Katoličko društvo Ivan Antunović iz Subotice organiziralo je Dane biskupa Ivana Antunovića 2017. Nakon svete mise, o 128. obljetnici Antunovićeve smrti, koja je služena 8. siječnja u subotičkoj katedrali, u petak, 13. siječnja, u Pastoralnom centru Augustinianum održan je Razgovor.
Zbog čega je biskup Antunović, u čiju čast priređujete Dane, značajan za ovdašnje Hrvate? Nedvojben je njegov značaj na preporoditeljskoj ideji podunavskih Hrvata, koja se ogledala u osnivanju više prosvjetnih i gospodarskih institucija, na području novinarstva, a svoju karitativnu djelatnost je usmjeravao na pomoć u školovanju darovitih mladića iz siromašnih obitelji. Zacijelo, kontekst njegova društvenog djelovanja za sebe više nego dovoljno govori, iako je bio povezan s drugim Slavenima, u stalnom je kontaktu bio s uglednim suvremenicima i nositeljima preporoditeljske ideje. Zanimljiva je činjenica da smo prošle godine proslavili 200. obljetnicu rođenja i biskupa Antunovića i biskupa Strossmayera, a osim s njim, surađivao je s Jurjem Dobrilom, Franjom Račkim, Ilijom Okrugićem, Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, Ivanom Mažuranićem i dr.
Osim spomenuta dva događaja Svete Mise i Razgovora, postoji još puno prostora da se Dani obogate, ali zimsko doba, tek protekli božićni blagdani, kao i kraj jedne te početak druge godine, učine svoje da smo već zasićeni događanjima, a organizacijski nas uvijek zatekne u zadnji tren.
Tema ovogodišnjih Razgovora je Strategija obrazovanja na hrvatskom jeziku u Republici Srbiji. Koliko je Antunovićevo djelo aktualno danas glede obrazovanja Hrvata na materinskom jeziku?
Naravno da je teško usporediti sadašnje i tadašnje vrijeme. Rekao bih da smo mi danas u velikoj prednosti na Antunovićevo vrijeme, jer imamo mogućnost školovanja na hrvatskom jeziku. On se morao zauzimati i boriti za tu mogućnost, no, ono što je slično njegovom vremenu jeste mali broj đaka koji pohađaju nastavu, jer svega 5 posto Hrvata upisuje svoju djecu u hrvatske odjele. Ovdje se osim školstva javlja i svijest o pripadnosti hrvatskom narodu, i zato je Antunovićeva rodoljubna misao danas važna. On se morao zauzimati da naša djeca uopće idu u bilo kakvu školu, a onda i za školovanje na materinjem jeziku. Osobno smatram da je razlog tomu negativni kontekst u kom se prikazuje hrvatsko pitanje, a koje se stalno potencira kroz medije i javnost, u društvu i sredini u kojoj živimo kroz proteklih nekoliko desetljeća. Zato bih na ovom mjestu naveo njegovu riječ: Ukoliko se naši oci i dalje budu „od književnosti odkrenuli i svoje sinove od škulah odvukli“, dogodit će se da će pripadnici drugih naroda našem narodu davati „svećenike i redovnike, meštre i učitelje, sudije, ravnatelje i odvitnik“. (Otvorena knjiga Ivana Antunovicha, kalačkog kanonika na sve učene Bunjevce i Šokce naputjena, Kalača, 1. sičnja 1870.)
Razgovor je tradicionalno okupljanje Hrvata u Subotici. Održavao se od 1934. do 1941. a obnovljen je 1990. godine. Razgovor je zamišljen kao „trenutak istine“ hrvatske zajednice. U tom smislu, koliko su njegove poruke utjecajne u zajednici? Tema je, smatram, vrlo aktualna, a kako već rekoh, smisao Razgovor je aktualizirati jedno pitanje od značaja s društvene, kulturne i kršćanske točke gledišta, a pitanje odgoja i iskustvo koje Katolička crkva ima u školstvu je neupitno. Razgovor se danas zapravo priređuje u okviru tribine, pa je nakana Društva pristupiti temi s dvije različite, a ipak povezane točke gledišta. Jedna je dokument HNV-a Strategija obrazovanja na hrvatskom jeziku u Republici Srbiji o čemu bi govorila Jasna Vojnić, a čini se vrlo dobrim presjekom aktualnog stanja školstva na hrvatskom jeziku kod nas. Druga je konkretno iskustvo iz života i djelovanja jedne katoličke škole. Najbolji je primjer, jer se radi o vrlo sličnoj društvenoj situaciji, situacija u Bosni i Hercegovini, gdje u okviru sedam katoličkih školskih centara, ako sam dobro upoznat, djeluje četrnaest škola, koje pohađa oko 4800 učenika, dok u njihovom odgoju sudjeluje oko 540 djelatnika. U Republici Hrvatskoj također djeluje nekoliko osnovnih i više srednjih katoličkih škola, ali je njihov društveni i pravni položaj daleko bolje uređen, bilo da je riječ o katoličkim ili pravoslavnim školama. Kao drugi govornik na Razgovoru sudjelovat će vlč. Želimir Žuljević, ravnatelj Katoličke osnovne škole u Požegi, koji će nam iz prve ruke prenijeti iskustvo odgoja i rada u katoličkoj školi, naznačujući vrlo konkretno prednosti, izazove i poteškoće koje sa sobom donosi takav projekt.
U najkraćim crtama, koji su planovi KD Ivan Antunović u 2017. godini?
Postoji već ustaljeni plan i program rada Katoličkog društva koji se slijedi iz godine u godine. Ono što mi se čini zanimljivim istaknuti, a izravno je vezano uz tematiku našega razgovora, postupak za podizanje spomenika biskupu Ivanu Anutnoviću. Od četiri pristigla rješenja, Odbor je odabrao prijedlog autora Bernarda Pešorde, i nadam se da će tijekom ove godine biti odrađena prva faza, a to je izrada spomenika u gipsu. Na koncu, završio bih s jednim detaljem koji se odnosi na novi logo Društva, a u upotrebi je od Nove godine.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)