Hrvatske udruge šokačkog Podunavlja bremenite su problemima. U svima je evidentno osipanje članstva, osobito mlađe dobi. Za ovaj problem rješenja nema, jer iz ovih sredina mladi zauvijek odlaze, zasnivaju obitelji i stvaraju potomstvo daleko od rodnih mjesta.

Povratak na početak priče

U Baču je 2007. godine osnovano HKUPD Mostonga. Nakon nekoliko godina solidnog rada, a potom kadrovskih previranja, Udruga je nestala s mape kulturnih institucija. Tri godine kasnije osnovana je još jedna udruga, UG Tragovi Šokaca, koja djeluje i danas.

„Dobro smo radili cijele godine, imali smo nekoliko gostovanja s pjevačkom skupinom, a realizacijom naše stalne manifestacije Žensko tradicijsko češljanje i izrada oglavlja Hrvatica u regiji izuzetno smo zadovoljni. No, postoji i druga strana medalje. Mi koji čuvamo hrvatsko kulturno blago ulažemo jako velike napore kako bismo opstali u jugozapadnom dijelu Bačke, odnosno u općini Bač. Nedostatak članstva, pa samim tim i smanjena sredstva za projekte, otežavaju nam rad. Ovaj problem nije nov, aktualan je već nekoliko godina. I ono malo naših mladih odlazi u gradove na školovanje i više se ne vraćaju, a stare je sve teže pokrenuti. Znam da isti problem ima većina naših udruga. Nadamo se da ćemo imati snage ustrajati i održati se, jer Bač je sa svojim Franjevačkim samostanom ipak kolijevka Šokaca, to ne možemo i ne smijemo nikad zaboraviti! Naše stalno pitanje je kako okupiti članstvo, osobito mlade. Previše je problema koje prvo treba riješiti, počevši od nedostatka prostora za rad, pa do financijskog oporavka. Naša udruga je mala, zacrtane programe i projekte uspijevamo realizirati, no uz tešku muku. Iako radimo punih šest godina, još uvijek nemamo svoje prostorije, mladi nam, kao i u svim mjestima bez srednjih škola, odlaze u veće gradove i više se ne vraćaju. A kako privući mlade koji ostaju na selu? U ovakvim uvjetima nikako! Sa sredstvima koja dobijemo za redovitu djelatnost ne možemo otići ni u susjedno selo, a kamoli negdje dalje. I kako ih onda stimulirati? Pjevačka skupina vježba kroz cijelu godinu, a kada se ukaže prigoda, za gostovanja jednostavno nema novaca. Ove godine smo od HNV-a za redovitu djelatnost dobili 10.000 dinara i od Općine Bač 5.000, pa sad vi radite, pjevajte do mile volje. Sastajemo se i radimo najviše u etno kući, a preko zime po privatnim kućama članova, u cilju uštede. Knjige vodim sama, a knjigovođu plaćamo samo za izradu završnog računa. Glede projekata i manifestacija za koje apliciramo na natječaje ne možemo biti zadovoljni. Za manifestaciju Žensko tradicijsko češljanje i izrada oglavlja Hrvatica u regiji namaknemo sredstva, ali kada gostima treba uzvratiti posjet i sudjelovati na njihovim događanjima, nastaju velike muke i dovijamo se na razne načine. Izvlače nas sredstva iz Veleposlanstva Hrvatske, dobivamo već nekoliko godina unazad po 5.000 kuna i uz HNV i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, te Pokrajine, koja je ove godine smanjila sredstva više nego upola i iz proračuna općine, ali za druge ozbiljnije projekte sve skupa je nedostatno. I onda se opet vraćamo na početak priče, na upit kako okupiti članstvo i kako privući mlade. Kako, kada im ne možeš priuštiti ništa osim onoga što organiziraš kod kuće?“ upitom odgovara na upit predsjednica Tragova Šokaca Stanka Čoban.

U granicama mogućnosti

Vajska je selo u kojem danas živi dvjestotinjak Hrvata, poglavito srednje i starije dobi. U Vajskoj djeluju dvije udruge s hrvatskim nacionalnim predznakom, od 2002. godine HKUPD Dukat, a od 2010. i HKPU Zora.

„Rad Dukata u 2016. godini pretežito se odnosio na radio emisiju Zvuci bačke ravnice. Po svim pokazateljima bila je to i najbolja godina glede slušanosti. Problemi su evidentni u svim segmentima rada. Kako okupiti članstvo i ponovno zainteresirati rad u udruzi, pitanje je na koje ne vidim odgovor. Poslije po meni vrlo štetne i nepotrebne podjele i pravljenja dvije udruge u Vajskoj, a tu je politika uradila svoje, teško je ponovno krenuti uspješno. Iako imamo sumještanina na visokoj poziciji i u HNV-u i u DSHV-u, za nas se malo čuje, jer on jednostavno provodi neki tihi bojkot naših udruga. Niti nas informira, niti uopće i kontaktira, što bi mu trebala biti dužnost. Kad sam svojedobno o navedenim problemima informirao Petra Kuntića, njegov odgovor je bio: nije bitno tko je bio, bitno je tko je sad. Mladi se kod nas povlače u sebe, svak gleda kako preživjeti. Najteže je osigurati novce za redoviti rad. Pisali smo projekte i aplicirali na natječaje, ali se nije puno odvajalo za nas sitne u ovom kraju, jer nemamo čovjeka koji bi nešto rekao tamo gdje bi trebalo reći. Često im spomenem i izreku daleko od očiju, daleko od srca i tako ih jedino uspijem uvrijediti. Predviđene manifestacije uradimo u granicama mogućnosti, snađemo se kako znamo. Prošle godine Dukat nije aplicirao ni na jedan natječaj, jedino je rad emisije Zvuci bačke ravnice financiran sredstvima HNV-a.“, kaže predsjednik Dukata Pavle Pejčić.

Tijekom prošle godine Zora je imala tri manifestacije: zajedničku lokalnu manifestaciju Maškare, likovnu koloniju i otvaranje novih prostorija.

„Navedene manifestacije većinski smo realizirali svojim osobnim sredstvima i uz pomoć donatora iz našega sela. Likovna kolonija je održana na obali Dunava u prostorijama Lovačkog društva Fazan iz Vajske. Prezadovoljan sam odazivom slikara. Mislim i da bi vodeći ljudi naše zajednice trebali više brinuti o Hrvatima iz ovoga dijela Podunavlja i imati više sluha za naše probleme i potrebe. Najveći problem nam je nedostatak članstva, čiji je rezultat slab rad Udruge. Stariji posustaju i gube motivaciju i snagu za rad, a mlade je više nemoguće privući. Predviđene manifestacije za ovu godinu bit će teško ostvarive bez većeg priljeva sredstava. Sredstva ćemo pokušati namaknuti putem aplikacija na natječaje. Projekte ćemo teško pisati bez tehničke pomoći. Na svakom sastanku udruga govorilo se o tom problemu, ali nikako da se to riješi. Doznali smo da je bio seminar za pisanje projekata, ali od naših udruga nije nitko pozvan nego je bila prisutna osoba iz našeg mjesta koja uopće ne kontaktira s nama. Žalosno ali istinito“, kaže predsjednik Zore Ivan Šimunović.

Izvor: Hrvatska riječ (Ivan Andrašić)