HKPU „Zora" i MO DSHV-a Vajska organizirali su 24. ožujka 2012. godine, u prostorijama župnog ureda sv. Jurja u Vajskoj, predstavljanje triju knjiga Stjepana Adžića objavljenih u sklopu kulturnoga, nakladničkog i znanstveno- istraživačkog projekta „Život i djelo Stjepana Adžića (1730. - 1789.)". O proznim djelima, okružnicama i dopisima, te o prigodnicama objavljenim u okviru sabranih djela ovoga vrsnog pisca, ali gotovo zaboravljenog i nepoznatog u hrvatskom korpusu, govorili su dipl. ing. Andrija Matić, inicijator projekta, predsjednik Duhovnog hrašća, župnik i dekan Drenovačkog dekanata Marko Đidara, voditeljica projekta dr. sc. Anica Bilić (Centar za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima), te mons. Luka Marijanović, profesor u mirovini KBF-a u Đakovu.
Izdanjem treće knjige zaokružena je edicija sabranih djela, a slijedi znanstveni skup o Stjepanu Adžiću iz Rajevog sela, koji je gimnaziju završio u Iloku i Vukovaru, a školovao se u Pečuhu, gdje je bio pitomac, svećenik, rektor, kanonik i vanjski vikar pečuškog biskupa za Slavoniju. Među brojnom publikom iz Vajske i okolnih mjesta, ovom kulturnom događaju, moderator je bio tajnik HNV-a Željko Pakledinac, koji je uz predsjednika „Zore" Ivana Šimunovića bio domaćin skupa.
U obraćanju publici ing. Mata Matarić je pohvalio mladu kulturnu udrugu „Zora" kao i druge udruge koje djeluju u ovome kraju, te dodao: „Aktivnosti Crkve, politike i kulture tri su kolosijeka koje nas, Hrvate u Vojvodini obilježavaju, a koji vode do potrebnog jedinstva vjere, kulture i politike našega naroda".
Prije nego što su gosti predstavili aktualni projekt, suradnik „Zore" iz Plavne, Zvonimir Pelajić podsjetio je na veliku prošlost grada Bača, ulogu franjevaca i franjevačkog samostana u ovome kraju, te na društvene prilike u XVIII. stoljeću, vremenu kada je znameniti Stjepan Adžić, vjerojatno, boravio u ovome mjestu.
„U franjevačkom životu Bač je važio za dobro uređenu zajednicu. U njemu je 1738. godine održan kapitul, nekoliko je puta novicijalska kuća, pa filozofsko učilište, a u njemu djeluje pučka škola te je prvo biskupijsko sjemenište Bačke biskupije (1925.). Kroz Bački samostan prošli su mnogi ugledni pisci i kulturni djelatnici: Antun Pavlović, Josip Janković, Luka Čilić, Josip Jakošić, Josip Stojanović, Petar Katančić, Dominik Ignjat Martinović. U bogatoj samostanskoj knjižnici pronađen je i prvi primjerak knjige 'Razgovor ugodni naroda slovinskog' Andrije Kačića Miočića..."
Župnik i dekan Drenovačkog dekanata i predsjednik Duhovnog hrašća, udruge vjere i kulture „Drenovci", Marko Đidara govorio je o simboličnom značenju naziva te udruge u kojoj se uvijek može naći duhovni mir, spokoj i ljepota druženja, gdje svaki sastanak završava „razgovorom ugodnim", nakon čega se okupljeni mirno vraćaju svojim domovima. To bi mogao biti lijep primjer i korisna pouka i našim članovima brojnih kulturnih udruga.
Voditeljica projekta dr. sc. Anica Bilić na početku svoga izlaganja pohvalila je inicijatora projekta, agilnog Andriju Matića.
„Zadovoljna sam knjigom i cijelom edicijom, jer su radili pravi stručnjaci koji su ekspertno uradili svoj posao. Dali smo čitateljima u ruke tri vrlo vrijedne knjige jednog iznimno važnog pisca iz XVIII. stoljeća, koji je bio zaboravljen, a njegovi rukopisi razasuti po našim i mađarskim arhivima. Objavili smo tekstove na latinskom i u prijevodu na hrvatski jezik. Treća knjiga donosi 11 prigodnih pjesama Stjepana Adžića koje su nastale od 1767. do 1788. godine. Najveći broj je nastao kada je Adžić vršio dužnost vanjskog vikara«, istaknula je dr. Anica Bilić.
Potom je dodala da su Prigodnice pisane heksametrima, složene u elegijske distihe... „Sve su posvećene onodobnim istaknutim pojedincima u crkvenom, svjetovnom, društvenom, političkom i kulturnom životu. Uglavnom su inauguracijske i sve se mogu podvesti u nazivnik neoklasicizma i latinizma u XVIII. stoljeću, a time se Stjepan Adžić potvrđuje kao prvorazredni pjesnik, što su potvrdili i klasični filozofi", rekla je urednica edicije.
Dr. sc. Bilić je predložila da se Franjevački samostan u Baču i njegov predstojnik fra Josip Špehar uključe u skorašnji znanstveni skup o Stjepanu Adžiću na kome bi se detaljno prikazalo XVIII. stoljeće, kada je u ovome samostanu boravio i Stjepan Adžić.
Mons. Luka Mandić je u svome govoru rekao: „Dosita možemo govoriti o jednom velikom čovjeku koji je imao važnu ulogu u objedinjavanju Đakovačke biskupije. Ne samo da je bio na vrhu hijerarhijske crkvene ljestvice, zamjenik biskupa, prije toga župnik u Tovarniku i Nijemcima, osnivao je škole, pisao je i ostavio tragove. Njegova djela su objavljena zaslugom HAZU-u Vinkovci pod vodstvom dr. sc. Anice Bilić i Duhovnog hrašća Drenovci".
Prof. Marijanović naglasio je da Adžićevo vrijeme tek dolazi, te da su, kao što je na početku rečeno, politika, kultura i Crkva doista isprepleteni, a Adžić nam u tome može biti uzorom.
Na početku i završetku skupa publici se, svojim pjesmama, obratio poznati pjesnik koji stvara na šokačkoj ikavici Josip Dumendžić Meštar, te je na taj način uljepšao i oslikao tijek ovog kulturnog događaja. Nakon službenog dijela gosti su ostali još neko vrijeme na domjenku, druženju i „razgovoru ugodnom".
Tekst: Zvonimir Pelajić
Fotografija: Hrvatska riječ
