Oko godinu dana unatrag, u emisijama na hrvatskom jeziku Radiotelevizije Vojvodine (RTV) možete gledati priloge koje potpisuje Dajana Marković. Ova 23-godišnja Subotičanka je prošle godine završila studij novinarstva na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, a trenutačno je na jednogodišnjem master studiju komunikologije na istom fakultetu. Za naš tjednik Dajana Marković govori o svojim iskustvima u dosadašnjem radu na vojvođanskom medijskom servisu, o Rubrici programa na hrvatskom jeziku (kako se službeno naziva tamošnje hrvatsko uredništvo) te o specifičnostima manjinskog novinarstva.
Na početku razgovora, kažite nam kako ste se odlučili za novinarski poziv?
Od malena sam se željela baviti novinarstvom, dosta stvari me je vodilo u tom pravcu. U mojoj osnovnoj školi, školi Majšanski put u Subotici, imali smo radijsku sekciju čija sam bila članica. To iskustvo mi je bilo jako zanimljivo te sam kasnije, tijekom pohađanja srednje škole u Budimpešti, honorarno radila u medijima srpske manjine u Mađarskoj: pisala sam za Srpske nedeljne novine te bila suradnica dviju radijskih emisija za mlade. To me je dodatno usmjerilo k novinarstvu, te se vraćam natrag u Srbiju, gdje u Novom Sadu upisujem i završavam studij novinarstva na Filozofskom fakultetu. Danas sam prva godina master studija komunikologije na istom fakultetu.
Kako je došlo do Vašeg angažmana na RTV-u?
Do angažmana na Radio-televiziji Vojvodine sam stigla zahvaljujući urednici Rubrike programa na hrvatskom jeziku Jeleni Tumbas. A nju sam upoznala nešto ranije. Povod da se susretnemo bio je moj seminarski rad na fakultetu. Naime, za potrebe tog rada trebali smo analizirati medije na nekom od manjinskih jezika u Srbiji. Kolega i ja smo izabrali ovdašnje medije na hrvatskom jeziku. U sklopu istraživanja obišli smo i Rubriku programa na hrvatskom jeziku. Nedugo nakon toga otvorilo se honorarno radno mjesto u toj Rubrici, te me je urednica Jelena Tumbas pozvala. Pristala sam i u ožujku 2016. godine počela s radom. Prvi moj prilog bio je s obilježavanja rođendana skladatelja Franje Štefanovića koje je održano na novosadskom SPENS-u. Nakon nekoliko mjeseci u statusu honorarca, u studenome prošle godine sam potpisala ugovor na godinu dana.
Skoro godinu dana ste angažirani na RTV-u, kakva su Vam dosadašnja iskustva, koji su Vam bili najveći izazovi?
Godinu dana je brzo prošlo, ali mogu reći da sam stekla dosta iskustva. Imala sam prilike uraditi i svoju prvu autorsku emisiju, u pitanju je polusatna emisija s jednom modnom kreatoricom. Radim priloge za emisije Svjetionik i Izravno. Rad na RTV-u mi daje mogućnost da stečena teorijska znanja primijenim u praksi. Manjinsko novinarstvo ima svoje specifičnosti, ono je senzibilizirano. Pripadnike hrvatske zajednice interesira sve ono što i pripadnike većinske zajednice, ali postoje specifičnosti. Odnosno, postoje događaji koji su uglavnom zanimljivi samo pripadnicima te manjinske skupine. Stoga nam je izuzetno važan kontakt s pripadnicima zajednice, da čujemo što oni imaju reći. Uvijek se veselim radu na terenu, jer tada imam prigodu upoznati ljude koji tu zajednicu i čine, te i porazgovarati s publikom kojoj se konstantno obraćam. Inače, u uredništvu nas ima samo petero, te svi praktički radimo sve. Ozračje i komunikacija su dobri, kolege su otvoreni za sugestije i pomoć. Vrlo mi je ugodno raditi u sredini gdje moj rad nailazi na odobravanje i pohvalu. Do sada sam uspjela primijetiti da je hrvatskoj zajednici moj način rada prihvatljiv.
Planovi?
Voljela bih nastaviti s radom na Radioteleviziji Vojvodine da znanje koje imam dijelim s drugima, kao i da što više učim od drugih kolega o ovom poslu, koji je meni prelijep i poseban. Za sada sam zadovoljna svojim poslom i trudim se dati svoj maksimum. Radujem se i mom budućem angažmanu u tjedniku Hrvatska riječ, za kojega ću pisati o zbivanjima u Novom Sadu.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)
