Katoličko društvo Ivan Antunović iz Subotice je tijekom 2017. godine realiziralo svoja redovita događanja, ne samo u Subotici, nego i u Somboru, Baču, a nastavljena je plodna suradnja kroz različite inicijative koje povezuju djelovanje Društva sa Zagrebom.
Najposjećenije događanje je Književna večer u okviru Dužijance, koja se priređuje kao Dan Društva, a popraćeno je dodjelom tradicionalne Nagrade. U domeni nakladničke djelatnosti prošle su godine uz svoja redovita izdanja – Zvonik i Subotičku Danicu, samostalno ili u sunakladništvu, objavili i dvije knjige te jedan zbornik stručnih radova.
Kakvi su planovi Društva za 2018. godinu?
Plan Društva za 2018. je osigurati kontinuitet u redovitim aktivnostima, manifestacijama. U nakladništvu je također u planu nekoliko zanimljivih noviteta, ali o tome ćemo radije nakon realizacije. Ovom prigodom ću izdvojiti dva dugoročna projekta koja smatram važnim. Prvi se odnosi na spomenike, u kojima Društvo sudjeluje s Hrvatskim nacionalnim vijećem i Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, kao koordinator. Vezano za spomenik biskupu Ivanu Antunoviću, sada je na redu druga faza, a to je izlijevanje spomenika u bronci. Za to su potrebna značajna financijska sredstva, te je ovaj proces trenutno u zastoju, tj. u nastojanju da se osiguraju financije. Govorim u množini, jer postoji također i inicijativa postavljanja spomen-biste Alekse Kokića, na prostoru ispred katedrale pokrenuta još 2013. godine, prigodom proslave 100. obljetnice rođenja svećenika i pjesnika, nama tako dragog. Za ovaj projekt su osigurana sva potrebna sredstva, ali je danas u zastoju, iako je izliven brončani odljev biste, urađen građevinski projekt, te postignut dogovor s izvođačem radova. Nedostaje dozvola Gradske uprave kako bi se moglo pristupiti samom postavljanju. Drugi značajan višegodišnji projekt kojega Društvo planira započeti ove godine je uređenje Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivan Kujundžić koja djeluje pri Društvu. Knjižnica je otvorena 1996. godine povodom obilježavanja 100. obljetnice župe sv. Roka, velikim dijelom je čini ostavština svećenika Ivana Kujundžića, a u fond su ušle i knjige svećenika Blaška Rajića, pjesnika Jakova Kopilovića, profesorice Ane Gabrijele Šabić, Stipana Šabića, te profesora Bele Gabrića koji je svu svoju ostavštinu predao ovoj knjižnici. Fond knjižnice se danas nalazi na tri adrese, nije adekvatno popisan i postoji opasnost da se u skorijoj budućnosti taj fond raspadne, zagubi ili jednostavno utopi u druge knjižnice. Radi bolje organizacije knjižnice i dostupnosti građe, potrebno je napraviti njenu reorganizaciju, u smislu popisivanja i katalogiziranja svega što se nalazi na različitim lokacijama.
Koliko aktivnih članova Društvo ima? Imate li problema s brojnošću glede realizacije projekata?
Udruga broji 81 redovitog člana. Hvale vrijedan je trud mnogih članova Društva koji sudjeluju u radu i djelovanju različitih programa i manifestacija. Uvijek se može očekivati više, ali budući da smo mala zajednica, te da su isti ljudi uključeni u različite udruge i inicijative, treba priznati kako članovi Društva uistinu doprinose njegovu radu. Društvo ima svoje mjesto unutar zajednice i specifične ciljeve, jer je riječ o udruženju vjernika, što mnogima puno znači. Takvu svojstvenost da je Društvo i vjerničko društvo na crkvenom području i udruženje na građanskom području, treba čuvati i štititi.
U najkraćem, koji su najveći problemi s kojima se Društvo suočava u radu?
U najkraćem, vjerujem da Društvo dijeli sudbinu i iskustvo drugih udruga. Rad i angažman je na volonterskoj razini, a samo održavanje redovitih aktivnosti, uz realizaciju novih projekata i širenja suradnje po sebi zahtijeva pun radni angažman jedne osobe sa svim pratećim troškovima, što je nezamislivo. To bi bio osnovni preduvjet, jer bi suradnici i članovi Društva, bez kojih je djelatnost nezamisliva, tada mogli daleko kvalitetnije pripremati projekte. Osim kadrovskih poteškoća, tu je pitanje prostorija, koje bi služile osim za ured, i za trajno skladištenje knjižnice, arhiva i ostalih vrijednosti koje Društvo posjeduje. Sve to nas dovodi do financiranja, o kojem ne treba niti govoriti. To bi bile, recimo tako, dugoročne poteškoće. Jedan problem koji je aktualan ovih mjeseci odnosi se na već spomenutu dozvolu za postavljanje spomen biste Aleksi Kokiću. Svjedoci smo bili nedavno jednog postavljanja spomenika u Gradu Subotici, za kojega je postupak trajao 35 dana, dok se ista takva dozvola za Kokićevu bistu čeka već punih 8 mjeseci. Pri tome naglašavam kako ovom konstatacijom ni na koji način ne želim dovoditi u pitanje niti jedan projekt ili inicijativu postavljanja spomenika, niti je nakana ovome slučaju pridavati bilo kakve druge konotacije, ali nije moguće ne izraziti svoju zbunjenost i začuđenost.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)
