Na Pepelnicu ili Čistu srijedu, koja je ove godine bila prvoga ožujka, započela je četrdesetodnevna priprava za Uskrs u Katoličkoj crkvi. O korizmi, njenom značaju za život vjernika i važnosti posta razgovarali smo sa župnikom crkve Presvetog Trojstva u Maloj Bosni, vlč. Draganom Muharemom.
Što znači riječ korizma?
Etimološki riječ korizma dolazi od latinske riječi quadragesima (četrdesetnica). Tako je prema latinskom nastalo i talijansko ime quaresima ili francusko carem. Engleski naziv lent upućuje na godišnje doba (lengthen – kad dan postaje duži). Vrijeme korizme pripada vazmenom ciklusu liturgijske godine i obuhvaća razdoblje od Pepelnice do Velikoga četvrtka, to jest Mise večere Gospodnje. Uokviruje se u unutar šest tjedana koliko traje priprava za Uskrs. Prepoznatljiva boja je ljubičasta, boja koja simbolizira poziv na pokoru, ali i na nadu.
Što je pepelnica? Kada se pojavio ovaj običaj?
Nekada su javni pokornici svoju korizmenu pripravu na pomirenje na Veliki četvrtak započinjali obredom posipanja pepelom. Budući da taj pokornički obred nije mogao biti prve korizmene nedjelje (jer su nedjeljom bili zabranjeni svi pokornički čini), pokornici su posipani pepelom u srijedu prije te nedjelje te je za njih korizma počinjala te srijede. Primanje pepela na Čistu srijedu prihvatili su uskoro ostali vjernici kao pokornički ulazak u korizmu. Pepeo je, pak, plod (tvar) vatre koja gori, koja pročišćava i upućuje na to da se i naše tijelo koje izgara pretvara u pepeo, ali i da pročišćeno „ustaje“ na novi život.
Što predstavlja korizma za kršćane? Na što ih poziva?
Smisao korizmenog vremena sažet je u Isusovu proglasu i pozivu „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Mk 1,14-15). Iako je to magna charta cjelokupnog kršćanskog života, napose je intenzivirano u korizmenom vremenu, povlaštenom trenutku samopropitivanja, egzistencijalno-duhovne inventure u svjetlu pashalnoga otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Poziv je to na duhovnu katarzu, oplemenjenje našeg odnosa prema Bogu i bližnjima. U središtu je metanoja – promjena, obraćenje srca i uma, povratak u kuću Očevu.
Kako uzeti „ono najbolje od korizme“, tj. kako je iskoristiti da što spremniji dočekamo Uskrs?
Smatram da je od iznimne važnosti ponajprije zahvatiti bît ovoga, rekao bih, privilegiranoga vremena. Vjerničko „korizmovanje“ ne bi smjelo apstrahirati od usidrenja na otajstvo Isusa Krista raspetog i uskrslog. Tek u toj orijentiranosti biva smislenim i plodnim vjernički post, pokora, milostinja, obraćenje, u konačnici slavljenje Uskrsa kao „hoda u novosti života“ (usp. Rim 6, 3-4). Razmatranje Kristove muke, napose po dragoj nam pobožnosti križnoga puta, nastoji ukazati ne samo na Otkupiteljevu patnju nego i dati razložnost svim našim osobnim i društvenim patnjama. Korizma je tako netremična uprtost kršćaninova pogleda spram „simpatičnog“ Boga na križu. Da, tek na križu se događa objava simpatičnoga Boga. Sym-pathein doslovce znači su-patiti, su-osjećati s tom osobom, ćutjeti njezinu bol. Bog je simpatično prisutan u mom životu kao onaj koji razumije i osjeća moje boli, moje patnje jer je i sam patio. Ako se sam Bog daje pogoditi patnjom i ako trpi, onda patnja više nije prigovor protiv Boga jer on su-pati s nama. Dakle Bog, kako ga nastojimo razumjeti polazeći od događaja Isusa Krista, nije neki apatični (netrpni) Bog, nego je u stvarnome i punome smislu simpatični Bog koji dijeli s čovjekom njegov usud i patnju te ga spašava i izbavlja. Vjerujem da je to jedini ispravni put razumijevanja korizme.
Što je post? Koji je smisao posta? Je li post u korizmi obavezan?
Crkva je proglasila samo dva dana strogog posta i nemrsa u godini, a to su Čista srijeda ili Pepelnica i Veliki petak. U sve druge dane osim ovih vjernik nije obavezan postiti ali se svesrdno preporuča kao djelatno sredstvo na putu duhovnoga zrenja. No, i dalje na snazi ostaje zapovijed nemrsa (uzdržavanje od mesa) petkom, osim ako je svetkovina. Predaja Crkve od samih početaka naglašava da post uključuje ne samo „uzdržavati se od jela, nego i od grijeha“ (sv. Leon Veliki). Oci povezuju post uz milostinju. U spisu s kraja 1. stoljeća piše: „Kršćani trebaju dati siromasima ono što je stavljeno po strani zahvaljujući postu“ (Apostolska Didaskalia). Prema tome, post bez tjelesnih i duhovnih djela milosrđa tek je zdrava dijeta, ali ne i duhovna stvarnost.
Ljudi se često u korizmi odreknu nezdravih navika poput pušenja ili slatkiša. Može li se reći da je i to post?
To je svakako hvalevrijedno i preporučljivo. Ali valja biti obazriv da se takva praksa ne pretvori u egolatriju, tj. Samoisticanje onoga „čega sam se odrekao u korizmi“. Korizmene žrtvice znaju lako staviti u centar moj Ego (Ja sam se odrekao čokolade, Ja ne pušim, Ja…). Na koncu, jedva čekam Uskrs da nadoknadim sve neispušene cigare i pojedem brižno arhivirane čokolade o kojima sam, budimo iskreni, više maštao negoli u „normalno“, izvankorizmeno vrijeme. Dobra namjera može otići u krivu ukoliko se izgubi iz vida ono bitno. Ako išta drugo, barem se ove korizme odrecimo trošenja pozornosti i snaga oko svojih korizmenih žrtvica. Svrha korizmenoga odricanja uvijek treba voditi „decentralizaciji“, „detroniziranju“ sebstva kako bi Drugi (Bog, bližnji) zauzeo središnje mjesto.
Ove godine Katolička i Pravoslavna crkva slave Uskrs isti dan. Što je slično, a što različito između korizme i Velikog posta?
I jedna i druga kršćanska tradicija baštini duhovno bogatstvo vezano uz pripravu za svetkovinu Uskrsa. Malo je prostora ulaziti u detalje, stoga bih radije iznio misao sveca kojega časte i pravoslavni i katolici, sv. Ivana Hrizostoma, koji veli: „Kažeš da postiš. Uvjeri me u to svojim djelima. Ako vidiš siromaha, udijeli mu milostinju. Ako se nađeš s neprijateljem svojim, izmiri se s njim (...) Ruke neka poste uzdržavajući se od svake gramzivosti i krađe. Noge neka poste tako što neće hoditi putovima grijeha. Oči neka poste tako što neće u zavisti gledati na dobra drugih ljudi. Kažeš da ne jedeš meso. Ali, čuvaj se da ne gutaš pohotljivo očima ono što vidiš oko sebe. Posti i sluhom svojim ne slušajući ogovaranja i spletke. Ustima i jezikom svojim posti i uzdržavaj se od ružnih riječi i šala. Kakva nam je korist ako ne jedemo meso i ribu, a ujedamo i proždiremo svoje bližnje?“
Izvor: Hrvatska riječ (J. Dulić Bako)