Potkraj 2009. u Subotici je iz tiska izašao deveti svezak Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, u kojem su obrađene natuknice pod slovom H. Riječ je o dosad najopsežnijem svesku - na 229 stranica obrađeno je 190 natuknica - od dinastije Habsburgovaca pa do mjere hvat. Natuknice prati 156 ilustracija te 26 uputnica. U izradi ovoga sveska Leksikona sudjelovalo je 54 autora iz Vojvodine, Hrvatske i Mađarske, od kojih desetak sudjeluje prvi put.
Osobitost je sveska više od 110 pojmova koji počinju izvedenicama riječi Hrvat. Među njima polovica se izravno odnosi na vojvođanski dio Bačke: naselja (Hrvatsko Selo na području Novog Sada, Hrvatski Majur kraj Subotice), međuratne (Hrvatske novine) i suvremene tiskovine (poslijeratna i današnja subotička Hrvatska riječ, Hrvatski glasnik iz Budimpešte) te popis svih nekadašnjih (od Hrvatskoga pjevačkog društva Neven i Hrvatskog akademskog društva Bunjevac u Zagrebu do poslijeratnoga subotičkog Hrvatskog narodnog kazališta) i suvremenih udruga bačkih Bunjevaca i Šokaca koje počinju pridjevom hrvatski (od Hrvatskoga nacionalnog vijeća do hrvatskih udruga kulture).
Druga polovica tih natuknica odnosi se na područje Hrvatske, ali se obrađuju u kontekstu ili koliko su povezane s ovdašnjim Hrvatima (Hrvatska seljačka stranka, Hrvatska biskupska konferencija, Hrvatska matica iseljenika, HRT, HINA, HAZU i sl.). Među natuknicama su i životopisi najpoznatijih Hrvata s navedenog područja - npr. jednoga od najboljih jugoslavenskih dizača utega Leopolda Herenčića iz Odžaka, dizačâ utega rodom iz Bača Josipa Horvata i njegova sina Davora Horvata, subotičkoga slikara Marka Horvackog, suca Ustavnoga suda Vojvodine Marka Horvackog, glumca Mirka Huske i dr.
Na vrijednome leksikografskom projektu ne samo za Hrvate na ovome prostoru počelo se raditi 2002. u okviru Hrvatskoga akademskog društva iz Subotice, a prvi svezak pojavio se nakon dvije godine - 2004. U to doba bio je to prvi hrvatski leksikografski projekt koji se realizirao izvan Republike Hrvatske. Riječ je o dugogodišnjem projektu, čija je svrha da leksikografski obradi, prikazom pojava, događaja, toponima, osoba, ustanova..., kako povijest tako i sadašnjicu bunjevačkih i šokačkih Hrvata na krajnjem sjeveroistoku i istoku hrvatskog etničkog prostora, koji se nalazi na teritoriju današnje Srbije i Mađarske. Realizira se postupno i u malim koracima - svake godine izdaje se dva sveska sa po stotinjak odrednica.
U prvih devet svezaka, na ukupno 857 stranica objavljeno je 1071 članak, koje potpisuje 118 suradnika. Najviše natuknica odnosi se na biografije znamenitih Bunjevaca i Šokaca, ali i Mađara i Srba, koji su političkim, kulturnim, književnim ili znanstvenim djelovanjem, bilo pozitivno bilo negativno, utjecali na sudbinu ovdašnjega hrvatskog puka. Slijede zatim obrađene natuknice o određenim pojavama, narodnim ili crkvenim običajima, manje rabljenim riječima vezanim uz etnološko nasljeđe, kartaške igre, negdašnje dječje igre. Zastupljeno je i blizu stotinu toponima naselja ili imena većih zemljopisnih područja, zatim više od 150 institucija, organizacija i manifestacija, koje svjedoče o njihovim društvenim, političkim i kulturnim nastojanjima tijekom višestoljetne povijesti. Zabilježeno je i šezdesetak periodičnih publikacija - od novina do kalendara i zbornika.
Natuknice u leksikonu prate i 573 ilustracije, među kojima su zemljovidi, fotografije, plemićki obiteljski grbovi, crteži i tablice. Također je važno i to da svaku leksikografsku jedinicu prati i popis svih djela autora te literatura ili arhivska građa na temelju čega je jedinica napisana.
Aktivnosti na planu leksikografske obrade povijesti i sadašnjosti podunavskih Hrvata čine se važnima ponajprije zbog postupna memoriranja njihova trajanja, s čime je dosad bilo dosta problema. S druge strane, na taj će se način otrgnuti od zaborava povijest ovdašnjega hrvatskog puka, napraviti cjelovit prikaz njihove povijesti i skupiti građu na jednom mjestu za dalja istraživanja. Dosad su, naime, postojali samo radovi koji obrađuju pojedine segmente narodnosnoga života ili pojedina razdoblja ili pojedine osobe.
Valja istaknuti da je rad na Leksikonu potaknuo da se započnu znanstvena istraživanja u mlađih znanstvenika i publicista (Robert Skenderović, Krešimir Bušić, Mario Bara, Petar Vuković...) - dosad je objavljeno desetak znanstvenih i stručnih radova u periodici u Hrvatskoj na zavičajne kulturne i povijesne teme. Tako se širi potrebna visoka kultura u hrvatskoj zajednici u Vojvodini izvan područja ograničena beletristikom u hrvatski kulturni prostor.
Najnoviji svezak Lekskona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca može se nabaviti u subotičkim knjižarama i u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Naposljetku, na taj način Hrvati u Podunavlju postaju predmet interesa stručne javnosti - to nije više samo razdragana skupina koja zna pjevati, plesati i prigodničarski se okupljati na veselicama, nego se prikazuju i kao zajednica koja može iznositi leksikografske projekte. Premda pripadaju među najslabije institucionalno razvijene, jedina su manjinska zajednica u Vojvodini i prva hrvatska zajednica izvan Republike Hrvatske koja se može pohvaliti radom na vlastitom leksikonu!
Premda se dosad projekt izrade Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca pokazao uspješnim, on se još realizira u nesukladnu institucionalnom okviru. Ostvaruje ga, naime, nevladina udruga bez ijedne profesionalno uposlene osobe, uređuje, redigira i lektorira ga nekoliko osoba u slobodno vrijeme, a projekt nema zajamčenih izvora financiranja, nego se ona dobivaju putem sudjelovanja na natječajima, na kojima se gdjekad znaju dobiti i neznatna sredstva. Tako je, recimo, izradu i objavljivanje IX. sveska Leksikona Republika Hrvatska poduprla s nevjerojatnih 600 eura!
Napomena: Tekst je preuzet iz časopisa Vijenac, broj 417, od 25. veljače 2010. godine
