Udruga Tragovi Šokaca iz Bača ove godine obilježava deset godina rada. Što je u tih deset godina urađeno, koliko je udruga prihvaćena u lokalnoj zajednici, koje su poteškoće u radu, pitali smo predsjednicu udruge Stanku Čoban.

Sumirano gledano, što biste istaknuli kao najveća postignuća udruge? Što su se pokazale kao vaše najprepoznatljivije manifestacije/programi?

Udruga građana Tragovi Šokaca osnovana je prije deset godina s ciljem očuvanja i njegovanja kulturnih dobara, tradicije i običaja Hrvata Šokaca ovog podneblja, istraživanja kulturnih i povijesnih znamenitosti Bača, riječju: čuvanja i njegovanja kako materijalne tako i nematerijalne baštine Hrvata Šokaca u Baču i okolici. U ovih deset godina ostvarili smo dosta projekata i programa i svi su nam podjednako dragi i značajni, svim projektima smo prilazili s puno ozbiljnosti i odgovornosti, mada smo ih ostvarivali i ostvarujemo uz dosta poteškoća i slabe potpore naših hrvatskih institucija. No, izdvojila bih rad i uspjehe pjevačke skupine koja radi u izuzetno teškim uvjetima, zatim suradnju s našom starom postojbinom Tuzlom, odnosno Gradovrhom, s kojima organiziramo hodočašće u Tuzlu i Bač. Tu su još i radionice starih zanata – stara kovačnica i radionice zlatoveza, seminar tradicijskih instrumenata i tradicijskog pjevanja. Bilo je tu i tribina, književnih večeri, obilježavanja obljetnica znamenitih Hrvata u Vojvodini. Ali, naša stalna i glavna manifestacija Žensko tradicijsko češljanje i izrada oglavlja Hrvatica u regiji, koja ove godine treba biti održana osmi put, je manifestacija po kojoj smo prepoznati u cijeloj regiji i koja je upisana i u turističku mapu Turističke organizacije Vojvodine. 
Koliko ste zadovoljni realizacijom vaše misije – očuvanjem baštine šokačkih Hrvata u Baču?
U svakom poslu postoje usponi i padovi, kada smo zadovoljni učinjenim i manje zadovoljni. Tragovi Šokaca je jedina hrvatska udruga u Baču i samim tim na nama je velika odgovornost i obveza u očuvanju baštine Hrvata Šokaca u ovoj sredini. Na kraju krajeva, to smo prilikom osnutka i zacrtali kao našu zadaću i u ovih deset godina koliko djelujemo, trudili smo se da tu zadaću i ispunimo. Već sam napomenula da nam je jedan od važnih programa u udruzi organiziranje hodočašća u Tuzlu i Bač. Tu imamo punu podršku našeg župnika i dekana bačkog dekanata vlč. Josipa Štefkovića i fra Josipa, predstojnika Franjevačkog samostana u Baču. Štovanje naše Radosne Gospe gradovrško-bačke i obilježavanje ovog blagdana, kako u Tuzli na Gradovrhu, tako i u Baču u Franjevačkom samostanu je za nas Šokce u ovoj sredini dokaz naše pripadnosti katoličkoj vjeri i hrvatskom narodu. Gospina slika koju su franjevci i narod s Gradovrha donijeli sa sobom stoji u Franjevačkom samostanu u Baču i više od tri stoljeća svjedoči našu vjeru, naše porijeklo, naš hrvatski identitet. To ne smijemo nikad zaboraviti i ne smijemo dozvoliti da nam drugi tumači i mijenja naše porijeklo i nacionalnu pripadnost. Baš zbog takvih pojava pokušaja mijenjanja i drugačijeg tumačenja naše povijesti, u suradnji s fra Josipom organizirali smo nekoliko tribina s temom „Šokci – tko smo, što smo i odakle smo“, te „Povijest Franjevačkog samostana“. Mislim da je jako važno njegovati vjeru i pripadnost kroz ovakve događaje, kroz tribine, predavanja i obilježavanja važnih obljetnica i da je to u stvari čuvanje baštine jednog naroda. Nije dovoljno samo obući kako-tako šokačko ruvo, staviti cvijet u kosu, izaći na binu ili reviju i prikazati se, otpjevati bilo što, odigrati makar što, tek samo da smo prisutni. Svi imamo stare fotografije, dobro ih promotrimo, upamtimo sve detalje i nastojmo tako i na takav način, koliko je to moguće, a jeste moguće, prvo dobro pripremiti, a onda i obući to naše šokačko blago. Na onome tko prezentira svoj narod i svoju kulturu je velika odgovornost i obveza da svoje prikaže u najboljem svjetlu. Često imam dojam da se jako malo vodi računa o tome i da je vrlo malo onih kojima je stalo da se na pravi način, način dostojan naše lijepe nošnje i lijepih običaja, šokačka baština čuva i njeguje. Moramo reagirati i kada se van naših šokačkih udruga pojave KUD-ovi na televiziji ili na društvenim mrežama i neprikladno predstave naše igre i nošnju. Ne smijemo biti ravnodušni na takve pojave i ne smije nam biti svejedno. Baš zbog toga što nam ne smije biti svejedno, kroz seminare i radionice nastojimo naučiti mlade i ostaviti vidljive tragove naše tradicije i kulture. Budući da nam je glavna manifestacija Seminar tradicijskog češljanja i izrada oglavlja, u proteklih sedam godina, koliko traje ova manifestacija, naučeno je puno i o oblačenju šokačkog ruha, a pogotovo o češljanju frizura i oglavljima u raznim prigodama. Napravljeno je i nekoliko frizura – djevojačka pletenica, mladenačka pletenica i vijenac i brundžuk, karakteristično oglavlje ovih prostora. Ovi predmeti su u trajnom vlasništvu naše udruge i prikazani su i bit će prikazivani na raznim revijama, kako kod nas, tako i  u inozemstvu. Kroz pjevačku skupinu čuvamo i prenosimo naše tradicijske pjesme i napjeve koji su zapisani u Baču tridesetih godina prošloga stoljeća. Gdje god nastupamo, a nastupa je bilo jako puno i u inozemstvu i tuzemstvu, interpretiramo samo i isljučivo pjesme i napjeve zapisane ovdje. U pregovorima smo sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata da se ove pjesme i napjevi trajno zapišu na kompakt disku. Dokumentarno-obrazovni program Televizije Vojvodine snimio je dvije polusatne emisije o radu naše udruge koje su bile emitirane u udarnom programskom terminu. To je za nas vrlo važno, jer smo prepoznatljivi i izvan emisija na hrvatskom jeziku, a imamo i trajni, dokumentirani zapis našeg rada. E sad, jesmo li uradili i radimo li dovoljno da baština šokačkih Hrvata u Baču bude očuvana, pokazat će vrijeme. 
Koliko ste postali vidljivi u lokalnoj zajednici, u Baču, u kojem djelujete? Kakvu suradnju imate s lokalnom samoupravom?
Trudili smo se i nastojimo biti prisutni na svim kulturnim događanjima u Baču, da kroz nastupe prikažemo naše šokačko ruho, šokačke pjesme i šokački govor. Redoviti smo gosti na Danima europske baštine, a s KUD-om Mladost iz Bača imamo odličnu suradnju. Oni su nam velika podrška i priteknu nam u pomoć kada god nam je potrebna. Isto tako, vrlo dobru suradnju imamo i s Turističkom organizacijom općine Bač, UŽ Kolevka Bačke i udrugom Bač u srcu Bačke, te na njihovim događanjima sudjelujemo kako s pjevačkom skupinom tako i s našom šokačkom kuhinjom gdje prezentiramo naša šokačka jela i slastice. Vrlo dobru suradnju imamo i s Vojvođanskim narodnim orkestrom Gajde i redoviti smo gosti na njihovim koncertima. Moram istaći da nam općina svake godine odobri sredstva na natječajima na koje redovito apliciramo s našim projektima, ako se na tu suradnju mislilo.
S kojim problemima u radu ste se najviše suočavali i kakva je situacija u tom smislu danas?
Iako su nas mnogi smatrali „obiteljskom udrugom“ i, iako smo relativno mala udruga u odnosu na KUD-ove, evo, uspješno radimo već jedno desetljeće. Da je uvijek bilo lako, nije! Kada se sve ovo gore rečeno lijepo stavi na papir, izgleda da je uvijek sve lijepo, dobro i uspješno, no bilo je i ima puno problema i teškoća, kada sam ja kao predsjednica htjela i odustati ili smanjiti rad, kada smo mislili da ne možemo dalje, kada smo se razočarali za neodobrene projekte. No, onda se pojave dobri ljudi iz našeg okruženja koji nam daju vjetar u leđa, pa se nastavi dalje. Moram istaći i problem s kojim se suočavaju gotovo sve seoske udruge, a to je osipanje članstva. Ma koliko se trudili i slikovito da se izrazim „čupali“ iz ovakve situacije, mislim da uskoro nećemo imati kome prenositi tu našu lijepu baštinu. Ovo malo djece što imamo brzo će otići u srednju školu i više se neće vratiti, mladi su već otišli, dođu samo na ferije, a to je vrlo kratko vrijeme da bi se nešto ozbiljno uradilo, stari su poumirali, ovi što su ostali su se umorili. Opstat ćemo samo zahvaljujući ljubavi i želji pojedinaca i „vjetru u leđa dobrih ljudi“ da se tradicija i običaji ne zaborave, jer tradicija, običaji, jezik su korijen svakog naroda. Ako se to zaboravi i ne prenosi na mlađe, nema nam budućnosti. 
U radu vaše udruge neizostavan dio predstavlja i etno kuća Didina kuća, s kojom radite iskorak u tzv. etno turizam. Ona je postala svojevrsni brend. Koliko vam to pomaže u radu?
Etno kuća Didina kuća je prije jedanaest godina bila među prvim tog tipa u okruženju. Iako su nam mnogi iz hrvatske zajednice spočitavali da je to naša privatna kuća i da hrvatska zajednica nema obvezu poduprijeti ju ni financijski ni logistički, ona je u stvari bila i sada je šokačka kuća koja na dostojan način prezentira našu hrvatsku, šokačku kulturu i tradiciju. U ovih jedanaest godina, u suradnji s Turističkom organizacijom općine Bač, imali smo puno školskih ekskurzija, pojedinačne i organizirane posjete, višednevne međunarodne radionice, prekogranične projekte i svi su oni bili upoznati sa šokačkom kulturom, tradicijom, šokačkim porijeklom i nacionalnom pripadnošću Šokaca. Ona je sastavni dio udruge Tragovi Šokaca i sva događanja i projekti koje udruga organizira odvijaju se u etno kući. Budući da udruga Tragovi Šokaca nema prostorije u kojima bi radila, etno kuća joj stoji na raspolaganju i za probe pjevačke skupine, sastanke i sve ostale potrebe. Ona je idealan prostor za udrugu, jer se svi programi odvijaju u autentičnom šokačkom ambijentu i bez tog privilegija teško da bi mogla ostvarivati dobre i kvalitetne projekte. No, i pored toga Didinu kuću nismo vezali za hrvatsku zajednicu i nismo dobijali nikakva sredstva, osim za adaptaciju stare kovačnice, a to je u stvari projekt Tragova Šokaca, koji je podržan i od Pokrajinskog tajništva za privredu, trgovinu i turizam i Općine Bač.  
Planovi za ovu godinu?
Ova godina je vrlo značajna za nas i planirali smo puno lijepih programa i događanja. Uz već postojeće projekte, obilježavanje desetogodišnjeg djelovanja nam je bio prioritet, no sadašnja situacija s pandemijom je sve poremetila. Nismo odustali ni od jednog projekta, no ostvarit ćemo ih u dužem periodu tako da ispunimo sve kriterije zabrane okupljanja i distanciranja. Bit će tu izložbe fotografija dosadašnjeg rada, izložbe kalendara koje smo imali u proteklih sedam godina Ženskog tradicijskog češljanja i izrade oglavlja Hrvatica u regiji, revija dosadašnjih frizura i oglavlja iz Bača, radionice tradicijskih instrumenata i tradicijskog pjevanja, no kao što sam napomenula, sve u skladu sa zabranama i kriterijima pandemije. Imamo u planu predstavljanje dvije knjige i reviju bačkog šokačkog ruha iz fundusa Franjevačkog samostana i Didine kuće, no sve ovisi od situacije. Osmislili smo lijep i raznovrstan program, no ništa ne možemo sa sigurnošću reći. Kruna svega bi trebao biti snimljen CD s tradicijskim pjesmama iz Bača i nadam se da ćemo to ostvariti.

Izvor: Hrvatska riječ (H. R.)