Tridesetak sudionika natjecanja u pucanju bičevima oprobalo se u ovoj disciplini 19. srpnja 2016. godine, na salašu Vlatka Vojnić Purčara na Đurđinu. Druga je godina kako je ova manifestacija uvrštena u kalendar Dužijance, iako ideja o tome postoji već čitavo desetljeće. Na ugodnom popodnevnom suncu, na ledini i na „strniki“ kod Vlatkovog salaša, u pucanju su se oprobali i mnogi koji su došli samo gledati.
Bičevi, kraći ili duži, teži ili lakši, napravljeni samo od kože ili od drugih materijala. Je li umijeće pucanja do kvalitete materijala i izrade biča ili je pak presudna tehnika? Na vašarima se dobar bič može kupiti za oko tri tisuće dinara, a bič kakvog su izrađivali kadgodašnji salašari imao je „bičalje“ rađeno od tvrdog drveta, zatim rese ili „šalangove“, načinjene isključivo od kože. Tu je onda i „štranga“, za koju se koristila stara i „izanđala štranga“. Slijedi jedan kožnati dio, „čapo“, koji se sastoji iz dva dijela i na kraju „švigar“. U „švigaru“ je stvar, kažu poznavatelji, jer je to dio koji zapravo puca. „Švigarovi“ su se kadgod pravili od konjskih repova, ali kako je danas malo teže doći do njih, koristi se manila ili umjetna plastična uzica.
A pucati se može jednom rukom jednostrukim zamahom, ili dvostrukim, to jest dva puta jednom rukom. Također, neki znaju pucati s obje ruke, pa opet dvostruko, to je već vrhunsko umijeće.
Natjecatelji su bili podijeljeni prema dobi i prema tehnici pucanja, jednostrukoj ili dvostrukoj. Najmlađi natjecatelj je bio David Šarčević, a pobjednik u mlađoj kategoriji je Krunoslav Piuković. U starijoj dobnoj skupini u jednostrukom pucanju najbolji je bio Dragomir Peić Gavran, a u duplom pucanju Tomica Mesaroš. Pobjedu za najglasnije pucanje odnio je Grgo Tikvicki. Pobijedili su oni koji su imali više pucnjeva u jedinici vremena.
Ipak, osim brzine kojoj su skloni mlađi, mogla bi se, čulo se, od naredne godine vrednovati i elegancija, po kojoj su se i sada razlikovali natjecatelji. Znalci kažu, glavna stvar je u pokretu ruke i zgloba, a mirnoća, sigurnost i elegancija, odlike su iskusnih pucača.
Manifestacija Pucanja bičevima uvrštena je u program Dužijance na inicijativu Ivana Piukovića s ciljem upotpunjavanja sadržaja. Željelo se također obnoviti tu vještinu, te mlađe generacije naučiti pucati bičevima jer su nekad na salašima, čuvajući svinje, ljudi izrađivali bičeve i pucali njima. Od organizatora se moglo čuti da su i žene nekad čuvale svinje na strnjiki, te da i danas ima onih koje jako dobro pucaju i mogle bi se ravnopravno nositi s muškarcima na natjecanju.
Izvor: Hrvatska riječ (Nela Skenderović)
