želio b ih naglasiti kako ovo nije prvi puta da se u medijima u Srbiji manipulira činjenicama vezanim za Hrvatsku. Najprije, nije Hrvatska jedina zemlja koja je zadržala rezerve za otvaranje ovog poglavlja – slično kao i kod svojedobnog priznavanja Kosova, nekoliko je zemalja iz regije tih dana priznalo neovisnost Kosova, a ovdašnja službena politika i mediji okomili su se isključivo na Hrvatsku. Ili manipuliranje slučaja Pionirove čokolade u paketiću, koji je za srbijansko društvo bio još jedan „dokaz“ o netolerantnosti hrvatskoga društva prema svemu srpskome, koji je „prouzročio“ gotovo međudržavnu krizu, a „zaboravilo“ se na svojedoban slučaj bivšega srbijanskog ministra koji je studentici oduzeo Jana vodu i bacio ju u kantu za smeće objašnjavajući da je „na djelu pokazao kako se pomaže Srbiji“ i „ukazao na neophodnost kupovine domaćih proizvoda“, što, naravno, nije stvorilo međudržavni problem. Također nije stvorilo međudržavnu krizu ni to što je jedno od dva poglavlja koja su otvorena prije desetak dana (5 i 25) pola godine blokirala jedna veća zemlja EU, što je ovdje prešućeno. I na koncu, i povjerenik za proširenje EU Johannes Hahn je u posjetu Beogradu nekoliko tjedana prije ministarske konferencije iznio srbijanskim vlastima rezerve Hrvatske, no sve do poslije ministarske konferencije vlasti nisu kontaktirale HNV u povodu ovoga. No, da se vratim na Vaše pitanje, riječ je o više aspekata obrazovanja na hrvatskom, ali osobito o udžbenicima na hrvatskom, a napose izradi tzv. nacionalnih dodataka kao neophodnih elemenata za manjinsko obrazovanje kada se koriste prijevodi srpskih udžbenika. Tu je još i pitanje udžbenika za srednje škole, za predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, te za predškolski program. Konkretno od 96 udžbenika za osnovnu školu sada nedostaje još 20, no nisu izrađeni nacionalni dodaci za osnovnu školu, nema nijednog udžbenika za srednju školu niti nacionalnih dodataka za srednju školu, nijednog udžbenika za hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture niti za predškolski program. Ključni za dinamiku ovoga procesa su Ministarstvo prosvjete, Nacionalni prosvjetni zavod i Zavod za unapređenje obrazovanja i vaspitanja, Pedagoški zavod Vojvodine i Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne zajednice – nacionalne manjine, te na koncu Zavod za izdavanje udžbenika. Koliko sam razumio izjavu ministra inozemnih poslova Davora Ive Stiera, Hrvatska traži pojašnjenja prije svega u svezi dinamike preostalih poslova, te da će ukoliko ona budu zadovoljavajuća pregovaračko poglavlje 26 biti otvoreno početkom sljedeće godine, a to poglavlje spada u skupinu onih koja se istodobno i zatvaraju.

HR: Kako ocjenjujete aktualne prilike u području informiranja na hrvatskom jeziku? Očekujete li da će predstavnici HNV-a biti uključeni u izradu novog teksta, novoga nacrta medijske strategije u Srbiji? Očekujete li nove medijske legislative?

Ovo je također vrlo složen kompleks pitanja. Glede tiskanih medija dobro je što se, barem za sada, odustalo od najavljenog projektnog financiranja Hrvatske riječi, umjesto dosadašnjeg izravnog proračunskog. No, znamo što je privatizacija lokalnih elektroničkih medija učinila informiranju na hrvatskome, što se pokušava nadomjestiti kroz neovisnu produkciju, prije svega u Somboru i Subotici. Kada je riječ o javnom servisu, na pokrajinskom radijskom servisu došlo je do povećanja radijskog programa s tjednog polusatnog na satni program. Glede nove medijske strategije u Srbiji do sada se nije imalo sluha za specifične uvjete financiranja manjinskih medija, nadasve zbog neodgovarajućeg uključivanja predstavnika manjinskih zajednica, a pitanje je hoće li to biti ovoga puta učinjeno. No, u svakom slučaju za manjinske medije je ključna aktivnost Akcijskoga plana za poglavlje 23 koja se odnosi na osiguranje održivosti medija na manjinskim jezicima i njihovo stabilno financiranje, bez sniženja stečenih prava, te odgovarajuće aktivnosti koje razrađuje Akcijski plan za nacionalne manjine, ali do sada nije utvrđen odgovarajući model za ostvarivanje ove aktivnosti, osobito ne uz inkluzivno sudjelovanje manjinskih predstavnika.

HR: Razvija li HNV vlastitu strategiju iz područja informiranja? Naziru li se smjernice, u kojoj je fazi izrada te strategije?

Kako sam već rekao, prijedlog nacrta Strategije informiranja na hrvatskom jeziku u Republici Srbiji uskoro će se naći pred vijećnicima Hrvatskog nacionalnog vijeća.

HR: Mislite li da bi država što prije trebala riješiti sustavno financiranje manjinskih udruga kulture i manifestacija? Jeste li optimist da će to biti urađeno? Zalaže li se HNV za rješavanje tog pitanja? Mislim pri ovome na osiguranje redovitih sredstava za udruge i manifestacije.

Očigledno je da je postojeći sustav financiranja putem natječaja po resornim ministarstvima nedostatan po više osnova: nedovoljno sredstava, nepravodobno raspisivanje natječaja, kasna isplata sredstava itd., te se Koordinacija nacionalnih vijeća zalaže za to da republički Budžetski fond za nacionalne manjine bude glavni oslonac za manjinske projekte, pa tako i iz područja kulture. No, izgleda da ni sljedeće godine neće biti ništa od toga jer su državnim proračunom predviđena i dalje simbolička sredstva za ovaj fond. I ovdje je za provedbu ovoga ključan Akcijski plan za poglavlje 23, koji predviđa operacionalizaciju Budžetskoga fonda tako da njegov sastav i funkcioniranje uključuje predstavnike manjina, te da sredstva za njegovo učinkovito djelovanje budu osigurana, te odredbe Akcijskoga plana za nacionalne manjine koji razrađuje ovo pitanje. Kako do sada ništa nije učinjeno na ovom planu, jasno je da je to zadaća vlasti za naredne godine.

HR: Koliko je važna i elitna visoka kultura za vidljivost hrvatske manjinske zajednice, osim udruga kulture koje skrbe o očuvanju tradicije?

Tzv. elitna kultura, književnost, znanstveni i stručni radovi i skupovi i sl. također imaju svoje mjesto i svoj auditorij. Iako je on znatno malobrojniji od pučke kulture, istodobno je i iznimno važan odgovor za suvremene zahtjeve koji se stavljaju pred manjine. Bez ovoga segmenta manjinska kultura svela bi se na tancanje, koje je također od velike važnosti za manjinske kulture, no ne smijemo dopustiti da bude i jedini.

HR: Neki vijećnici HNV-a su rijetko prisutni na sjednicama. Zbog čega je to tako? Zbog čega su se neki kandidirali za vijećnike, pa nakon izbora ne dolaze na sjednice? Vaš odgovor može biti da je to pitanje za njih, ali mene interesira Vaš komentar.

Prosječna prisutnost na sjednicama HNV-a je oko 2/3 vijećnika. Neki vijećnici prisustvuju redovito, drugi uglavnom redovito, a treći rijetko. Ta razlika vjerojatno proizlazi iz različitih motiva za kandidiranje, ali to je ipak, kako ste rekli, pitanje za njih same.

HR: Koje zadaće očekuju HNV u sljedećoj godini?

Osim redovitih aktivnosti, koje se gotovo svakodnevno stavljaju pred ured Vijeća i samo Vijeće, a često su vrlo brojne i formalne, najvažnije aktivnosti bit će vezane za provedbu Akcijskoga plana za poglavlje 23 i Akcijskoga plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina: praćenje njihove provedbe, osobito ubrzanje procesa izrade udžbenika na hrvatskom, jačanje jezično-stručnih kompetencija nastavnog kadra uključujući i otvorenje Katedre za hrvatski jezik, jačanje neovisnih elektroničkih medijskih produkcija, otkup rodne kuće bana Jelačića itd. No, posebno bih istaknuo ono što smo započeli prije godinu i pol, a to je snaženje kadrovskih kapaciteta, kao svojevrstan vid ulaganja u budućnost.

Izvor: Hrvatska riječ (Zvonko Sarić)