Iako malo mjesto, Šid ima bogatu povijest o čemu svjedoči i opsežna povijesna građa. Radovan Sremac, viši kustos a po struci diplomirani arheolog sa zvanjima magistra povjesničara i magistra turizmologa, upustio se u veliki posao prikupljanja i istraživanja te dokumentacije. Došao je na temelju toga do brojnih saznanja o bogatoj povijesti šidske općine te i o tome da je Šid prošao sve vidove uprave za vrijeme Austro-Ugarske i Habsburške monarhije: vojne granice pod kapetanijama, pod regimentama te vlastelinsku, kotorsku i komorsku upravu. Svaka ta uprava imala je administraciju koja se danas nalazi u različitim fondovima.
Rasadnik slavnih
Na osnovu dosadašnjeg istraživanja Sremac kaže da je nastanak Šida za povjesničare još „maglovit“: „Ta početna iskra koja je dovela do osnivanja grada nije poznata. Prepostavlja se s dosta sigurnosti da je to bilo u kontekstu reorganizacije Vojne granice na prijelazu iz XVII. u XVIII. stoljeće. Dakle, prvih godina XVIII. stoljeća odjednom imamo formiran vojnički Šid koji isto tako odjednom doživljava svojevrsni procvat u razvoju. Idealni strateški položaj i njegov značaj u kontekstu Vojne granice rezultirali su stalnim priljevom stanovnika. To su u početku bili samo Srbi, da bi veoma brzo Šid postao primamljiv za trgovce i zanatlije Židove, Cincare, Nijemce, Mađare, Slovake, Hrvate, Rusine... Već na prvu stogodišnjicu svog postojanja, prvih godina XIX. stoljeća, Šid je sredina – mozaik naroda, vjera i kultura“, kaže Sremac i dodaje:
„Arhivska građa također govori da je Šid uvijek ljeti bio prašnjav, a zimi blatnjav do koljena, a da je uvijek davao sjajne ljude. To je ono na čega uvijek pomislim kada je riječ o prošlosti Šida. Imamo ljude koji su u XVIII. stoljeću studirali medicinu u Beču, ljude koji su mijenjali nacionalnu povijest, one koji su seli na mitropolitski tron, koji su utemeljili strip na ovom prostoru, koji su utemeljili škole za gluhonijemu djecu; imamo župane, predsjednike vlade, ministre, pjesnike, glumce… To je ono što čini jedan grad. S druge strane, ista ta građa govori o ljudima koje smo zaboravili, a nismo smjeli. Jedna tanka, mala i jedina sačuvana bilježnica, dnevnik šidske babice Ljubice Janković, govori da je ona za razdoblje od pola vijeka porodila na tisuće žena u Šidu i okolici. Vjerujem da skoro nitko ne zna za nju. Ljudi, pa i povijest, znaju biti okrutni u sjećanju i zbog toga je arhivska građa važna jer baca svjetlo na ljude i događaje“.
Nažalost, dio građe o Šidu je uništen a time se bavio Sremčev tekst s naslovom Kulturni genocid u Šidu.
„U njemu sam naveo što je sve u Šidu postojalo od arhivske građe i što je uništeno. Većina je uništena. Zbog toga je ono što se čuva u arhivima i u pojedinim ustanovama u Šidu od nemjerljivog značaja. Arhivske građe o povijesti Šida i njegove okoline ima od Temišvara do Zagreba i od Beča do Jeruzalema. Povijesne prilike, različite administracije ali i ljudske sudbine raznosile su dokumente po cijelom ovom prostoru. Ipak, kada bih morao uputiti na neke adrese osobu koja se interesira za povijest Šida, onda bi to bili: Istorijski arhiv Srem u Srijemskoj Mitrovici, Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti u Srijemskim Karlovcima, Arhiv Vojvodine i Hrvatski državni arhiv. Samo ću spomenuti da sam u Hrvatskom državnom arhivu do sada boravio pet puta i da sam do sada tamo napravio preko 15 tisuća fotografija različitih dokumenata o povijesti Šida i okoline od početka XVIII. do sredine XX. stoljeća, a mislim da nisam ni na polovini puta što se tiče tog arhiva“, ističe povjesničar.
Najmanje građe u Šidu
Kako ističe, svi spomenuti arhivi imaju dosta sačuvane građe različitog karaktera. Za crkvenu povijest tu je arhiv u Srijemskim Karlovcima, dok se administrativno-upravno-politički akti najviše nalaze u Zagrebu. Građa nastala radom lokalnih šidskih ustanova poput suda i škola nalazi se u Srijemskoj Mitrovici i drugim mjestima. Najmanje od svega je u samom Šidu. Osim značajnih povijesnih podataka, dostupni su i podaci o životu lokalnog stanovništva.
„Dostupnost građe najčešće određuje stupanj do kojeg ona iznosi osobne podatke neke osobe. Na primjer, matične knjige su dostupne tek kada se navrši sto godina od njihovog nastanka. Tu nastaje problem ako se želite baviti rodoslovljem i ličnostima iz XX. stoljeća. Dogodi se, ali ne često, da arhivi ‘zagube’ pojedine fondove, posebno ako njih čini manji broj kutija ili knjiga. Građa je tu, ali nije tu i vi tu ništa ne možete“, ističe Sremac.
Daljnja istraživanja
Sremac je do sada napisao 45 knjiga i više od 100 radova u serijskim publikacijama te raznih tekstova na internetskim portalima. A ima i puno planova: „Započeo sam digitalizaciju i mapiranje starih grobalja. Trenutno radim na židovskim grobljima. Digitalizirao sam podatke o grobljima u Šidu, Erdeviku, Srijemskoj Mitrovici, Rumi, Vukovaru, Bačkoj Palanki i Iloku, a to su tisuće grobova. A arheologija je moja velika ljubav. ‘Skok’ u arheologiju dogodio se i krajem prošle godine kada je pronađen jedan sjajan rimski nalaz. U pitanju je mramorni spomenik, najvjerojatnije arhitektonski element, s jedinstvenim reljefnim predstavama. S jedne strane nalazi se prikaz mitološkog Tritona, a s druge procesije ljudi i orgulje. Prikaz Tritona i orgulja do sada nije poznat na teritoriju Srbije, pa i šire, i na najbolji način potvrđuju značaj ovog teritorija kroz povijest. Iako se više ne bavim arheologijom, stručna etika mi nije dozvoljavala da spomenik prepustim propadanju, on se morao s mjesta nalaza izmjestiti na sigurno mjesto i pri tome adekvatno zaštititi i na kraju publicirati“.
I kako na koncu ističe, ima želju objaviti sve crkvene matične knjige svih vjeroispovijesti na području općine Šid.
„Matične knjige prvorazredni su izvor i nevjerojatan je ugođaj raditi s njima. Do sada sam objavio kompletno stanovništvo Šida (pravoslavce, rimokatolike, grkokatolike i Židove), zatim grkokatoličko stanovništvo svih sela u općini, stanovništvo Berkasova, Erdevika i Molovina, židovsko stanovništvo u svim selima, i evangeličko stanovništvo u svim selima općine osim Erdevika i Bingule. Trenutno radim na rimokatoličkom stanovništvu Gibarca. Započeo sam pisanje enciklopedije šidskih obitelji, dakle sva prezimena koja se spominju u Šidu od početka XVIII. do početka XX. stoljeća, i to za sve vjeroispovijesti i nacionalnosti. Onako od A do Ž, tko je kad došao, po čemu su znameniti, gdje su i do kada su živjeli u Šidu. Vidjet ćemo hoću li završiti taj posao, ali to mi je želja. Mislim da će rezultat tog posla biti dobro utaban put za bolje međusobno upoznavanje i veće poštovanje“, kaže na kraju razgovora naš sugovornik.
Izvor: Hrvatska riječ (S. D.)
